TREBALA JE to biti rutinska utakmica i opuštena proslava naslova prvaka koja se pretvorila u najluđe poluvrijeme u povijesti engleskog nogometa i dramu kakvu nitko nije mogao izrežirati.

Datum 13. svibnja u Hrvatskoj podsjeća na jednu puno ružniju utakmicu, koja se 1990. godine nije odigrala na Maksimiru, a u Engleskoj je on obljetnica infarktne utakmice Manchester City - QPR u kojoj je City osvojio prvi naslov prvaka nakon 42 godine čekanja. Jako malo nedostajalo je da ga prepusti mrskom rivalu Unitedu. Jako malo, možda nekoliko sekundi.

Bila je to turbulentna sezona puna velikih preokreta. Godinu dana ranije City je bio dobar, ali ne dovoljno da bi srušio United. Na kraju sezone zaostao je devet bodova i cilj za sljedeću sezonu je bio osvojiti naslov. U to ime Mancini je u ljeto 2011. godine iz Atletico Madrida doveo Sergija Agüera za 40 milijuna eura, što će se pokazati sitnišem u odnosu na ono što je fantastični Argentinac donio svojem novom klubu. 

Agüero je bio šlag na već opasno dobroj torti na Etihadu na kojem su i prije njega stanovali Joe Hart, Vincent Kompany, Pablo Zabaleta, David Silva, Yaya Toure, Carlos Tevez i ostali. Na zimu je došao i Edin Džeko za 35 milijuna eura.

Do zime se u prvenstvu već svašta izdogađalo. United je zasjeo na prvo mjesto od prvog kola, ali su se stvari počele mijenjati u listopadu kad je Fergusonova momčad u tjedan dana dopustila Cityju ne samo da je dostigne nego i prestigne. United je remizirao s Liverpoolom i dopustio Cityju dva boda prednosti, da bi sljedećeg vikenda na Old Traffordu od Mancinijeve momčadi izgubio nevjerojatnih 6:1 i dopustio joj da ode na +5.

United prosuo osam bodova prednosti

City je držao prednost do ožujka, ali se ona polako smanjivala, da bi porazom od Swanseaja opet prepustio vrh Unitedu. Loša Cityjeva forma se nastavila i šest kola prije kraja United je imao ogromnih osam bodova prednosti. Činilo se da je sve gotovo, ali je došao red na United da kiksa. Izgubio je od Wigana i dva tjedna kasnije na Old Traffordu prosuo dvaput dva gola prednosti protiv Evertona koji je s dva gola Nikice Jelavića odigrao 4:4. City je nizao pobjede i onom protiv Uniteda na Etihadu dva kola prije kraja izbio je na prvo mjesto zahvaljujući boljoj gol-razlici.

Tako je dramatična sezona trebala imati miran završetak jer City je u zadnjem kolu kod kuće morao “samo” dobiti grozne Queens’ Park Rangerse koji su se borili za opstanak. Jedini konkurent za ispadanje bio im je Bolton koji je, da bi se spasio, morao pobijediti Stoke City u gostima, gdje i puno jače momčadi nisu pobjeđivale baš jako često.

“Bili smo užasno nervozni. Znam da su neki igrači rekli da smo bili mirni prije te utakmice, ali vjerujte mi, nismo. Nervoza se vidjela na svakom koraku. City je bio poznat kao klub koji je uvijek kiksao kad je bilo najteže, tako da nam je to svima negdje bilo u podsvijesti”, rekao je legendarni Cityjev branič Micah Richards prisjećajući se te utakmice.

Očekivala se lagana pobjeda Cityja, ali od samog početka utakmice nije to bila lepršava igra Mancinijeve momčadi koja je očito igrala u malom grču. Stvari nisu krenule na bolje ni u 20. minuti kad je došla vijest da je Manchester United poveo u Sunderlandu golom Waynea Rooneya i da je trenutačno na prvom mjestu. 

No, pomiješane emocije na Etihadu uskoro su se pretvorile u totalnu euforiju.

Minuta je 39. i City je kratko izveo korner. Zabaleta je odigrao kratku loptu Davidu Silvi i krenuo iza leđa obrane gostiju. Balotelli mu je proslijedio loptu, Zabaleta nije najbolje pucao, ali je lopta uz pomoć golmana QPR-a završila u golu za potpuni kaos na tribinama. Argentincu je to bio prvi gol u sezoni.

“Malo mi je žao što je utakmica završila kako je završila, ha, ha. Kad sam dao taj gol, nadao sam se da će ostati 1:0 pa da će navijači Cityja uvijek pamtiti da je Pablo Zabaleta dao gol za prvi naslov nakon 42 godine. Na poluvremenu sam stvarno mislio da će tako biti pa sam bio jako sretan”, prepričao je pet godina kasnije Zabaleta.

