Kako god završe polufinalni srazovi, a parove ćemo saznati nakon ždrijeba u petak, jasno je da će Hrvatska po šesti put zaredom imati svoje predstavnike u odlučujućoj borbi za klempavi trofej.

 

Luka Modrić već je prekaljen što se tiče nastupa u polufinalima elitnog nogometnog natjecanja jer ovo mu je već četvrto u nizu. Već prve sezone po dolasku na Bernabeu Modrić je bio jedan od ključnih ljudi u rušenju Uniteda u četvrtfinalu, a u polufinalu Kraljevski je klub naletio na fantastičnu Kloppovu Borussiju. U prvom meču u Dortmundu čudesni Robert Lewandowski s četiri je gola pomeo Madriđane, tako da je Realova pobjeda od 2:0 u uzvratu na Santiago Bernabeu bila nedovoljna.

 

Sudbina je htjela da se Real i Borussia nađu u nokaut fazi i iduće godine, a Modrić i ekipa su uz puno sreće prošli njemački sastav. Nakon 3:0 pobjede u Madridu nitko nije očekivao da Borussia može nešto napraviti, no na Westfalenu smo umalo svjedočili čudu. Borussia je slavila s nedovoljnih 2:0, a navijači žuto-crnih godinama će pamtiti nesretnog Henrikha Mkhitaryana i njegove nevjerojatne promašaje.

 

Međutim, koliko god su patili u dvoboju s Borussijom, Real je svu muku s kamatama naplatio drugom njemačkom predstavniku – Bayernu. Momčad Pepa Guardiole u taj je polufinalni duel ušla kao favorit, no ono što je Ancelottijev stroj napravio Bavarcima usred Allianz Arene prepričavat će se godinama. Real je u Munchenu razbio Bayern s 4:0 i s ukupnih 5:0 prošao u finale gdje ga je čekao Atletico preko kojeg je Real tek nakon drame i produžetaka došao do mitske Decime.

 

 

Sezonu kasnije Modrić i Real su u četvrtfinalu nakon velike muke i teške borbe izbacili Mandžukićev Atletico s ukupnih 1:0, ali su u polufinalu ispali od Juventusa. Real je bio favorit, no taktika koju je postavio mudri Massimiliano Allegri, koji je tada u momčadi imao i Pogbu, Teveza i Moratu, bila je nepremostiva prepreka za Real. Realov Španjolac na posudbi u Torinu zabio je odmah na početku dvoboja u Torinu. Ronaldo je izjednačio, da bi gol za 2:1 postigao Carlos Tevez. U uzvratu u Madridu Real je poveo golom Ronalda s bijele točke i u tom su trenutku imali rezultat koji ih je vodio u finale, ali u 57. minuti ponovno se ukazao Morata koji je srušio snove svom matičnom klubu i poslao Staru damu u finale na megdan Barceloni i Ivanu Rakitiću. Raketa je načeo Juventus i postao je uz Mandžukića drugi Hrvat koji je zabijao u finalima. Barca je slavila s 3:1.

 

Treće polufinale u nizu Modrić je igrao protiv Cityja. Premda ukupnih 1:0 izgleda kao da se Kraljevski klub mučio, nije bilo tako. Real je u oba dvoboja bio nemjerljivo bolja momčad, a to što nisu prošli s puno više golova u svojoj mreži, Građani mogu zahvaliti najprije fenomenalnom Hartu na vratima te nepreciznosti Realovih napadača. Real je tako u dvije godine dva puta izborio finale Lige prvaka protiv Atletica, a ovaj put je pehar prvaka podignuo i Mateo Kovačić. Kova nije odigrao to finale, no bio je dio momčadi cijelu sezonu i Hrvatska se s pravom mogla pohvaliti da je lani imala dva osvajača Lige prvaka.

 

 

Mariju Mandžukiću ovo je drugo polufinale. Prvo je prije četiri godine igrao protiv Barcelone, a bavarski stroj predvođen Juppom Heynckesom pomeo je Messijevu Barcelonu s ukupnih 7:0 (4:0,3:0).

 

U finalu je Mandžo zabio Borussiji Dortmund u njemačkom derbiju na Wembleyu u pobjedi 2:1.

Izbore li Juventus i Real finale, bila bi to repriza lanjskog završnog meča u Milanu, kad su boje Reala branili Modrić i Kovačić. Sada bi to bili Mandžukić i Marko Pjaca, koji bi u svojoj prvoj sezonu u Torinu imao čast nastupa u finalu. U slučaju da se u finalu susretnu Real i Juventus, Hrvati bi u najvažnijoj utakmici godine u svijetu nogometa imali čak četiri predstavnika, što je nevjerojatan doseg, dok bi u potencijalnim dvobojima Real – Monaco, Real – Atletico ili Juventus – Monaco imali po tri, što je također fantastično.

 

Za hrvatske nogometne interese najlošija varijanta bila bi da u finalu zaigraju Monaco i Atletico, Subašić protiv Vrsaljka. Dakle, ''samo'' dva hrvatska nogometaša u finalu Lige prvaka! Što bi za to dale nogometno puno bogatije zemlje od Hrvatske?

 

Hrvatski niz u finalima LP počeo je 2012. u minhenskom dvoboju Bayerna i Chelseaja. Danijel Pranjić ostao je na klupi Bavaraca, ali je Ivica Olić u 97. minuti zamijenio Francka Riberyja i odigrao do kraja produžetaka (1:1) te nažalost bio jedan od tri igrača njegove momčadi koji nije pogodio penal (Čech mu je obranio), pa je Chelsea slavio nakon izvođenja kaznenih udaraca, a Olić i njegov klub drugi put u tri godine izgubili u finalu LP, nakon što je 2010. u Madridu bio u početnoj postavi Van Gaalovog Bayerna koji je izgubio 0:2 od Mourinhovog Intera.

 

Iduće godine, 2013., Bayern je opet u finalu, ali Heynckesov napad sada predvodi drugi Posavljak. Mario Mandžukić zabio je Borussiji Dortmund u njemačkom finalu na Wembleyu u pobjedi 2:1.

 

Madridsko finale prvi put smo u LP gledali 2014. na lisabonskom Luzu, gdje je Atletico sve do treće minute sudačke nadoknade i kornera Luke Modrića na glavu Sergija Ramosa vodio 1:0, da bi se nakon ovakvog izbijanja kante iz ruku raspao u produžecima (1:4), a Real, zahvaljujući onom koji ga je vodio prema aktualnom finalu, osvojio deseti naslov prvaka Europe.

 

Ključne uloge u finalima Lige prvaka Hrvati nastavljaju igrati i 2015., kada Ivan Rakitić na samom početku utakmice njegove Barcelone i Juventusa postiže prvi gol, a Barca na kraju slavi 3:1.

 

Lani smo u Milanu gledali reprizu madridskog derbija u finalu LP. Real je nakon boljeg izvođenja udaraca s bijele točke osvojio svoj 11. naslov, a pehar su podignuli Luka Modrić i Mateo Kovačić.