Hajduk može bez Livaje, ali ovako ne može dalje
MARKO LIVAJA je ponovno završio na klupi Hajduka. U pobjedi 1:3 na gostovanju kod Lokomotive u igru je ušao tek u 84. minuti. Hajduk se vratio pobjedama nakon što je u prethodne tri utakmice izgubio od Rijeke 5:0, a potom odigrao dva remija - protiv Varaždina na Poljudu i protiv Dinama na Maksimiru.
Može se sada pričati o prilagodbama koje je Gonzalo Garcia napravio, o relativno lakoj pobjedi, o Micheleu Šegi kao prvom strijelcu lige s devet golova, o Anti Rebiću ili o Ikeru Almeni koji se polako, ali sigurno prometnuo u najugodnije iznenađenje sezone. Može se pričati o tim stvarima, ali jedna tema zasjenjuje sve druge. Nominalni kapetan, najbolji i najplaćeniji igrač kluba je zdrav, a ne igra. To nije normalna situacija i klub je mora riješiti. Inače je jasno da neće dobro završiti.
Garcia je dokazao da može bez Livaje
Livaja je pretprošlo kolo protiv Dinama bio starter po prvi put još od 27. rujna i pobjede protiv Lokomotive na Poljudu. Tada se ozlijedio, izašao na poluvremenu i propustio iduće četiri utakmice, sve gostujuće - protiv Vukovara, Istre, Gorice i Slavena.
Hajduk je u tim susretima ostvario tri pobjede i remi u Koprivnici. U tom razdoblju igrao je jako dobro, s visokim intenzitetom i jasnim identitetom. Garcia je dobio i igru i bodove, a kao dodatnu posljedicu, bilo to njemu bitno ili ne, i izravan dokaz da može pobjeđivati u nizu bez Livaje. Derbije ne dobija ni s njim ni bez njega.
Livaja se vratio na teren protiv Osijeka na Poljudu i odigrao pet minuta. Nije tu bilo panike jer su Bijeli dobro igrali i gledalo se pozitivno na to da se Livaja vraća postupno. Govorilo se da napokon ne mora sve sam. Onda je Garcia imao briljantnu ideju ubaciti Livaju u igru pri 4:0 zaostatku na Rujevici, a Livaja briljantnu ideju da odbije ući u igru uz ispriku da ga boli trbuh.
Situacija se potom nekako smirila, iako je poštenije reći da se ignorirala, a Livaja se protiv Dinama vratio u početni sastav. Dakle, bio je zdrav i spreman igrati od početka, ali protiv Lokomotive se to nije dogodilo. Da se razumijemo, odluka o tome tko igra isključivo je na treneru i on odgovara za rezultat. Garcia ne radi ništa što mu nije u opisu posla. On Livaji nije automatski dužan minute.
Nitko ne mora igrati zbog imena i prezimena, ali pretvarati se da je normalno da ne igra kapetan, ikona kluba, najplaćeniji igrač i više puta najbolji igrač lige u posljednjih nekoliko sezona - to je ili naivno ili neiskreno. To nije normalno i nije održivo.
Otrov koji će se proširiti
Profesionalni, a ne privatni, odnos Garcije i Livaje je otrov unutar kluba. Nije pitanje hoće li se proširiti na sve u klubu, nego kada i koliko brzo. Hajduk se u posljednjih nekoliko sezona dovoljno puta urušio da bi se to već trebalo očekivati, a ne se tome čuditi ako se dogodi.
Garcia i Livaja se od početka očito nisu nogometno “našli”, ali to samo po sebi ne mora biti problem. To dugo nije bilo ni vidljivo jer je Livaja bio suspendiran pa ozlijeđen. Iako je prirodno tražiti dublje sukobe na privatnoj razini, stvar je prema dostupnim informacijama jednostavna - Garcia ne vidi Livaju kao startera.
Između redaka njegovih izjava lako je iščitati da nije zadovoljan Livajinim angažmanom na treninzima. Smatra da drugi rade više i da bolje usvajaju njegove zahtjeve. To je legitimno. U idealnom svijetu Livaja bi se prilagodio i izborio svoje mjesto. No ovo nije idealan svijet, nego stvarni, sa stvarnim emocijama, odnosima i posljedicama.
Trener ima pravo, ali i obvezu
Trener ima pravo raditi kako smatra da je najbolje za momčad. Garcia ovdje formalno nije kriv, ali jedna od temeljnih zadaća svakog trenera je izvući maksimum iz svakog igrača. Ako govorimo o nekome tko je više puta dokazao da je klasa za ovu ligu, a sada nema gotovo nikakvu ulogu i ulazi u igru u “garbage timeu”, onda je Garcia promašio.
Njegov je posao uklopiti Livaju, što uključuje i razgovore s igračem ako ne kliknu odmah. Gennaro Gattuso je imao milijun mana, ali s Livajom nije promašio – napravio ga je najboljom verzijom sebe, igračem koji ne samo da zabija, nego i radi za momčad. Garcia u tome zasad nije uspio, snosi dio krivnje za situaciju i to treba jasno reći.
Livaja, naravno, nije nevinašce u ovoj priči. Njegovo ponašanje nikad nije bilo savršeno. Navijači Hajduka držali su njegovu stranu u svakoj priči koja se ikad pojavila, a protivnički navijači suprotnu. To je očekivano. Livaja je jedina prava zvijezda lige i stalni predmet rasprava.
Poanta nije u tome je li on dobar ili loš, nego u tome da se njegovo ponašanje nije promijenilo. On je isti, samo ne zabija. Do jučer je bio “bog”, i to s razlogom, jer nitko nije zaboravio što je napravio za klub i ligu u posljednje četiri godine. Nepošteno je sada zamjerati mu stvari koje mu se nisu zamjerale dok je nosio klub, a to nije bilo tako davno.
Odluka se mora donijeti sada
Ova situacija mora se riješiti odmah, u danima nakon zadnje utakmice polusezone protiv Vukovara. Idealno bi bilo da Garcia i Livaja razgovaraju i pronađu balans, to je jedino bezbolno rješenje za klub. Garcia mora pronaći način da uklopi Livaju, a Livaja prihvatiti da pušu neki novi vjetrovi i da se poštuju drugačiji zahtjevi. Koliko je to realno je pitanje koje si navijači ne žele postaviti.
Jasno je da se ne može ući u nastavak sezone s Livajom kao rotacijskim igračem. To je besmisleno za klub – sportski, financijski i na svaki drugi način. To nije opcija. Čak i da Livaja “pristane” na tako nešto, to je preskupa priča za klub.
Opcije su samo dvije. Koliko god bilo bolno za sve uključene i navijače, u ovakvoj situaciji opcija da Livaja ode iz kluba nikada se nije lakše mogla argumentirati i braniti. I svejedno bi to bilo glupo na kraju dana. Druga opcija, u tom neidealnom, ali stvarnom svijetu, jest odlazak Garcije, što je također bedasto i samo pokazuje apsurdnost situacije.
Povijest Hajduka nas uči da je moguće i najgore - da klub pusti Livaju, a onda se trenera riješi nekoliko mjeseci kasnije. Upravo zato odluka mora biti brza i jasna. Ovo je veliki test za Gorana Vučevića i Ivana Bilića. Ne smiju se skrivati jedan iza drugoga, nego moraju zauzeti jasan stav. Moraju donijeti tešku odluku vodeći se interesom kluba. Ne trenera i ne igrača, nego kluba. Zato su tu.
