NE TREBA se zavaravati, Hajduk nije odigrao dobru utakmicu protiv Dinama na Maksimiru (0:0). Ne treba bježati od te činjenice, iako je ostvaren dobar rezultat. Bijeli prema naprijed nisu ponudili ništa, nisu preuzimali gotovo nikakav rizik i izvedba jednostavno nije bila zadovoljavajuća. Na sličnom tragu su izjave igrača i trenera, što je pozitivno jer pokazuje dozu samokritike.

Za obrambenu fazu igre Bijelih ne može se puno ili gotovo ništa prigovoriti. Koliko god je Hajduk bio sterilan i bezopasan, Dinamo tu nije previše zaostajao. Domaćini su imali posjed i barem nekakvu inicijativu, ali Hajduk je na Maksimiru relativno lako iskontrolirao utakmicu i nije dozvolio protivniku ništa posebno.

Mislav Karoglan htio je "ubiti" utakmicu, a Sergeju Jakiroviću nije bilo mrsko u tome mu pomoći. Prvi ima opravdanje u tome što je bod za njegovu momčad odličan rezultat, a drugi jer porazom gubi puno više nego što pobjedom dobiva. Rezultat toga je utakmica od koje se jedva može složiti videosažetak.

Dinamo je bio taj koji je nešto pokušavao, preuzeo je barem nekakav rizik, ali nije napravio dovoljno za pobjedu. Ne zato što nije htio, nego zato što nije mogao, a ni trener nije htio podići više igrača u završnicu i time isprovocirati pobjedu jer je rizik poraza bio mentalno prevelik.

"Hero ball" Takura Kaneka je sve što je Dinamo kontinuirano i opasno radio na ovoj utakmici, no ne može se reći da su dinamovci posebno više zaslužili pobjedu od Hajduka. Zapravo, obje momčadi nisu zaslužile ništa, samo što je to Hajduku odgovaralo.

Rezultat je kralj

U široj slici, ovo je nastavak uspješnog niza Hajduka. Dojam nije bio dobar, ali nevjerojatnom lakoćom počelo se podcjenjivati bod na Maksimiru kao da je to nešto uobičajeno. Dinamo je ove sezone odigrao devet SuperSport HNL utakmica na Maksimiru, a poraz je izbjegla jednom Gorica (0:0) i dva puta Hajduk (pobjeda i remi). Činjenica da su Bijeli osigurali i prednost u međusobnom omjeru u slučaju istog broja bodova na kraju sezone, samo je bonus.

Karoglan je i dalje neporažen, a Hajduk je osvojio 20 od 24 moguća boda otkad je sjeo na klupu ove sezone. Otkad se igra HNL Liga 10 (2013./14.), više bodova u prvih osam utakmica na klupi osvojio je Ante Čačić prošle godine, Zoran Mamić prije deset godina i Nenad Bjelica na klupi Osijeka 2020. godine. Svi su osvajali po 22 boda.

Hajduku je bod odgovarao i Hajduk je bod osvojio. Pri tome nije preživio kanonadu udaraca na svoj gol, nego je do rezultata došao bez nekih velikih problema. Uzevši u obzir situaciju na tablici, izostanak jako bitnog Mihaela Žapera - pogotovo u ovakvoj utakmici - i samu činjenicu da je gostovao kod uvjerljivo najskuplje momčadi lige, Karoglanu se ne može osporiti legitimnost odluke da prvenstveno zatvori sve prilaze svom golu.

S druge strane, ostaje ipak određeni žal što Hajduk nije odigrao barem malo hrabriju utakmicu. Dinamova obrana je ove sezone jako loša, a Bijeli je nisu gotovo uopće testirali. Nitko ne očekuje da Hajduk bezglavo napadne kad ima jako puno za izgubiti, ali biti potpuno bezopasan ipak nije normalno ni prihvatljivo.

U najavi utakmice pisao sam da je ovo test šampionskog Hajduka i taj test su rezultatski položili, ali unatoč neuvjerljivom Dinamu, ovakvu utakmicu bi Hajduk izgubio u barem sedam od deset slučajeva i ne treba bježati od toga da je bilo i malo sreće na strani Bijelih.

Ako nisi nimalo opasan i ne možeš smisleno zadržati loptu u protivničkoj polovici, onda protivnik samom inercijom igre stvara situacije koje mogu presjeći utakmicu. To se skoro i dogodilo kada je Mauru Perkoviću opravdano poništen pogodak.

Takuro Kaneko je uvjerljivo najbolje krilo u ligi

Dinamo je postao iznimno predvidljiva momčad za koju se lako pripremiti, ali koju na terenu ipak nije tako lako potpuno zatvoriti. Svi su znali da će Modri pokušati otvoriti koridor za Kaneka, jer u ovom trenutku u ligi ne postoji lijevi bek koji ga može čuvati jedan na jedan na širokom prostoru, a sam Karoglan je poslije utakmice potvrdio da su se Bijeli specifično pripremali za njega.

