INDEX SPORT ima razgranatu mrežu novinara u Europi i svijetu koji kao gostujući komentatori najavljuju sportske događaje i utakmice te analiziraju transfere i globalne promjene u nogometu. Na gostovanju kod Index Sporta danas je Ognen Dojčinovski, novinar makedonskog Sporta, koji je prokomentirao povijesni plasman Makedonije na Europsko nogometno prvenstvo sljedećeg ljeta.

Ide jedna pjesma vaša, "malo mi za sriću triba", a vjerujte da nema stiha koji bolje opisuje Makedoniju i Makedonce. Trideset godina tražimo ono malo sreće dok nas svi negiraju i hoće malo makedonskog. A Makedonci cijelo vrijeme hoće samo jedno - Makedoniju i ništa više. Sada nakon desetljeća patnje napokon imamo priliku biti ono što smo oduvijek željeli biti. 

Dosta smo navijali za druge, dosta smo nosili tuđe dresove, vrijeme je da budemo Makedonci onako kako smo oduvijek željeli i sanjali. Zato, Gorane Pandeve, hvala ti od svega srca. Hvala ti što si mi na pragu četvrtog desetljeća života, kad sam mislio da će ostati tek pusta tlapnja, ispunio dječačke snove.

Nema ni Ckembara ni Komita, samo Makedonaca

Sad mi je pred očima kako me kao dječarca otac odveo na prvu utakmicu reprezentacije protiv Danske u Skoplju. Sjećam se kako sam ga na ulazu u stadion zabrinuto pitao hoće li na tribinama biti Ckembari, navijači omraženog Pelistera, rivala mog Vardara. Odgovorio mi je kako na tribinama nema ni Ckembara ni Komita, nego samo Makedonaca.

Od tog trenutka do dana današnjeg vodio sam se tom mišlju i to zajedništvo me uvijek ispunjavalo ponosom, a nije mogla proći godina dana ni neko veliko natjecanje da nisam maštao o nečem ovakvom. Moja Makedonija na Europskom prvenstvu. Kako to dobro zvuči!

Dok sam sinoć gledao utakmicu u Tbilisiju, sam kao ćuk jer mi je korona otela užitak grupnog gledanja, sjećao sam se što smo sve prošli moja zemlja i ja. Cijelo prvo poluvrijeme Gruzija igra, nas nema nigdje. Mislim se, pa neće nam valjda tamo nekakva Gruzija oteti Euro pred nosom...

Da je bilo tko drugi primio tu loptu, ne bi ga dao

Na početku drugog poluvremena nazvao me prijatelj. Nervozan je kao i ja. Pokušao sam ga umiriti. Ne brini se, rekoh, Grande će nas spasiti. Nije mi vjerovao. Budala! I dođe ta 56. minuta, Elmas za Nestorovskog, a ovaj za Pandeva. I znate što, da je bilo tko drugi primio tu loptu, ne bi ga dao. Nema šanse! Ali to je Pandev.

Ta njegova zlatna ljevica stotinu je puta to uradila. Ona zna put, zna gdje je lopti mjesto. Plakao sam do kraja utakmice. Znao sam da je gotovo. Ne može Gruzija uzeti ono što je moje, naše. Idem na Euro i to kao navijač. Za ništa me drugo nije briga. Sestra iz Bruxellesa će poslati nešto novca. Malo mi za sriću triba.