SVAKI put kad košarkaškom klubu sa splitskih Gripa krene naopako, oni koji ga vode počnu prijetiti da će sutra otići u Gradsko poglavarstvo i da će im dati ultimatum: ili ćete financirat klub, ili ćemo mi dat ostavke!

Mogu mislit što bi im rekao Željko Kerum da je već gradonačelnik Splita:

- Ili ćete odmah nestat s Gripa, ili klubu ne dam ni kinte.

Slično je već čelnicima košarkaškog kluba s Gripa rekao još jedan zdrav narodski gospodarski razum:

 - Što??? Da vam platim pa ćete mi stavit sina u momčad??? Ne dam ništa. Meni je važnije da mi sin završi fakultet.

Bio je to Stipe Gabrić Jambo. Nije da mu je sin antitalenat, baš obrnuto. Ali kao i svi talenti nije dovoljno marljiv. A Jambo ne bi bio Jambo da nije onakav kakav je pa je i sinu odbrusio:

 - Nemaš snage ni za pet minuta. A ne znam bogati kako ćeš i imat' kad noćariš i ne treniraš.

Zdravi narodski investitori ne ulažu, nema šanse, u unaprijed neispljatljive promašaje, tzv. "obrovce", to je stvar socijalističke utopijske prošlosti. Poput Jambe i Keruma reagirao je još jedan:

- Ne dam više ništa, treba vam lova, a ne date drugome vlast?!

To je pak rekao Ilija Naletilić, jedan od najvećih dobročinitelja u sportu "i šire" na splitskom području zadnjih godina, koji je na Gripama bio odbijen kad je imao i neki prijedlog, savjet, ideju, kako potrošiti njegov novac. Možda je zaslužio neku funkciju. Riječ je o poduzetniku koji pomaže mnogima a s tom se vrlinom dopao i političkoj Listi Veloga mista. No, Velo misto zadnje vrijeme se osipa, HDZ ga je zloupotrijebio dok mu je kao nova stranka s uvjerljivim mamcem/brandom za biračke mase to Velo misto bilo potrebno. A sad i Željko Jerkov nakon razočarenja u ulozi kratkoročnog predsjednika Hajduka i iskorištenog predsjednika Gradskog vijeća tvrdi da ih je HDZ prevario.

Zašto je Peras pod Tornjem umjesto na Gripama?

Ta se klima podudara i s novonastalim odnosom između klupskog predsjednika Dina Rađe koji je promišljeni hadezejac još od olimpijade u Barceloni 1992. te Ilije Naletilića koji je Lista Veloga mista. U nečemu se nisu složili, Naletilić više ne da lovu, a krajnja posljedica je - ode Subotić.

Trener Subotić, međutim, nije ni strašno kriv, ni strašno zaslužan na Gripama da bi se sad preko njegovih leđa prelamala sumnjiva najskorija povijest kluba. Subotić je samo posljedica jednog potpuno nelogičnog stanja koje traje već godinama. A treba se samo zapitati zašto se Velimir Perasović kao trener nije pojavio na Gripama nego u Ciboni, a zajedno s Kukočem i Rađom igrao je za srebrnu Hrvatsku u Barceloni 1992. na Igrama.

Zašto bi Rađa žicao Keruma?

Zašto se na Gripama ne može okupiti ta golema masa košarkaških imena i stručnjaka? Iz kluba je poslije dolaska Dina Rađe otišao Branko Ćićo Roglić, jedan od najzdravijih hrvatskih bogataša čiji imetak i proizvodnja nisu opterećeni nikakvim ispolitiziranim backgroundima. Roglić je došao na Gripe kao biznismen koji obožava jedrenje i nautiku, a iz mladosti se kao nogometaš Hajduka puno bolje sjeća nogometa nego košarke. Ali Roglića je na Gripe nagovorio njegov veliki prijatelj Rato Tvrdić. Međutim, obojicu su nove snage potjerale s Gripa, a Roglić je zapravo posljednji mecena koji je u Gripe uložio konkretno svoj novac iz džepa.

Naslijedio ga je Dino Rađa kao brand, kao milijuner, kao američki znalac, kao čovik od svita i imena, kao totalni košarkaški genijalac, kao splitski olimpijac, kao enbiejovac. A ne hadezejac. I zašto je sve tako brzo splasnulo s onom jedinom jedincatom titulom državnog prvaka u kompi sa Zdovcem?

