Dončića su načele ozljede, ali NBA titulu uzela mu je vlastita nezrelost
BOSTON CELTICSE samo još jedna pobjeda dijeli od prvog naslova NBA prvaka nakon 2008. i ukupno 18. u povijesti, čime bi se na vječnoj ljestvici odvojili na vrhu od povijesno najvećih rivala LA Lakersa. Sinoćnjom pobjedom 106:99 u Dallasu poveli su u finalu protiv Mavericksa 3:0, a takav zaostatak ni jedna od 156 momčadi u povijesti NBA doigravanja nije preokrenula.
Boston je od starta doigravanja bio izraženi favorit da osvoji naslov, ali nakon što se prošetao nedoraslim Istokom, uz pomoć ozljeda najboljih protivničkih igrača, očekivalo se da će mu prvak Zapada predstavljati veći izazov. No, ni Mavsi se u prve tri utakmice finala nisu pokazali kao protivnik koji će ih išta više ugroziti.
U prvom krugu izbacili su Miami bez Jimmyja Butlera 4:1, u drugom Cleveland djelomično bez Donovana Mitchella istim rezultatom, a u finalu Istoka pomeli su Indianu, kojoj je pola serije propustio Tyrese Haliburton. Samo su tri momčadi u povijesti play-off završile sa samo jednim porazom, a ovaj Boston može postati četvrti najuvjerljiviji prvak ikad jer nitko od momčadi koje su završile play-off s dva poraza nije morao igrati četiri utakmice u svakoj seriji.
Dallas ima dva igrača koji mogu riješiti utakmicu, Boston ih ima pet
Luka Dončić i Dallas odigrali su fantastičan play-off u prva tri kruga, izbacili tri bolje rangirana protivnika (LA Clipperse i Oklahoma City 4:2, Minnesotu 4:1), ali finale protiv Bostona razotkrilo je sve limite Mavsa i pokazalo da, unatoč impresivnim igračkim dodacima prije i tijekom sezone, još nemaju dovoljno kvalitete za otići do kraja.
Rookie Dereck Lively, zbog kojeg su istankirali završnicu prošle sezone i propustili play-off, te Daniel Gafford i PJ Washington, dovedeni u trejdovima u veljači, donijeli su Dončiću niz novih partnera u pick-and-rollu i jednog ubojitog šutera iz kuta, drastično popravili zaštitu obruča i savršeno pohvatali obrambene postulate trenera Jasona Kidda.
Ipak, prve tri utakmice finala pokazale su da im za odlazak do kraja, barem protiv ove ekipe Bostona, nedostaje individualne kvalitete, jer Dončić i Kyrie Irving i dalje su jedini igrači Dallasa koji mogu kvalitetno kreirati vlastiti šut, što je ključna odlika u doigravanju, kad obrane oduzmu sve ostale opcije. A ni u jednoj utakmici nisu se zahuktali istovremeno.
S druge strane, Celticsi uz prošloljetna pojačanja Jruea Holidaya i Kristapsa Porzingisa imaju petorku u kojoj svi mogu zabijati izvana i u kojoj svi mogu kreirati za sebe, a najčešće i za druge. U sinoćnjoj, trećoj utakmici nije im ni trebao ozlijeđeni Porzingis, kojeg su mnogi analitičari smatrali najvećom prevagom u ovoj seriji.
Celticsi su ujedno vjerojatno i najteži matchup za Mavse, jer u Holidayu i Derricku Whiteu imaju najbolji defenzivni bekovski tandem lige, koji Bostonu omogućuje da i Dončića i Irvinga čuva bez udvajanja, odnosno sprečava Dallasov dvojac da nakon prodora pronalazi slobodne suigrače na trici ili pod košem, iz jednostavnog razloga što oni gotovo nikad nisu slobodni.
Dončić u prve dvije utakmice igrao sam
Kad se uzme u obzir da je Irving u prve dvije utakmice u prosjeku imao samo 14.0 poena, gađao mizernih 35% iz igre i promašio svih osam trica, još je jasnije zašto je Boston lako poveo 2:0. U prve dvije utakmice Dončić je zabio osam trica, a nitko od njegovih suigrača više od jedne. Ukupna lista strijelaca pokazivala je da je Dončić postigao najviše poena od svih finalista, a slijedila je cijela petorka Celticsa, prije nego što se ukazao Washington s 15.5. Luka je bio Dallasov superjunak, igrao je sam protiv svih.
Situacija se malo promijenila nakon treće, jer se Irving konačno trgnuo i postigao 35 poena, ali ovaj put kiksao je Dončić, koji je ubacio solidnih 27, ali uz slab šut 11/27 i, što je najgore, četiri minute prije kraja napravio šesti, isključujući prekršaj, a bez njega Mavsi nisu mogli do preokreta.
