NAKON što se dogodila stravična ozljeda, mediji su vrištali i isprici koju je "zaboravio" krvnik iz Birminghama. Nakon godinu dana, situacija se ponavlja. Eduardov doista filmski povratak donio je novih pet minuta slave i Martinu Tayloru, koji se prisjetio teškog razdoblja i čestitao Eduardu na novom početku. Engleskim novinarima nije promaklo da je opet zaboravio decidirano se ispričati...

U razgovoru za Daily Mail Taylor je obznanio da je preko interneta pratio dvoboj Arsenala i Cardiff Cityja minutu po minutu:

"Prema onome što sam pročitao, Eduardo je bio igrač utakmice i primio je fantastične ovacije publike. Dok je utakmica trajala pratio sam ažurirani live-prijenos, a nakon nje išao sam brže-bolje tražiti ocjene Duduova nastupa. Uobičajeno je većina igrača prošla sa šesticama i sedmicama, dok je Eduardo dobivao i do 9.7. Mora da je odigrao jako dobro. Ne mogu vam niti objasniti kakvo sam olakšanje osjetio nakon ovakvoga njegovog povratka", izjavio je Taylor, koji upravo završava 12 semestara dug studij političkih znanosti nakon čega će postati jedan od rijetkih engleskih nogometaša sa sveučilišnom diplomom.

Fotoreporter Daily Maila uslikao je Taylora u svlačionici Birmingham Cityja, danas engleskog drugoligaša, kako pregledava novine s Eduardom na posljednjoj stranici.

"U dubini svog srca znam da je to bila samo nesreća. Stravična nesreća. Zato sam samo želio da opet zaigra. Naravno da je nakon takve ozljede sve bilo upitno. No nadao sam se zbog pozitivnih informacija koje su dolazile iz Arsenala. Držao sam fige kad je počinjao za Arsenalove rezerve."

Jedno je vratiti se nakon ozljede, a drugo je ovako se vratiti!

"No, nikad se ništa ne može usporediti s prvom pravom, ozbiljnom utakmicom, jer nikad niste sigurni jeste li se uspjeli sasvim oporaviti ili ne. Imao sam osjećaj da će sve biti dobro jer je igrao za reprezentaciju Hrvatske prošlog tjedna. Mislim da je njegov nastup u ponedjeljak strahovito pozitivno djelovao na cijelu momčad Arsenala. Mogu shvatiti zašto."

"Za ovakav se povratak trebao dobro oporaviti i mentalno i fizički, trebao je proći strahovito teške treninge da bi se vratio na prijašnju razinu. Učinio je sve to doista jako, jako dobro. Morate biti iznimni da bi na ovakav način zaigrali u prvoj utakmici nakon tolike pauze. Jedna je stvar vratiti se nakon teške ozljede; druga je vratiti se i odigrati ovako, i to u dresu Arsenala. "

Na pitanje zašto se nije trudio više da bi se ispričao Eduardu i Arsenalu nakon nesreće, odgovara:

"Nakon što se to dogodilo, samo sam sjedio u svlačionici. Sve mi je bilo mutno, toliko mi je stvari prošlo kroz glavu. Pokušao sam ga odmah posjetiti u gostujućoj svlačionici. Tamo su mi rekli da je otišao u bolnicu. Iste sam subotnje večeri otišao u bolnicu vidjeti ga. Susreo sam tamo čovjeka iz Arsenala. Drago mi je što sam porazgovarao makar s njim s obzirom da Eduardo nije bio u stanju primiti me. Opet sam stigao u bolnicu u nedjeljno jutro. Oporavljao se tada od operacije. Bio sam s njim licem u lice, ali je evidentno bio pod jakim lijekovima. Ne znam je li i u kolikoj mjeri bio svjestan mojeg posjeta. Opet sam susreo onoga istog Arsenalova zaposlenika. S obzirom na jezičnu barijeru, s Eduardom nisam mogao komunicirati."

"Paralelno je moj klupski liječnik razgovarao s kirurgom koji ga je operirao i saznao sam da su prve prognoze ohrabrujuće. Samo nisam želio čuti da je Duduova karijera završena. Želio sam da mi se kaže da postoje dobri izgledi da momak opet zaigra."

"Nisam tražio simpatije od ljudi"

Taylor se prisjetio razdoblja dok su ga hrvatski novinari proganjali po treninzima njegove momčadi te otkrio da je primio mnogo fizičkih prijetnji:

"Prijetilo mi se smrću! Ne mogu reći da je bilo ugodno i da nisam bio zabrinut. Neke od njih nekoliko koje sam primio činile su mi se posebno teškima. Ipak, generalno ih nisam uzimao isuviše ozbiljno."

"Devedeset posto poruka ljudi koje sam dobivao bile su pozitivne, deset posto njih nisu. Dobio sam njih nekoliko doista nevjerojatnih, koje su mi jako olakšale situaciju. Jedan mi je momak pisao kako je nakon nesretnog duela u ragbiju čovjek kojega je srušio najprije ostao paraliziran, a potom je i umro. Bilo je puno srceslamajućih priča koje su me potresle. Pokušao sam odgovoriti svima."

"Nisam tražio od ljudi simpatije. Moje su misli bile samo s Eduardom. Da sam ga htio ozlijediti namjerno, sasvim bih se sigurno osjećao drukčije nego sad. Jednostavno znam da sam procijenio da do lopte mogu doći uklizavanjem. To je jedini razlog zašto sam startao i jedino mi je to bilo na pameti. Eduardo je jednostavno bio puno brži na lopti i moj je start došao prekasno. Zato nikad nisam mogao priznati krivnju, kao što bih mogao da moje namjere nisu bile poštene."

"Zato sam suosjećao s njim cijelo vrijeme. Bio sam u kontaktu s predstavnicima Arsenala, u vrlo bliskoj vezi. Znao sam da je ubrzo otišao u Brazil na oporavak. Stalno su dolazile pozitivne vijesti, što mi je puno pomagalo. Morao sam prestati misliti na to, jer inače ne bih mogao nastaviti igrati nogomet."

Što mislite, hoće li vam Eduardo stisnuti ruku budete li se opet sreli na nogometnom borilištu", pitao je novinar Daily Maila.

"Nije da to očekujem. Možda... Ne znam. U svakom slučaju, ne bih ga mogao kriviti ukoliko to ne učini. Bit će na njemu da odluči."

Foto: AFP, Daily Mail