JOŠ JEDNA Dinamova eurosezona danas je već prošlo svršeno vrijeme, a na Maksimiru nisu zadovoljni postignutim. Kad su nakon trnovitog europskog puta i opjevanog čuda u Amsterdamu Dinamovci saznali imena svojih protivnika u Ligi Uefa, hrvatskim su medijima dominirale izjave poput "Sigurno prolazimo" i "Pobijedit ćemo sve momčadi u skupini".

Samopouzdanje je izlazilo kroz sve otvore Dinamove svlačionice, možda su imali Modri i razloga za takvo razmišljanje, ali nakon svega okus razočaranja u ustima igrača, struke i navijača još je gorči. Ali krenimo redom...

Kroz azerbejdžanski pakao do slovenske rutine

Nakon prve Dinamove europske utakmice ove sezone, pretkola Lige prvaka protiv azerbejdžanskog Khazar Lankarana i skupina Lige Uefa mnogima se činila nemogućom misijom. Ime protivnika ulijevalo je lažnu sigurnost; padale su najave kako će prolaz u iduće pretkolo biti izboren već u prvoj utakmici u hladnom Bakuu.

Predviđanja se nisu ostvarila; Dinamo je izgledao rastrojeno, nemoćno, čak i protiv deset igrača domaće momčadi, a brzonogi Khazarov napadač Ramazanov iskorištavao je sve propuste modre obrane, kojih je bilo gotovo u svakoj akciji. Teškom mukom Modri su izborili remi nakon solo akcije Marija Mandžukića, te se u Zagreb vratili s razočaravajućem, ali ipak pozitivnim rezultatom uoči uzvrata.

No, iz prve lekcije Dinamo je naučio malo i ništa. Tjedan dana kasnije Khazar je stigao u Zagreb, još jednom kao unaprijed otpisan protivnik. Kakav je doista i trebao biti jer Dinamo ima i imao je znatno kvalitetnije igrače od azerbejdžanskog prvaka. Na terenu to nije bilo vidljivo. Dinamovih, naizgled uvjerljivih 3:1, postavljeno je tek nakon produžetaka.

Ždrijeb je i u drugom pretkolu nastavio maziti Modre, drugi protivnik Dinama u Europi bile su slovenske Domžale. Protiv Slovenaca Modri su bili osjetno motiviraniji nego protiv Khazara (a vjerojatno su ih i ozbiljnije shvatili) pa prolaz ni u jednom trenutku nije došao u pitanje. U prvoj, gostujućoj utakmici, Dinamo je, usprkos ne pretjerano atraktivnom nogometu, s lakoćom nadigrao Slovence i pobijedio rezultatom 2:1, a i taj jedan pogodak domaćini su postigli zahvaljujući novom kiksu Dinamove obrane, što će kroz nastavak eurosezone postati žalostan trademark hrvatskog prvaka.

Uzvratna utakmica u Maksimiru bila je samo rutina, već je i Slovencima bilo jasno kako će gostovanje Werdera u ovim krajevima moći gledati samo na HTV-ovom tv prijenosu. Na svom terenu Dinamo je slavio s uvjerljivih 3:1, a strijelac je i po drugi put bio Tomo Šokota, koji je status Dinamovog pojačanja opravdao samo protiv Domžala, da bi nakon toga pao u potpuni igrački zaborav.

U glavi je već svima bio Werder. Protiv jedne od najboljih momčadi Bundeslige prolaz u skupinu Lige prvaka nitko nije predviđao, ali svi su se nadali. Ubrzo se pokazalo da su na to imali puno pravo, a da je bilo malo više sreće, znanja i, najvažnije od svega iskustva, Dinamo bi igrao Ligu prvaka.

Jer to je razina na kojoj je Dinamo igrao prvih 75 minuta u Njemačkoj. Werder kojem su se Modri suprotstavili, istina, miljama je daleko od prošlosezonskog "zelenog stroja" predvođenog "Klosnićem", ali ipak je jedna od najboljih bundesligaških momčadi. A Dinamo je bio bolji. I nije to kapitalizirao. Tragičar večeri je, usprkos postignutom pogotku kojim je Dinamo došao u vodstvo, bio Boško Balaban. Bole Top u Bremenu promašio je sve što se promašiti dalo i propustio čitav niz prilika da Nijemce baci na koljena. Upravo je na ovom gostovanju počeo Dinamov ovosezonski eurokompleks gubljenja utakmica u posljednjim minutama. Danski nogometaš Jensen u 85. minuti odaslao je topovski udarac iz daljine i zakucao loptu ravno pod gredu pa je Dinamo umjesto s pozitivnim remijem, kojeg bi većina uoči susreta potpisala, kući ipak otišao s porazom.

No, Dinamo doista jest bio bolji od Werdera. I to je bilo dovoljno da Nijemce dva tjedna kasnije u Zagrebu dočeka paklena atmosfera. Maksimirske tribine bile su dupkom puna, a Dinamov je sjever cijelu utakmicu bez prestanka bodrio svoje miljenike. Ni to nije bilo dovoljno. Dinamo je i drugi put odigrao bolju utakmicu od Werdera i - izgubio. Da se poslužimo jednom starom i izlizanom frazom, plaćen je danak neiskustvu.