Normalno je da Rađa nije ime poput nekog socijalističkog predsjednika KK Jugoplastike koji će izazvat samilost nekog privrednog sponzora. A pogotovo neće radi toga što su svi mogući sponzori privatizirani. Pa zašto bi neki privatnik davao lovu Rađi da vodi Gripe? Možda bi meni i dao. Ali Rađi? U toj tezi može se ići i dalje: zašto bi jedan Rađa uopće i tražio novac od Naletilića, Jambe ili Keruma, odakle mu to na pamet pada, tko tu ima više para?

A onda zadnja stvar: zašto bi Rađa spiskao cijeli imetak na klub koji nije njegov. E tako kako on sam u tome ne vidi smisla, postavlja se pitanje zašto bi u tome smisla vidio netko drugi. To su ta nova vremena zbog čega će i nekadašnja legendarna Jugoplastika s košarkaških Gripa oživjeti možda tek onda kad se i ona preoblikuje kao Hajduk.

Croatia osiguranje s Gripa ima više šansi jer nema tolikih dugova kao Hajduk, a neki vide mogućnost da ih podrži ekipa američkih stručnjaka i tvrtka menadžera koji vode poslove oko dvorana u Lori za Svjetsko rukometno prvenstvo u siječnju i veljači u Hrvatskoj. No, nisu Ameri od jučer. Ni oni ne vide smisla ulagati u Gripe bez smisla.

Znači, treba se vratiti na izvornu - košarkašku djelatnost Gripa. Gdje je škola novih Kukoča i Rađa, zašto su s Gripa otjerani svi koji su tome klubu najviše doprinosili počevši od menadžerski nenadoknadivog Josipa Bilića Bibe pa sve do svih onih legendarnih genijalaca kao što je Petar Skansi koji je slavu Jugoplastike gradio s Ratom Tvrdićem, Damirom Šolmanom, Željkom Jerkovom i drugima još onih sedamdesetih godina, pa sve do osvajanja tri krune prvaka Europe.

Gripe su danas primamljive - za garažu

I posljednji uspjesi Gripa u Hrvatskoj slavljeni su uz Skansijevo ime i njegov povratak iz Slovenije u Split. No za kratko. Povukao se u razilaženju a poslije je došao Subotić. No u njegovo vrijeme prije dvije-tri godine udareni su temelji preporoda kluba i pojave novih mladića a sad je sve opet rastjerano i valja iz početka. Skansi i Tvrdić povukli su se pred najezdom hrvatske klasike novokomponiranih genijalaca kojima smeta izvorno znanje i insistiranje na trenerskoj stvaralačkoj struci koja proizvodi igrače a to je najveća investicija. Da se sad vidi na Gripama sigurni pogon koji izbacuje nove Kukoče i Rađe, našao bi se sigurno i Amerikanac, i Roglić, i Naletilić, i Kerum, i Grad… A nikome se, kao ni samome Rađi, ne baca lovu bez veze na nešto šta neće dati trajni rezultat, ime, brand, good will i uostalom - jamstvo da možeš reći "evo zašto smo potrošili novac".

Legende iz generacije Skansija i Tvrdića uvijek tome "novac" vole dodati i "ljubav". Jer to su ljudi kojima se spočitavalo ako u jednoj jugoslavenskoj ligi, među jačima u Europi, nisu bili prvi pa su ih zvali Drugoplastika. A ovo danas uglavnom je Tugoplastika. Skansija poslije svega i 20 godina rada u Italiji Gripe sigurno ne zanimaju samo radi osobne koristi, nije više premlad ni nestrpljiv. Zato je uporno forsirao politiku odgoja svojih kadrova, i igračkih, i stručnih. Ali ta priča ne zanima onoga koji hoće vladat klubom a vidi da ne može jer Rato ili Skansi bolje vidi i osjeća stvar.

Gripe su danas zanimljive u drugom smislu, kao šansa za kupovanje kroz preoblikovanje bez pravih privatnih investicija, a i teren na kojem je dvorana s eventualnim hotelom ili garažama miriše primamljivo i teško je odolit. 

Dino Rađa je ovih dana izjavio da je trener Subotić ipak povukao prenagli potez. Međutim, kao da je zaboravljeno da je i Rađa u nekim drugim okolnostima kao igrač igrao i za Zadar, i za Cibonu, i za Gripe, pa nije valjda zato što je bio njihov navijač.