HAJDUK je na službenoj stranici objavio financijski izvještaj za prošlu godinu. Na prošlogodišnjoj skupštini najavljeno je da će minus biti oko 12.5 milijuna eura, a izvještaj pokazuje da je on ipak nešto manji. Hajduk je godinu završio u minusu 11.8 milijuna eura.

Razlog ovako velikog minusa je činjenica da nije uračunat najveći transfer u povijesti kluba. Hajduk je ove godine prodao Luku Vuškovića Tottenhamu u rekordnom izlaznom transferu u povijesti kluba za 11 milijuna eura. Budući da je Vušković maloljetan, Tottenham će ga moći registrirati kao svog igrača kada napuni 18 godina, što će se dogoditi 2025. godine. 

U knjigovodstvenom smislu to znači da za Hajduk poslovni događaj koji donosi prihod od 11 milijuna eura neće nastati do tog trenutka, što pak znači da Hajduk ne može knjižiti iznos transfera kao prihod kluba u ovoj godini. Hajduk će zato taj prihod knjižiti u 2025. godini, što znači da već sad znamo da klub tu godinu započinje u knjigovodstvenom dobitku od 11 milijuna eura.

Ovo pak nije povezano s plaćanjem iznosa transfera. Hajduk je na ime odštete već primio polovicu iznosa transfera, a drugu polovicu će primiti do kraja godine. Dakle, Hajduk već sada raspolaže tim novcem, ali ga ne knjiži kao prihod, što za posljedicu ima iskazan navedeni knjigovodstveni gubitak.

Na amortizaciju Poljuda otpada 1.3 milijuna eura, a Hajduk to ni ne osjeti

Drugi problem je amortizacija koncesije na Poljud. Prilikom preoblikovanja kluba u dioničko društvo davne 2008. godine Grad Split dodijelio je Hajduku koncesiju (pravo korištenja) za stadion Poljud na razdoblje od 30 godina. Vrijednost te koncesije tada je procijenjena na iznos od 300 milijuna kuna, što bi prema fiksnom tečaju konverzije iznosilo malo manje od 40 milijuna eura.

Ta vrijednost tada je unesena u poslovne knjige kluba kao „imovina“ društva. Kako se svake godine smanjuje razdoblje u kojem klub ima pravo korištenja stadiona, tako se smanjuje i vrijednost same koncesije koja treba biti iskazana u poslovnim knjigama. To se knjigovodstveno radi amortizacijom.

Na primjeru Hajduka to znači da klub svake godine na ime amortizacije koncesije iskazuje trošak u poslovnim knjigama u iznosu od 1.327.000 eura, što je vrijednost koncesije podijeljena na 30 godina uz još neke faktore koji se amortiziraju, a da nije sam stadion. Tako iskazan trošak smanjuje knjigovodstvenu dobit društva.

Kod koncesije na Poljudu kvaka je u tome što Hajduk tu koncesiju nikada nije platio niti će je morati platiti. Grad Split je 2008. godine Hajduku dodijelio navedenu koncesiju u zamjenu za dionice kluba. Dakle, sva potraživanja koja bi Grad imao prema klubu za koncesiju pretvorena su u dionice, tako da Hajduk tu nije imao stvarni trošak.

To u suštini znači da klub svake godine iskazuje trošak od 1.327.000 eura, iako taj novac nikada nije platio niti će ga platiti. Tako taj knjigovodstveni trošak samo smanjuje porezne obveze kluba svake godine, a u stvarnosti nema utjecaja na njegovo poslovanje.