Foto: Hina

AKO SU nakon remija na Rujevici i ostale kakve dvojbe u jedanaesti uzastopni naslov prvaka Hrvatske, minimalnom subotnjom pobjedom (1:0) na Parku Mladeži Dinamo je ispisao novu stranicu strašne dominacije u domaćem prvenstvu. Iako doduše još postoje teoretske šanse da Riječani dostignu Modre, posrtaji Mamićeve momčadi u posljednja tri sraza protiv Istre, Belupa i Lokomotive bili bi toliko nevjerojatni u hrvatski okvirima da bi se i Leicesterova bajka činila svakodnevicom.

Bila je to, reći ćemo, rutinska pobjeda zagrebačke momčadi, iako je činjenica da Modri u posljednje vrijeme ne blistaju. U zadnje četiri utakmice postigli su svega tri pogotka i nema dvojbe da Zoran Mamić može i mora biti zabrinut ususret završnice domaćeg kupa početkom svibnja. Finale se više ne igra na dvije utakmice, a u 90 minuta protiv požrtvovnog i motiviranog protivnika svašta se može dogoditi, pogotovo ukoliko realizacija nije na visini.

Trijumfalni povratak Pjace i sjajna forma Schildenfelda veliki dobitak za Čačića

Ono što Dinamovce može radovati, a i izbornika Antu Čačića, povratak je Marka Pjace nakon nešto više od mjesec dana. 17. ožujka ovaj ofenzivni veznjak slomio je ključnu kost u prvom susretu polufinala Kupa protiv Hajduka. Isprva se činilo kako mu je ugrožen finiš sezone, a samim time i nastup na Europskom prvenstvu, međutim Pjaca se vrlo brzo opravio i što je još važnije, odmah nastavio tamo gdje je stao ovog za njega sjajnog proljeća. Nema sumnje da će na Euru biti veliki hrvatski adut.

Još jedan od onih vrlo raspoloženih u dresu Zagrepčana bio je stoper Gordon Schildenfeld, čiji smo sjajni nastup veličali i u derbiju protiv Rijeke proteklog tjedna. Osim što je drugom uzastopnom kvalitetnom defenzivnom prezentacijom potvrdio da se na njega svakako može računati u udarnoj momčadi na Euru, ovaj stasiti Šibenčanin bio je protiv Splita zapažen i u ofenzivnom dijelu. Naime upravo je njegova minijatura petom slomila obranu Splitovaca i poslužila Pjacu za konačnih 1:0.

Crveni sve dalje od kontinentalnih natjecanja

Okrenimo se sada splitskim Crvenima, koji su ovim porazom vrlo vjerojatno izgubili sve šanse za plasman u kontinentalna natjecanja sljedeće sezone. Ukoliko Lokosi u nedjelju svladaju Osječane otići će na praktički neuhvatljivih pet bodova prednosti tri kola prije kraja. Nema sumnje da će izostanak iz Europe biti veliki udarac za braću Žužul, međutim proljeće je ponovo otkrilo vrlo ozbiljne financijske probleme na Parku Mladeži.

Sve je više igrača koji arbitražom traže raskid ugovora kao posljedicu neisplaćenih ugovornih obveza, a javna je stvar kako igrači Splita već nekoliko mjeseci nisu primili plaću. Mnogi od njih preko medija se žale da nemaju od čega živjeti i nema sumnje da je u takvim uvjetima vrlo teško razmišljati o nogometu, a kamoli o rezultatu. Istovremeno postavlja se pitanje kako je moguće da klub koji je u posljednje dvije godine na prodajama Rebića, Cikalleshija i Roga zaradio 12 milijuna eura, grca u neimaštini.

Gdje je nestao novac od transfera Rebića, Roga i Cikkaleshija?

Radi se o ciframa kakve su nezamislive za Hajduk i Rijeku, a kamoli za ostatak prvoligaškog društva. Jasno je da RNK Split nema gotovo nikakve značajnije prihode od sponzora i ulaznica, ali kada se zna da je u međuvremenu na transfere igrača uloženo manje od pola milijuna eura, postavlja se pitanje gdje je otišao sav novac. Nema sumnje da Split za domaće okvire ima vrlo dobru momčad i da talentirani trener Sablić radi sjajan posao, međutim redovito isplaćivanje plaća igračima osnova je zdrave atmosfere.

U takvom svijetlu treba reći kako su Crveni protiv Dinama odigrali i više no dobru utakmicu, a posebice se to odnosi na drugi dio kada su u nekoliko navrata vrlo ozbiljno zaprijetili Eduardu. Bilo je vjerojatno jedno od najboljih poluvremena Sablićeve momčadi i može se reći kako će biti prava šteta što ih sljedeće godine nećemo imati priliku gledati u Europa ligi, jer su iskustvom, ali i cjelokupnom igračkom moći nedvojbeno ispred Lokomotive.