“Očekivalo se da ćemo zabiti još dva ili tri gola i riješiti utakmicu. No, mi smo samo prestali igrati”, prisjetio se Edin Džeko.

Do kraja utakmice trebalo je samo čuvati prednost, ali sad je počelo gorjeti po nogama QPR-a jer je Bolton na poluvremenu u Stokeu vodio 2:1, što je značilo da Rangersi ispadaju ako izgube na Etihadu.

Tko zna bi li ikada izjednačili da im City, odnosno Joleon Lescott, odmah na otvaranju drugog dijela nije poklonio gol. Cityjev branič je potpuno promašio jednu laganu loptu i glavom praktički proigrao Djibrila Cissea koji se sjurio prema Hartu i probio ga za 1:1. 

Raspad sistema

“Nikad nisam pogledao taj gol jer mi je i danas zlo od tog trenutka”, prisjetio se Lescott, a Vincent Kompany je rekao da nije mogao vjerovati da je Lescott to napravio jer čitavu sezonu nije promašio nijednu visoku loptu.

“Noge su nam se odsjekle. Nitko više nije mogao trčati od šoka i bili smo još nervozniji nego na početku. Znali smo što možemo izgubiti, nismo mogli vjerovati”, rekao je Džeko.

Cisseov gol izbio je zrak igračima Cityja koji nisu mogli spojiti par dodavanja, da bi im vjetar u leđa u 55. minuti dao zločesti dečko engleskog nogometa. Ne bi Joey Barton bio Joey Barton da ovakvoj utakmici nije dao svoj potpis. Lukavi i prgavi Carlos Tevez ga je isprovocirao na rubu kaznenog prostora, a bivši igrač Cityja je, misleći da nitko ne gleda, udario Argentinca laktom u bradu. Prevario se Barton jer je, iako je lopta bila daleko od njih, njegov lakat vidio pomoćni sudac i Mike Dean mu je pokazao crveni karton. Barton je potpuno izgubio živce pa je koljenom udario i Agüera, unosio se u lice svim igračima Cityja i krenuo prema svlačionici. Trebao je to biti trenutak koji će mobilizirati Mancinijeve igrače, ali dogodilo se potpuno suprotno.

“Pogubili smo se i u našoj igri počele su se otvarati pukotine kakvih nije bilo ni u jednoj utakmici u toj sezoni. Puštalo je na sve strane i imao sam osjećaj da ćemo sve upropastiti”, prisjetio se Vincent Kompany.

Tako je i bilo. U 55. minuti Traore je probio i Clichyja i Lescotta na lijevoj strani i ubacio u sredinu gdje nitko nije pratio Jamieja Mackieja koji potpuno sam glavom pogađa za potpuno nestvarnih 1:2.

Potpuna nevjerica na Etihadu

“Ni u jednom trenutku nisam mislio da možemo izgubiti tu utakmicu. Toliko je emocija bilo oko nje prije samog početka da sam bio siguran. Bilo je jako čudno kad smo primili taj gol”, rekao je Roberto Mancini koji je tri minute kasnije u igru uveo Edina Džeku, a onda i Marija Balotellija umjesto nevidljivog Teveza koji je jedini uspio izboriti crveni karton.

“Edin je često znao ulaziti s klupe umjesto mene i redovito bi dao gol. Bio je naš neki sretni igrač koji je uvijek nešto promijenio kad je ušao u igru i imao sam osjećaj da bi to mogao biti slučaj i ovaj put”, rekao je Gareth Barry koji je izašao umjesto reprezentativca BiH.

City je strašno stisnuo, ali pravu šansu nije uspio napraviti. Sijevalo je oko gola QPR-a, ali Paddy Kenny je obranio sve što je trebao obraniti i ponešto što nije i Cityju više nije bilo spasa.

“Iskreno, bio sam siguran da smo gotovi. Nitko od nas se nije mogao nositi s pritiskom važnosti te utakmice. Nakon tako dobre sezone i toliko velikih pobjeda sve smo upropastili u najlakšoj utakmici. Probali smo, pokušavali smo, ali nije išlo. Onda je došao taj korner…”, prepričao je Edin Džeko.

Mike Dean pokazao je pet minuta sudačke nadoknade, uplakani navijači su počeli odlaziti sa stadiona, a City je u završnici zaredao kornere. David Silva nikako nije uspio pronaći suigrače ubačajima, ali konačno se isplatilo. Na semaforu stoji 91:20, a David Silva ubacuje iz 19. kornera koji je City izveo. Džeko skače iznad čitave obrane QPR-a i zakucava glavom za 2:2.

