KUCNULA je ponoć i zabava je završila. Igrači Engleske rasuli su se po terenu. Jedan tu, dvojica tamo, netko oko centra. Teren Al Bayta je polje slomljenih snova, nade i očaja, onda opet malo nade i opet puno očaja. U VIP loži se David Beckham drži za glavu iako za to ima samo jedan pravi razlog. Gareth Southgate će nakon utakmice govoriti o tome koliko je njegova momčad bila blizu i koliko još toga može ostvariti. Engleska je ponosna. Engleska je odlučna. Ali Engleska je gotova, piše Guardian.

Nema nikakve utjehe u činjenici da je Engleska dala sve od sebe, da je imala bolje šanse i više loptu u nogama i da je imala jasan plan igre koji je realizirala od A do Z. Ni u ponavljanju kako je ovo skupina sjajnih momaka. Sve to je točno. No u paklu nokaut-faze velikih natjecanja sve to dovest će te do ciljne ravnine, ali ne jamči da netko do nje neće doći prije tebe.

Netko nekamo želi doći, a netko ondje već pripada

Prava istina je da je Engleska izgubila od bolje momčadi, što ne znači da je Francuska bila bolja u ovoj utakmici. Možda je razlika u tome što netko nekamo želi doći, a netko ondje već pripada. Razlika između šampionskih i jako dobrih momčadi je u sitnim detaljima slučajnosti i onome kako netko doživljava samog sebe.

Engleska je pobijedila u utakmici procesa koju trener vrti u glavi večer prije. U utakmici u kojoj ne razmišljaš o onome što se događalo u prošlosti. No Francuska je dobila utakmicu trenutaka, utakmicu djela, a ne namjera. U situacijama kad imaš samo jednu šansu i kad je sve na kocki, tako se pobjeđuje. 

Gol Oliviera Girouda i penal Harryja Kanea su najbolji primjeri. S jednim metkom u bubnju Giroud je pogodio, a Kane je promašio. No važni su bili i sitni momenti, oni u kojima je Francuska demonstrirala svoju moć, zagrabila u torbu rješenja i viziju pretvorila u stvarnost.

Sve što Francuska radi je jako teško, ali Francuska to radi uvijek

Trebaš pravi pas Antoinea Griezmanna? Trebaš Kyliana Mbappea koji će se provući kroz milimetar prostora okružen trojicom engleskih igrača? Trebaš faulirati Bukaya Saku da ne izgleda kao prekršaj? Trebaš gol defenzivnog veznjaka s 25 metara? Sve to je jako teško. No Francuska to radi uvijek. Pod najvećim pritiskom, protiv najjačih momčadi i uvijek je korak ispred protivnika.

Naravno, riječ je o fantastičnim igračima koji rade fantastične stvari. No Harry Kane je fantastičan nogometaš. Phil Foden također. Jude Bellingham je jedan od najboljih veznjaka na svijetu, ali u utakmici života bio je prosječan.

Zato će vam šampionske ekipe uvijek reći da je ta završna stepenica uvijek najteža. Ona koja te vodi do mjesta na kojemu ne postoje planovi i procesi, mjesta o kojem Gareth Southgate ne može govoriti svojim igračima jer ondje nikad nije bio ni sam.

Neke stvari se ne mogu kontrolirati. One se ne mogu naučiti i ne mogu se ubaciti u proteinski napitak

Sjetite se koliko je Španjolska morala biti bolja, nezamislivo bolja, od konkurencije da osvoji samo jedno Svjetsko prvenstvo i to golom u produžetku. Sjetite se koliko puta je Real Madrid u Ligi prvaka pobjeđivao momčadi koje su teoretski bolje od njega. Momčadi koje su sve napravile dobro, slijedile su sve mantre i potpuno kontrolirale ono što se kontrolirati može.

No postoje trenuci koji ti izmaknu kontroli i u kojima na scenu stupaju instinkt, volja i samosvjesnost onoga tko si i što si. A to su stvari koje se ne mogu utrenirati ili ubaciti u proteinski napitak.

Engleska je vjerovala. Francuska je znala

Engleska je bila dorasla trenutku. Francuska nije morala jer je na takve trenutke navikla. Engleska je bila hrabra. Francuska nije morala biti jer je razina hrabrosti koju ima po "defaultu" dovoljna. Engleska je vjerovala u pobjedu. Francuska je znala da će pobijediti. 

Čak i kad je bilo najteže, kad su Englezi nadirali i kad je bilo kritično, Francuzi su bili disciplinirani, ušli su čvrsto u svaki duel, blokirali su sve što su morali blokirati. I kad su došli do svojih pet minuta, zabili su gol. I zato je dubinska analiza taktičkih detalja, "heat mapa", izmjena, sudačkih odluka i postotaka analiza utakmice koja se u stvarnosti nikad nije odigrala.