"ŽELIM se vratiti u hrvatsku košarku. Razgovarao sam s ljudima iz novog vodstva Saveza i s moje strane, znaju na čemu su. Govorim bez sujete. Imam znanje, imam iskustvo. Ako to netko želi iskoristiti. Tu sam da pomognem"

 

Kada vam te riječi neočekivano i neplanski ponudi Gordan Giriček, momentalno se vratite desetljeće unatrag. Sjetite se scene iz beogradske Arene, Tomasovog "prekršaja", klinča Spahije i Lamonice, i Girinog tupog pogleda u pod. Tih par sekundi četvrtfinalne utakmice Europskog prvenstva 2005., zarobljenih u ovoj fotografiji, i danas duboko traumatizira sve nas koji smo je gledali. Ne samo zbog Lamonicinog suđenja, već zbog spoznaje da i deset godina kasnije pričamo istu famoznu priču o kultu reprezentacije, koji nam je, eto, ukrao talijanski sudac.

 

 

Sjetimo se kako je prigodno bilo proglasiti Gordana Girčeka izdajnikom jer se nakon Beograda oprostio od reprezentacije, iako smo i prije prvenstva znali da budućnost ne možemo graditi na igračima na zalasku. Odnosno, morali su to znati oni koji su za to odgovorni i plaćeni. Giriček nije napravio ništa drugo nego Hrvate osvjestio da trendove diktira NBA. Doduše, u to vrijeme se sa suprugom borio za skrbništvo nad kćerkom i punio stupce tabloida. Malenu je mogao viđati samo ljeti, a tada reprezentacije udarno rade za velika natjecanja. Trakavica se razvukla, a Giriček je Savezu i dvije godine kasnije poručio da u životu ima važnijih stvari od košarke. Neki su mu zamjerili što se toga sjetio tek nakon što je za Utah potpisao 16 milijuna eura vrijedan četverogodišnji ugovor, a jedan od najboljih bekova koje smo izveli preko bare, odgovorio je dugom šutnjom.

 

Nakon deset godina, progovorio je. Želi se vratiti. Uvjeren da se sve poklopilo s razlogom. Stavio je i potpis na podršku stranci iz čijih redova dolazi novi predsjednik saveza Ivan Šuker. S Giričekom smo razgovarali u Draženovom muzeju, ispred dvorane u kojoj je Giriček započeo i završio karijeru. 

 

"Naravno da imam snažno mišljenje o svemu je proživjela hrvatska reprezentacija, ali kako da to iznesem preko novina?"

 

 

"Vezano je uz struku, pa nije korektno. Također, nije korektno da govorim s ove pozicije. Iznio bih svoj stav ako bih se vratio u hrvatski sport. A planiram se vratiti. Dečki su htjeli najbolje i voljni moment nije bio problem. No, neke stvari treba mijenjati, a o tome bih razgovarao sa Stručnim savjetom i strukom koja je zadužena za reprezentaciju. Sve kreće od mlađih kategorija, potrebna nam je kontrola trenažnog procesa s mladima. Bivši igrači, koji su stvorili plodne karijere, prošli dobre i loše ekipe i trenere, znaju kakva je atmosfera potrebna za dobar rezultat."

 

 

"S Acom Petrovićem. Sve se poklopilo, nije bilo planirano. Trebao sam jedno vrijeme odmak od košarke. Karijera je bila duga, na kraju sam zaradio i mnoge ozljede, iscrpilo me sve to. Upisao sam Višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu kada mi se opet javila želja za košarkom. Istovremeno su se dogodile i promjene u savezu i nekako se poklopilo. Nadam se da će naši razgovori završiti pozitivno. Ako i ne budem dio Saveza, želim im zaista sve najbolje. Kažem, iskustvo imam, a tu sam i generacijski. Imam 38 godina, mnogi moji kolege se polako ostavljaju košarke i odlaze u nacionalne saveze, što mi otvara mogućnost dobre komunikacije kod lobiranja ili bilo kakve organizacije".

