MICHAEL ESSIEN, koji predstavlja "dvije trećine" reprezentacije Gane, zbog kartona neće igrati u susretu osmine finala s Brazilom u 17 sati, što dodatno umanjuje ionako male šanse afričke reprezentacije.

Izborniku Ratomiru Dujkoviću se u momčad vraćaju dva bitna igrača, ali to mu je slaba utjeha, jer iako je Muntari bitan igrač sredine terena, a Asamoah Gyan napadač koji je već zabio gol na SP-u, Essienov izostanak će se višestruko osjetiti. Kao što je bilo vidljivo u prijašnjim utakmicama, veznjak iz Chelsea je motor momčadi i poveznica između obrane i napada, a po svojim trkačkim sposobnostima i opasnosti po gol, bitan u obrani i napadu.

Dujković je istakao kako mu je momčadski duh važniji od pojedinaca, a da mu se igrači ne prepadnu svjetskih prvaka, angažirao je i psihologa. "Nemojte samo stajati pred vašim idolima i gledati ih kak oigraju. Zaustavite ih!", zavapio je Dujković, koji tvrdi da će njegova momčad doći do polufinala, uz još jednu odvažnu poruku: "Crne Zvijezde uvijek igraju na pobjedu. Nećemo se braniti u Dortmundu."

Mnogi Brazilci zagovaraju uvrštenje Juninha Pernambucana u prvu postavu, na štetu Ze Roberta, jer se očekuje da će Brazil protiv Gane imati (ako je to uopće moguće), još ofenzivnije postavljenu momčad, u čemu bi dodatno pomogla Juninhova proigravanja i majstorsko izvođenje slobodnjaka.

Druga varijanta je da Juninho uđe, Adriano ispadne iz momčadi, a Ronaldinho bude pomaknut bliže golu. Iako je brazilski izbornik još sinoć priopćio sastav igračima, javnost će ga doznati tek sat prije utakmice.

Robinhova ozljeda bedra je jedini manjak koji muči Parreiru, a cijela brazilska javnost se nada da je Ronaldo, nakon dvije katastrofalne predstave, protiv Japana napokon proigrao kako zna i da će takav biti i protiv Gane.

Parreira protiv "svojih"

Malo je poznato da je prvi trenerski posao u životu Carlos Alberto Parreira odradio upravo na klupi Gane, daleke 1967. Guardian donosi zanimljivu priču kako je 23-godišnji Parreira otišao u daleku zemlju. Vlada Gane se sa zahtjevom da im preporuče trenera, obratila brazilskom ministarstvu vanjskih poslova, koje je zahtjev proslijedilo Fakultetu za fizičku kulturu u Riu, koje je preporučilo jednog od najboljih studenata, Parreiru.

On je prihvatio bez razmišljanja, za plaću od 100 dolara tjedno, uz plaćen stan, prijevoz i hranu. Parreiri je u prilagodbi dodatno pomoglo što je govorio engleski i što je igrače tretirao kao sebi ravne, što je njih zaprepastilo: "Kada sam se upoznao sa igračima, sjeo sam s njima za stol, a oni su me zaprepašteno gledali."

Parreirea je nastavio i na druge načine biti što bliži sa igračima: za razliku od njegovih prethodnika, koji su odsjedali u luksuznim hotelima, odvojeni od momčadi, on je boravio u istim objektima kao i igrači. U jednom ipak nije bio popustljiv; zabranio je igračima seks tijekom reprezentativnih akcija, što je podiglo razinu kvalitete igre momčadi, koja je došla do finala afričkog Kupa nacija.

Danas će reći da je zahvaljujući afričkom iskustvu, gdje je svjedočio pritiscima naoružanih vojnika na suce, prekidima utakmica ulijetanjem publike na teren i odlučivanju pobjednika bacanjem novčića, očvrsnuo, postao muškarac i uspio, uprkos poteškoćama i odvojenosti od obitelji.

Iako je nakon samo godinu dana otišao na daljnje usavršavanje u Njemačku, u Gani i danas sa velikim uvažavanjem govore o Parreiri, kojeg drže djelomično odgovornim što je Gani usadio stil igranja s jednim dodirom, pa su ih zbog atraktivnog načina igre, prozvali "afrički Brazil".

Kada već govorimo o nogometnoj povezanosti Brazila i Gane kroz bližu i daljnu povijest, podsjetimo da su se u četvrtfinalu U-20 SP-a, igranom 2001. sastale upravo ove dvije reprezentacije i da je danas u sastavu Gane čak sedam igrača iz te utakmice, dok od tadašnjih brazilskih talenata, sada u prvoj momčadi i graju Kaka i Adriano.

Z.A.