Dallas je odlično krenuo u utakmicu i već u prvoj četvrtini stvorio dvoznamenkastu prednost, ali ona se uskoro istopila, a nakon poluvremena Bostonova momčad vratila se na teren odlučna da napravi "break" u seriji i dođe do nikad nadoknađene prednosti od 3:0 i odigrala možda i najbolju četvrtinu sezone te 11 minuta prije kraja imala ogroman 21 poen prednosti.
Neuspjeli povratak
Možda su se gosti uljuljkali, možda je Mavsima proradio ponos da spriječe blamažu pred svojim navijačima, ali od tog je trenutka na terenu postojala samo jedna momčad i Dallas se furioznom serijom 20:2 primaknuo na samo tri poena zaostatka.
Dončić je u tom trenutku imao četiri prekršaja. Celticsi su ga neumorno napadali kao najslabiju obrambenu kariku Mavsa i probijali ga gotovo po želji. Iako je voljnim momentom i pametnijim korištenjem širokog tijela ove sezone napravio očit napredak u obrani, brojne ozljede s kojima se bori - desno koljeno, lijevi gležanj, prsni koš - jasno ga usporavaju i protiv ovako ofenzivno jakog i raznovrsnog protivnika čine nemoćnim.
Iz te je nemoći 4:38 minuta prije kraja zakačio Jaylena Browna ispod koša i napravio peti faul. Iako je tražio izazov odluke, trener Kidd opravdano se suzdržao jer je prekršaj bio očit. Samo 26 sekundi kasnije situacija je bila puno neizvjesnija kad su suci - na nevjericu cijele dvorane - Slovencu dosudili i šesti prekršaj kad se pokušao postaviti pred Browna u prodoru.
U NBA ligi suci tradicionalno štede najveće zvijezde od šestog prekršaja i iritantno se suzdržavaju od odluka da ih izbace, ali na najvećoj mogućoj sceni, u prijelomnim trenucima ne samo utakmice nego i cijele sezone, Dončića su udaljili s parketa zbog kontakta na kakav se najčešće ne obaziru. Kidd je ovaj put izazvao odluku, ali nije pomoglo.
U prvoj akciji nakon Dončićeva isključenja Irving je zabio za smanjenje na samo poen zaostatka, ali to je bilo to od Dallasa. U posljednju minutu Celticsi su unijeli četiri poena prednosti, Washington je promašio otvorenu tricu, Irving nepotrebno težak šut, a otvorena trica nije ušla ni Timu Hardawayu Jr., trećem strijelcu Dallasa u osnovnom dijelu sezone, koji u finalu još nije postigao ni poen.
Dončić mora odrasti. Još mu "nije vrijeme" za NBA prsten
Koliko god se ovaj poraz Dallasa može pripisati odluci sudaca da izbace Dončića, gledajući širu sliku, možda je to bila njihova kazna za konstantno, neumorno prigovaranje tijekom cijele karijere, zbog kojeg je postao iritantan i dijelu navijača, a kako ne bi onima kojima su uvrede upućene. Da bi postao istinski šampion, morat će zatomiti tu nezrelu potrebu jer mu ne donosi ništa dobroga. Ovaj je put zbog nje postao direktni krivac za neuspjeli preokret.
Ali, tek mu je 25 godina i reklo bi se da "nije još vrijeme" da osvoji titulu. Malo koji ju je velikan osvojio prije 27. rođendana. Michael Jordan imao je 28 godina kad je prvi put postao prvak, LeBron James 27, kao i Stephen Curry, a Lukin prethodnik u Dallasu Dirk Nowitzki gotovo 33.
Jaysonu Tatumu je tek 26 i osvojit će naslov prije te "čarobne" dobi, ali pitanje je je li u ovom play-offu on najbolji igrač Celticsa ili godinu stariji Brown, koji bi vjerojatno bio proglašen MVP-jem finala da je serija završila nakon tri utakmice.
Ali ni Tatum ni Brown ne bi bili u ovoj poziciji, iako su šesti put u osam godina došli barem do finala Istoka, da za suigrače prošlog ljeta nisu dobili Holidaya i Porzingisa. Možda Bostonov udarni dvojac nije bolji od Dallasovog, ali osjetna je razlika u ostatku momčadi. Dallas možda ne mora dovesti treću zvijezdu za konačni iskorak, ali mora imati još barem jednog igrača koji je u stanju iskočiti kad obrana poput Bostonove oduzme sve druge opcije.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati