MANCHESTER CITY prvi je put u povijesti prvak Europe. U finalu ovosezonskog izdanja Lige prvaka svladao je milanski Inter 1:0. Pogodak vrijedan titule postigao je Rodri u 68. minuti. Utakmicu za Index komentira Gonzalo Garcija, bivši trener Istre i hit-trener prošle sezone HNL-a.

Nije me iznenadio ovako dobar Inter. Pa ne možeš doći do finala Lige prvaka ako si loša momčad ili ako ti tamo nije mjesto. Inter je sjajno organiziran, bio je fenomenalno postavljen, a iako je City možda kontrolirao igru, nije imao skoro nikakvih šansi.

Svi su mislili da će City prošetati do titule i pregaziti Inter 3:0 ili 4:0, ali vjerujem da ih je Inter sad razuvjerio. Inzaghijevi igrači bili su jako pametni. Razbijali su i ritam utakmice i igru, cjepkali su igru, a nekoliko puta su u prvom poluvremenu dobro izašli prema naprijed ili natjerali City na pogreške, na što ta momčad nije navikla.

Inter nije paničario

Sve momčadi koje se brane protiv Cityja prije ili poslije počinju paničariti, nabijati lopte i gubiti, a onda je samo pitanje vremena kad će primiti gol. Inter to nije radio, dapače, nije se raspao čak ni kad je primio gol, već je bio bliže izjednačenju nego City drugom golu.

Strahovito je teško tako se dobro i koncentrirano braniti protiv momčadi kao što je City i onda se u sekundi prebaciti u neku ofenzivnu akciju i biti opasan. Inter je odigrao savršenu utakmicu, ali nije imao sreće.

Treba naglasiti da je City ostao jako rano bez De Bruynea, a svi znamo što on znači toj momčadi. On je jedan od par igrača koji su nezamjenjivi i Guardiola je morao puno toga promijeniti. Vjerujem da bi Cityju bilo lakše da se Belgijac nije ozlijedio.

Nadam se da su gotove sad te priče o Guardioli kao luzeru. On nikad nije bio luzer niti će to biti jer ako je on luzer, što je onda Mourinho, što je Klopp, što smo svi mi ostali treneri? To su čiste gluposti.

Guardiola jedan od najvećih u povijesti

Pep Guardiola je jedan od najvećih trenera u povijesti nogometa, a inovacije koje je on unio u naš sport dugo će se izučavati. Ne razumijem ljude koji ga kritiziraju zbog toga što je stalno gubio polufinala ili što nikad sa Cityjem nije osvojio Ligu prvaka.

Ljudi ne razumiju koliko je teško doći do svih tih polufinala i koliko je tanka ta linija između pobjeda i poraza u tim susretima. Naravno da je plakao nakon utakmice jer je osjećao ogroman pritisak. Nisu mu ga sigurno nabili u klubu niti mu je itko rekao da mora biti prvak Europe.

Ovo je kruna jednog ogromnog procesa, koji je bio strašno težak isto kao što je težak u Istri, Dinamu, Hajduku ili Real Madridu. Ljudi danas više vole kritizirati nekoga nego hvaliti, svijet je postao čudno mjesto.