DINAMO će u nedjelju navečer u maksimirskom parku predstaviti dresove za novu sezonu, a dan kasnije krenut će u Austriju na glavni dio priprema. Dinamo će odigrati tri prijateljske utakmice (CSKA 1948 Sofia, Bešiktaš, Krivbas) i čeka početak nove sezone, koju će otvoriti 2. kolovoza u Maksimiru protiv Istre.

Za to vrijeme sportski direktor Marko Marić u dogovoru sa Sergejem Jakirovićem analizira, skautira i slaže momčad za napad na novu titulu, ali i Ligu prvaka. Dinamo nikad nije bio bliže UEFA-inim milijunima budući da u kvalifikacije za LP ulazi u play-offu, i to kao nositelj.

Potencijalni Dinamovi protivnici su Galatasaray, Young Boys, Karabah, Slovan Bratislava i Bodo/Glimt, pod uvjetom da zadnja tri kluba prođu ranija pretkola. Podsjetimo, Dinamu je zagarantiran nastup u Europa ligi, što mu nosi oko 15 milijuna eura, ali od više nego dvostruko veće nagrade dijele ga samo dvije utakmice play-offa.

Povijesna prilika za Ligu prvaka i ogromnu zaradu

Stara je mantra da je Dinamu sveti cilj svake sezone osvajanje naslova prvaka i da tako uvijek mora biti. No ove sezone se povijesna prilika za ulazak u Ligu prvaka ne smije propustiti ili se barem mora napraviti sve da se pokuša iskoristiti.

Ako Dinamo bude imao peh u ždrijebu pa izvuče triput vrjedniji Galatasaray, ne može se reći da bi ispadanje bilo neuspjeh. No Dinamo mora napraviti sve da protiv svih ostalih protivnika ima ozbiljnu šansu da prođe, a za to će morati uložiti u momčad. To mu ne bi donijelo samo ogromnu zaradu nego i podiglo cijenu svim igračima.

Novo klupsko vodstvo želi racionalizirati poslovanje, ne razbacivati se s ulaganjima i paziti da ne živi preko svojih mogućnosti. To je ispravan pristup, ali morat će biti jako oprezni da racionalizacija poslovanja ne dovede do smanjenja ambicija.

Dinamo je s financijama uvijek u nekoj sivoj zoni. Tako je bilo i bit će. Klub živi na kreditnoj liniji, kao i većina europskih klubova, računa da će svake sezone nekoga prodati i da će igrati neku europsku skupinu. 

Upitno tko će ostati

To mu je dosad donosilo koliko-toliko miran život, ali ulazak u Ligu prvaka ove sezone ugurao bi ga u zonu komfora, u kojoj bi ga konkurencija teško dostigla. Aktualni igrački kadar sigurno je dovoljno kvalitetan da uz malo sreće to i ostvari, ali veliko je pitanje kako će momčad izgledati oko 20. kolovoza, kad kreću kvalifikacije.

Ne zna se hoće li ostati Bruno Petković, ne zna se hoće li Martin Baturina biti prodan, a ne smije se dogoditi da Dinamo uoči kvalifikacija ostane bez njih i da za njih nema adekvatne zamjene. 

Ne može se reći da klub ne radi na dovođenju novih igrača. Nije prošlo ni par dana prijelaznog roka, a stigli su Marko Pjaca i Raul Torrente. Marko Pjaca je svakako kapitalac i apsolutni "best buy" s obzirom na to da je koštao samo milijun i pol eura. Da je bio i skuplji, Dinamo je trebao napraviti sve da ga dovede, što je i učinio.

Pjaca i Torrente nisu dovoljni

Torrente je bio španjolski U-21 reprezentativac, igrao je u LaLigi i za Dinamo će sigurno biti pojačanje. No to vjerojatno neće biti dovoljno.

Direktor Marko Marić je na kraju prošle sezone rekao da planira dovesti po dva igrača u svakoj liniji, a u neke od njih morat će investirati ozbiljniji novac. To ne znači da Dinamo mora trošiti kao pijani milijarder, zaduživati se za ono što neće moći vratiti ili živjeti preko svojih mogućnost.

To znači da će za jednog ili dva igrača s renomeom morati izdvojiti ozbiljniji novac i s njima ići all-in. Lijepo je da se traže jeftina rješenja ili igrači koji su drugim klubovima prošli ispod radara poput Ronaela Pierre-Gabriela, koji se pokazao kao ozbiljan igrač. To je svakako dobar put, ali s Bernauerom, Kanekom i Vidovićem, nedorečenim igračima, ne može se pucati na najviše ciljeve.

Dinamo nema novca da plaća previše, ali nešto će morati platiti

Teško je Dinamu naći igrača koji mu garantira 20 golova po sezoni ili 15 asistencija. Ekstraklase su preskupe i Dinamo ne može dovesti igrača za osam ili deset milijuna eura. No može i mora naći jednog ili dva igrača s ozbiljnim CV-om, koje će platiti, primjerice, pet milijuna eura i iza kojih će stajati. 

Nije to lako jer cijena često ne garantira ništa, što se dobro vidi na primjerima Manchester Uniteda ili Chelseaja. No prije ili poslije Dinamo će morati po tom pitanju riskirati, a ovo je sezona u kojoj mu taj rizik može strašno puno donijeti.

Ili to ili neka, recimo, pozove Brunu Petkovića na sastanak, objasni mu koliko je važan za klub i ponudi mu deblji ugovor. Takvi igrači provjerene kvalitete nikad Dinamu ne smiju biti preskupi i na njima se ne smije štedjeti. Kvaliteta košta, bilo da je moraš platiti "in house" ili naći na tržištu. I o tome ne bi trebao odlučivati konzilij, nego netko mora presjeći i odlučiti uložiti.