Foto: AFP

PRIJE točno 15 godina Hrvatska je pobjedom nad Njemačkom 3:0 u četvrtfinalu SP-a u Lyonu ušla u polufinale natjecanja, ali i u povijest. Ako je prema nekim "relevantnim" istraživanjima, prije Mundijala u Francuskoj za našu zemlju znalo 5, a nakon SP-a 10 ili koliko već posto svjetske populacije, onda u zasluge Jarniju, Vlaoviću i Šukeru ide barem pola tog stopostotnog povećanja prepoznatljivosti zemlje koja nosi čudne dresove s kockicama i koja je u Francuskoj po prvi put nastupala na SP-u.

Ne zna se kada se ta pobjeda više glorificirala: Nakon samog trijumfa ili u godinama koje prolaze. Zaboravlja se kako je Hrvatska tada igrala protiv prestare Njemačke (Matthaus, Klinsmann, Kohler, Hassler i Kopke bili su na SP u Italiji osam godina ranije!), koja je svejedno napravila pet velikih prilika koje je s crte fantastično skidao Ladić, kao i da smo više od poluvremena igrali s igračem više, nakon što je Šuker sjajno odglumio pogibiju od Wornsovog oštrog starta, pa norveški sudac Rune Pedersen nije imao izbora.

Sve je to istina, ali i da je Njemačka upravo s tim igračima i istim izbornikom (Bertijem Vogtsom) u trenutku kada ju je Hrvatska izbacila sa SP-a, bila aktualni europski prvak. Kao što je poznato, do te titule je došla i preko hrvatske grbače, jer ju je u mančesterskom četvrtfinalu prema Wembleyu pogurnuo švedski sudac Leif Sundell.

Zbog svega toga, u legendu su opravdano ušla Asanovićeva proigravanja na trepavicu, Jarnijeva ljevica kojom je u stilu Roberta Carlosa zatresao lijevi kut Kopkeovih vrata, Vlaovićeva desnica u isti kut i na kraju Šukerov predatorski instinkt nakon rolanja po lijevoj strani. Ne zaboravimo, i čudesne obrane čovjeka čiji su nevjerojatni kiks-autogolovi do koji mjesec prije bili "play of the day" na CNN-u.

Te noći i ranog jutra, sve ulice i trgovi, sela i gradovi u zemlji bili su u nedoživljenoj euforiji i činilo se da je Hrvatska sigurno svjetski prvak.

Sastav Hrvatske koja je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. pobijedila Njemačku 3:0 (Jarni, Vlaović, Šuker)

Ladić; Štimac, Bilić, Šimić - Stanić, Soldo, Boban, Asanović, Jarni - Vlaović (od 84. Marić), Šuker

Izbornik: Ćiro Blažević