Liga prvaka ostala je tako nedosanjani san, ali protiv Werdera, čak i ovako osakaćenog, nitko je realno nije očekivao. Imperativ je postala skupina Lige Uefa. A sudbina se ovoga puta s Dinamom okrutno poigrala. Slavija Prag uspjela je tamo gdje je hrvatski prvak podbacio; plasirala se u Ligu prvaka preko leđa velikog Ajaxa, a ždrijeb je nešto kasnije Dinamu podario najtežeg mogućeg protivnika.

Najave o nizozemskom totalnom nogometu nisu se ostvarile. Ubrzo nakon što je na Maksimiru izveden početni udarac postalo je jasno kako je ziheraš Henk Ten Cate u Zagreb došao ne primiti gol, a istu si je zadaću na nesreću postavio i Branko Ivanković pa je publika imala tu "sreću" gledati jednu od najdosadnijih nogometnih utakmica ikad odigranih. I uz to svjedočiti još jednom porazu Dinama nakon pogreške "kiksa zvanog Schildenfeld".

U Nizozemsku je Dinamo otputovao unaprijed otpisan. Pobjeda protiv Ajaxa u Amsterdam Areni činila se ravnom božanskom ukazanju, čak i protiv onog zagrebačkog Ajaxa, koji pod Ten Cateovom kukavičkom rukom igra totalni antinogomet. No, čudo se desilo, a ukazanje je stiglo u liku Marija Mandžukića. S mučnih 1:0 Dinamo je utakmicu odveo u produžetke koji nisu slutili na dobro. A onda se Mandžukić s dva gola u dvije minute iskupio za sve prošle grijehe i na kratko postao novi heroj Maksimira. S rezultatom 3:0 nastavak Dinamove eurosezone bio je osiguran, ali dva Huntelaarova gola u posljednjim minutama, kojima su opet kumovali propusti obrane, trebalo je shvatiti jako ozbiljno jer upravo će to biti boljka koja će Modre koštati još jednog europskog proljeća.

Propuštene prilike protiv Basela i Branna

Uslijedilo je čekanje ždrijeba za Ligu Uefa, kojem je kao uvertira poslužio već legendarni Maminjov aerodromski striptiz, i analiziranje Dinamovih šansi. Kad su izvučene kuglice s imenima Basela, HSV-a, Branna i Rennesa, ispadanje iz Europe nije više uopće bilo razmatrano. Možda je trebalo biti. Basel i HSV kući, Brann i Rennes u gostima; četiri šanse da se skupi barem četiri boda koliko je matematički moglo odvesti Dinamo u knockout fazu.

Protiv Basela na Maksimiru počelo je dobro, ali moglo je i puno bolje. Dinamo je igrao dobro, nadigrao Basel i praktički stjerao Švicarce na njihovu polovicu, ali napadači su sasvim podbacili. Mreže se tu večer na Maksimiru nisu tresli, ali raspoloženje nije opadalo jer je Dinamova dobra igra puno obećavala.

A onda je došao Brann Bergen i još jedan šok. Bez podcjenjivanja norveške momčadi, Dinamo je na ovom gostovanju morao slaviti. Ali, Schildenfeld je na titulu tragičara, čini se pretplaćen. Minutu prije kraja prvog poluvremena Schifo je dobio crveni karton i skrivio jedanaesterac iz kojeg su domaćini poveli, a ni usprkos izjednačujućem pogotku Vukojevića, Dinamo nije mogao izdržati do kraja pa je Brann slavio 2:1. Nakon dvije utakmice koje su trebale dati potvrdu europskog proljeća, Dinamo nije bio niti na pola puta.

Ali ništa još nije bilo gotovo. Protiv slabijih ne može, trebalo se vaditi protiv jačih. Prva meč lopta bilo je gostovanje HSV-a na Maksimiru. Nijemcima se Dinamo ravnopravno suprotstavljao 80 minuta, da bi zatim u svojoj prepoznatljivoj maniri primio gol nakon pada koncentracije u obrani, a onda je Čale svoju momčad gurnuo još dublje u ponor skrivivši penal za HSV-ovih 2:0. Da tog penala nije bilo, Dinamu bi u Rennesu za prolaz bila potrebna samo pobjeda. Ovako im je bila potrebna pobjeda s dva gola prednosti.

Do 2:0 u Rennesu Modrima su nedostajali samo milimetri. Pritisak Dinama koji je Francuze učinio sasvim nevidljivim rezultirao je pogotkom Vukojevića, nakon kojeg je Dinamo imao još nekoliko šansi da stavi točku na i. No, Mandžukić je bio previše sebičan ili previše zaigran da doda loptu pa priželjkivanih 2:0 na semaforu nije zasvijetlilo. Ali zato se promijenila brojka ispod nastupa "domaći" nakon što je Dinamova obrana još jednom izgubila koncentraciju u posljednjim minutama utakmice.

Dinamova eurosezona tako je, nakon 12 utakmica, privedena kraju. U Maksimiru će nakon svega ustvrditi kako je minimalni cilj ostvaren, a odigrani susreti veliko iskustvo za mladost na kojoj će Dinamo graditi svoj budući san, ali to ne mijenja ukupni dojam da je Dinamo ove godine morao napraviti više. Samo da su imali stopera koji zna igrati obranu i napadača koji može zabiti gol.

Petar Vidov
Foto: AFP/Index