“Počeo sam vjerovati. Znao sam da imamo još tri minute i možete me vidjeti na snimkama kako vičem suigračima: ‘Come on! Come on!’ Nije bilo gotovo”, rekao je Džeko, a Agüero je dodao:

“Nisam dobro igrao tu utakmicu, bio sam previše nervozan. Kad je Edin zabio gol, trčao sam s loptom prema centru i samo sam molio Boga da mi da jednu jedinu priliku. Dok smo stajali na centru, rekao sam Mariju [Balotelliju] da ode na špicu, a da ću se ja malo spustiti ispod njega i pokušati doći na dupli pas.”

QPR je bio siguran, igrači nisu znali što da rade

U tim trenucima utakmica u Stokeu završila je 2:2, što je značilo da je QPR sigurno ostao u ligi. Igrači su se okrenuli prema klupi i pitali što da rade, a trener Mike Hughes rekao im je da samo ispucaju loptu prema naprijed jer je sve gotovo. City je očajnički tražio gol, a u nadi da će izboriti ubacivanje sa strane Samir Nasri je pustio loptu za izađe. No, sudac je dosudio aut za goste koji su ga očajno izveli i praktički predali loptu De Jongu. Nizozemac je krenuo prema šesnaestercu QPR-a i vidio Agüera koji se izvukao prema njemu.

Agüero je prešao jednog igrača, spustio loptu na Balotellija na rubu šesnaesterca i krenuo u trk iza leđa obrane.

“Dobio sam loptu s igračem na leđima i počeo sam padati. Jednim okom sam vidio Kompanyja kako utrčava iza mene, a drugim Sergija kako ide u stranu. Imao sam djelić sekunde da odlučim, ali mi se činilo da Sergio ima više prostora pa sam u padu njemu dodao loptu”, rekao je Balotelli kojemu je taj fantastičan potez bio jedina asistencija u dotadašnjoj karijeri u Cityju.

“Tu loptu je samo Mario mogao odigrati. Strašno puno stvari mi je prolazilo kroz glavu te dvije sekunde. Da pucam? Da idem u dribling? Da iznudim penal? Ma neće mi ga svirati. Više nisam imao vremena i opalio sam. Iskreno, uopće se ne sjećam što se kasnije događalo. Samo znam da sam skinuo majicu od sreće”, prisjetio se Agüero.

U jednom od najvažnijih trenutaka svoje karijere, a sigurno najvažnijem u Cityjevoj povijesti, Argentinac je pričekao dijelić sekunde i onda je probio Kennyja na prvoj stativi. 

93:20… Potpuna nevjerica

“Agüeroooooooooooooooooooooooooo! … Vjerujte mi da nikad u životu nećete vidjeti ništa slično. Gledajte, uživajte, pamtite ovo”, urlao je komentator Sky Sporta Martin Tyler u najlegendarnijem trenutku u povijesti engleskog nogometa.

“Ne mogu to riječima opisati. Ne znaš jesi li bijesan na sebe što si morao sve ovo proživjeti ili si presretan što se dogodilo. Gledam oko sebe, navijači plaču, mi plačemo, svi plaču, svi su sretni. Ljudi grle jedni druge oko sebe, ljude koje nikad u životu nisu vidjeli. Nitko nije znao što da radi s tim emocijama koje iz njega izlaze. Dok sam živ, to neću zaboraviti”, rekao je Vincent Kompany.

“Nikad u životu prije ni poslije nisam čuo takvu buku i euforiju na jednom mjestu. Nije to bila ona klasična proslava gola, uobičajeni huk s tribina. Ovo je bilo urlanje, euforija koja je u jednom trenutku eksplodirala. Nevjerojatno”, prisjetio se trener QPR-a Mark Hughes.

Nikad nećemo znati što bi se dogodilo s Manchester Cityjem da je Agüero otišao u dribling, da je išao iznuditi penal ili da je pokušao nešto treće. No nije. Njegov gol donio je Cityju toliko željeni naslov prvaka i usmjerio ga na put jedne od najjačih engleskih momčadi ovog desetljeća, ali i u povijesti engleskog nogometa.

“Nema boljeg osjećaja od toga i nije me to sram reći. Rođenje djeteta, vjenčanje… Sve je to na istom nivou. Mogu slobodno reći da sam tog dana bio najsretniji čovjek na svijetu”, zaključio je legendarni Cityjev kapetan Vincent Kompany.

Prvi put u povijesti Premiershipa prvak je odlučen zbog bolje gol razlike budući da su City i United završili sezonu s istim brojem bodova. Da je kojim slučajem onaj derbi na Old Traffordu, koji je City dobio 6:1, završio 2:1, obje momčadi imale bi isti broj bodova, istu gol razliku, isti broj pobjeda, isti broj zabijenih golova i igrala bi se majstorica na neutralnom terenu...