 

 

"Ne bih bio trener, imam par drugih opcija. Razgovarao sam s ljudima u Savezu, i zaista bih želio da to za sada ostane između nas. Ne bih se odmah fokusirao na klupu, ali u budućnosti tko zna. Vidim se u trenerskom poslu nešto kasnije. Znam samo da sam sada spreman sebe sto posto dati u ovo. Sve ono što mislim da mogu ponuditi, rekao sam ljudima u Savezu. Znaju na čemu su sa mnom".

 

 

"Rok je dok ne ustroje savez, novu struku. Ako me u to uključe super, a ako ne... U košarci sam cijelo vrijeme, a košarka se ne mijenja puno. Topla voda više se ne može izmisliti, stvari koje u karijeri prođeš, treba kasnije pretočiti u rad"

 

 

"Europa će sigurno pasti pod NBA, posebno veliki gradovi koji imaju lovu. Amerikanci su pametni i znaju da se moraju širiti po Europi, što uostalom i rade. Dolaze u velike centre poput Londona i Pariza. Amerika sigurno dolazi. No, pitanje je što će biti s Europom i Euroligom. Vjerojatno će to biti odnos kao onaj Eurolige i ABA lige. No, daleko smo još od toga u punom ostvarenju".

 

"Čudno mi je da europska košarka ne preuzima NBA pravila. Suludo je opirati se tome, tako uvijek kaskamo. Treba jasno reći ono što ste i sami rekli na početku; NBA je najbolja tvrtka na svijetu. Od njih treba učiti, treba preuzeti sve. Danas, kada nam je sve dostupno, tranzicija igrača iz Europe u SAD ne bi bila problem. Bilo bi također puno laše organizirati i Olimpijske igre jer bi pravila bila ista. Rijetko se govori o pravilu "tri sekunde". U Europi rijetko koji igrač ide do kraja u prodor te na skok-šut s poludistance, jer nema prostora. Kada bi se defenzivno pravilo tri sekunde uvelo u Europu, otvorio bi se prostor, igra bi se puno više razvijala i imali bi atraktivniju košarku".

 

 

 

"Da ne filozofiramo previše: može završiti dobro, može završiti loše. To je NBA, i uvijek je dvosjekli mač. Vidjet ćemo u kojem će smjeru otići Hezonjina karijera. Šansu će sigurno dobiti i već je dobiva, a sve je drugo na njemu. Ako zgrabi to što mu se pružilo, može otići do zvijezda. 

 

Jako je mlad i jasno je da može puno napredovati. Ima izuzetno dobar šut, a trebao bi poraditi na obrani i driblingu, na prodoru, da bude aktivniji, stvara višak igrača i čini ekipu boljom. To posljednje je jako važno za svakog trenera. Hezonja razumije košarku, ima sportsku inteligenciju, ali trebat će mu prije svega puno rada i iskustva da dosegne maksimum. Dug je put pred njim"

 

 

"Bogdanović igra promjenjivo. Rookiejima je uvijek najlakše. Sve što dobro naprave honorira im se, a ono loše pripisuje se prvoj sezoni. Ovdje moram reći da mi Europljani zapravo nismo rookieji. Sebi nikada nisam priznavao pogreške na račun prve sezone. Gledaju nam greške kao olakotnu okolnost, ali ne uzimaju u obzir da košarkaši koji u NBA dođu iz Europe igraju s jakim momčadima, mi ne možemo biti rookieji. Druga sezona, slažem se, presudna je. O njoj ovisi ostanak u NBA-u. Ako pokažeš da možeš napraviti razliku u ekipi, dobit ćeš novi ugovor. U suprotnom, vraćaš se kući."

 

 

"Mislim da je trebao bolje iskoristiti šansu kada se Paul George ozlijedio u Indiani. Tu je malo kiksao i zato je trejdan. No, treba razmišljati pozitivno. U Minnessoti je došao u mladu momčad. Minute i dalje dobiva na kapaljku, ali potrudit će se da to iskoristi što bolje može i proba izboriti novi ugovor. Ako ne uspije, Bože moj, i europska košarka je jaka, naći će svoje mjesto jer je uporan i dobar košarkaš. Uz to, sjajan je dečko. Osjetio je čari NBA lige i može biti zadovoljan, ostao u SAD-u ili ne."