Hajduk je napravio prilagodbu na njega tako da je na lijevu stranu ispred Ismaela Dialla postavio Emira Sahitija koji je, u odnosu na Leona Dajakua, obrambeno odgovorniji i moćniji igrač. Čak i nakon ozljede Yassinea Benrahoua, Dajaku je po ulasku u igru postavljen na desnu stranu gdje je obrambeno imao lakši posao, pogotovo uzevši u obzir da je Fahd Moufi na desnom beku bio vjerojatno i najbolji igrač Hajduka na utakmici.

Unatoč toj prilagodbi, Kaneko je pokazao da je igrač koji radi razliku i najbolje krilo lige. Diallo se jako mučio s njim, a Sahiti je u svojoj ulozi pomagača djelomično podbacio jer je u više navrata stajao previše usko, a potom kaskao za ostalim igračima nakon uspješnog dodavanja Dinama na desnu stranu.

Imao je Diallo dosta sreće što je sudac Patrik Kolarić od početka postavio visok prag tolerancije za dodjelu žutih kartona te mu tako omogućio da barem malo zraka ima dok se bori s Kanekom. Da se razumijemo, kriterij je bio isti na obje strane, a Kolarić zaslužuje ponovne pohvale za način na koji je sudio jer bi se većina naših sudaca potpuno pogubila na ovakvoj utakmici. Držao je kontrolu od početka do kraja, bez obaziranja na pritiske oko sebe, te na najbolji način zaključio polusezonu u kojoj se profilirao kao najbolji hrvatski sudac.

Nervozni Petković i nevidljivi Livaja

Ako nam je netko ostao najviše dužan na utakmici, to su dva najbolja igrača lige. I Bruno Petković i Marko Livaja odigrali su objektivno loše utakmice, iako obojica za to imaju određena opravdanja u kontekstu toga što se događalo na terenu. Njih dvojica bi trebali raditi razliku za svoje ekipe, ali u tome sinoć nisu uspjeli.

Livaja je bio jedini ispušni ventil za izlazak Hajduka iz pritiska, što je djelomično i očekivano. Bijeli su poslali veliki broj dugih lopti na njega, ali stoperi Dinama uspješno su se nosili s njim, dok Livaja ipak nije imao gotovo nikakvu podršku suigrača. Premalo igrača dolazilo je u protivničku polovicu pa bi Livaja, čak i kad bi uspio zadržati loptu, bio bez pretjeranih opcija za nastavak napada.

S druge strane, Petković je nešto i donosio Dinamu, ali nervoza koju je pokazao na utakmici vrlo je neobična za njega i pokazuje određenu frustraciju vlastitom razinom igre, kao i razinom na kojoj su bili suigrači. Na njemu su se izmjenjivali stoperi i veznjaci Hajduka te su mu na utakmici vrlo rijetko dozvolili da se nakon primanja lopte okrene licem prema golu i tako vodi igru Dinama.

Hajduk je morao kompenzirati nedostatak Žapera tako što je cijeli vezni red igrao nešto povučenije. Stajali su jako usko, uvijek blizu igraču koji prima loptu na ulazu u zadnju trećinu Hajduka te su tako sprječavali da Dinamo u centralnoj zoni uspostavi dominaciju. Petković je tu bio konstantno okružen s više igrača pa je imao jako težak zadatak jer mu suigrači nisu pružili dovoljno podrške.

Prijelazni rok će odlučiti prvaka

Slijedi zimski prijelazni rok, koji će na kraju presuditi o naslovu prvaka. U njega Hajduk i Dinamo ulaze s vrlo različitim ciljevima i očekivanjima. Pred Dinamom je puno više posla, a dojam je da su za njega nespremni. Još nisu imenovali ni sportskog direktora, a svi problemi na katu, koji su i doveli do objektivno loše balansiranog kadra, i dalje postoje. Pomalo je komično promatrati kako se Dinamo sve više ponaša kao Hajduk u bliskoj prošlosti pa se sada očekuje da će se u jednom prijelaznom roku svi problemi izbrisati, a da će konkurencija valjda spavati do veljače.

Ne treba zanemariti Rijeku u ovoj priči, ali njihove su ambicije u ovom trenutku pomalo nejasne. S jedne strane, trener Željko Sopić izjavljuje da želi još tri igrača pa da napadne titulu prvaka, a s druge strane predsjednik Damir Mišković više puta je izjavio da su svi na prodaju za pravu ponudu. Ako Rijeka ostane na okupu i još malo osnaži kadar, imaju sasvim legitimnu šansu da na kraju sezone budu na vrhu.

Hajduk je tu u najboljoj poziciji. Bijeli su vodeći na tablici, igraju dobar nogomet, a kadar se nakon odlaska Ivana Leke pokazuje daleko boljim nego što se činilo prije samo dva mjeseca. Ipak, ne smiju biti uljuljani u nekakvo zadovoljstvo postignutim i trebaju se pojačati koliko god financije kluba to dozvoljavaju.

Ovo je Hajduku najveća prilika za naslov prvaka u zadnjih 20 godina te mora napraviti sve kako bi na proljeće imao najveću šansu da ga na kraju osvoji i time okonča dva desetljeća muka i frustracija svojih navijača.