PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992., službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana možete čitati 30 priča o ključnim događajima te intervjue s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.

Sezona 2004./05. po mnogočemu je bila posebna - treća u pet godina, ali i do danas posljednja u kojoj je prvak bio Hajduk. Dinamo je također osvojio titulu, ali onu posprdnu "lige za bedaka", te završio kao sedmi. Luka Modrić sezonu je započeo u Interu, koji se s Hajdukom borio do zadnjeg kola, a Niko Kranjčar u najluđem transferu u povijesti HNL-a s Maksimira se preselio na Poljud.

NAKON smrti Franje Tuđmana hrvatski je klupski nogomet prodisao. Croatia je ponovno postala Dinamo, izgubila političko zaleđe i pretplatu na osvajanje titula te je u idućih pet godina maksimirski klub samo jednom bio prvak (2003.). Jednom se senzacionalnom krunom osladio Zagreb, a Hajduk ih je osvojio tri.

Obećanje ondašnjeg predsjednika Branka Grgića iz današnje perspektive podsjeća na strategiju koju su Splićani nedavno predstavili isplaniravši osvajanje dva naslova u idućih šest godina. Grgić je početkom 2002. bio ambiciozniji i najavio tri u pet, a da je tako hrabar bio godinu dana prije, u najavu bi ušla i titula 2001., a obećanje bi bilo i ispunjeno.

Hajduk je 2004. i 2005. osvojio posljednja dva naslova prvaka, a baš kao i 2001., osigurao ih je u posljednjem kolu pobjedama nad Varteksom, iskoristivši slabost Dinama u tranzicijskom razdoblju između Tuđmanove smrti i potpunog ustoličenja Zdravka Mamića kao novog vladara hrvatskog nogometa.

U najgoroj Dinamovoj sezoni Hajdukov konkurent bio je Inter

Posebno je nezaboravna sezona 2004./05., koja se pamti po Hajdukovoj posljednjoj tituli, po senzacionalnom transferu Nike Kranjčara s Maksimira na Poljud i potpunom kaosu u Dinamu, koji je unatoč okupljanju gotovo cijele U-21 reprezentacije Hrvatske, završio u Ligi za ostanak, a sve je zaokružio aferom s orgijama njegovih igrača sa starletama. Hajdukov konkurent u utrci za naslov bio je zaprešićki Inter, iako mu je Dinamo u siječnju povukao Luku Modrića s posudbe.

"U to vrijeme stalno smo bili u borbi za prvaka. To mi je bilo najljepše doba karijere, uz utakmice u reprezentaciji. Ta 2005. bila je lošija, osula se momčad, počela je katastrofom i porazom od Shelbournea u kvalifikacijama za Ligu prvaka, mijenjali su se treneri, bilo je puno problema, ali Dinamo je bio u Ligi za ostanak... Jako čudna, ali trofejna sezona", prisjetio se Hrvoje Vejić, posljednji čovjek koji je kao Hajdukov kapetan podigao šampionski pehar.

Foto: Hrvoje Vejić s peharom 2005. (Ivo Cagalj/PIXSELL)

Dok je Hajduk na terenu pokušavao naplatiti podčinjenost u poslijeratnoj eri, u uredima se borio s vjerovnicima koji su, pak, naplaćivali goleme dugove stvorene u tom razdoblju, kako zbog uzaludnih pokušaja da se konkurira Croatiji, tako i zbog starih uprava koje su opustošile klub. Igračima su mjesecima kasnile plaće, a treneri su se smjenjivali kao da se klub bori za ostanak, a ne za trofeje.

Štimac je bio peti trener u dvije šampionske godine. I puno više od trenera

U te dvije šampionske godine vodilo ga je čak pet trenera - Zoran Vulić, Pero Nadoveza, Ivan Katalinić, Blaž Slišković i naposljetku Igor Štimac, koji je s pozicije sportskog direktora osam kola prije kraja sam sebe postavio na klupu. Hajduk je jedva došepao do ciljne ravnine iako se još prije podjele lige riješio najvećeg konkurenta Dinama, koji je senzacionalno ostao u "ligi za bedaka", a slavljenička pobjeda nad Varteksom 6:0 u posljednjem kolu ostala je zauvijek ukaljana kad je nakon nje protivnički trener Ćiro Blažević predstavljen kao novi trener Hajduka.

Štimac je tako ostao zapisan kao posljednji Hajdukov šampionski trener, ali njegova je uloga tih godina u klubu bila puno veća. U Hajduk se vratio kao igrač na zalazu karijere, ali i kao dio "vatrene četvorke" sa Slavenom Bilićem, Aljošom Asanovićem i Alenom Bokšićem, koji su u klub donijeli financijsku injekciju i ušli u upravljačke strukture. 

No bivši suigrači malo-pomalo su ga napuštali, što zbog raspodjele financija iz njegove sportske kladionice, što zbog raspodjele uloga i dužnosti u Hajduku, a Štimac je nizom kontroverznih poteza protiv sebe okrenuo i Torcidu. Ipak, i najveći kritičari morali su mu zapljeskati za potez iz siječanjskog prijelaznog roka 2005., kada je napravio najpoznatiji transfer u povijesti HNL-a.

Dinamovo dijete i najmlađi kapetan proglašen je krivcem za užasnu jesen

Niko Kranjčar bio je supertalentirano dijete Dinama i njegov najmlađi kapetan, sin igračke i trenerske legende Modrih, a kao da mu to nije bio dovoljan teret i povećalo, otac Zlatko u to je vrijeme bio izbornik te mu je na ljeto 2004. omogućio reprezentativni debi pet dana nakon 20. rođendana, čime je sa svih strana isprovocirao otrovne optužbe na nepotizam.

Dinamo je u tu sezonu krenuo izuzetno ambiciozno te je pokupovao sve najbolje mlade hrvatske igrače izvan Hajduka - Ljubojevića, Pranjića i Buljata iz Osijeka, Ješea iz Zagreba, Lučića iz Cibalije, a još je s Bliskog istoka vratio bivšeg hajdukovca Ivana Bošnjaka. Bio je tu već i Eduardo Da Silva, a mlađi Luka Modrić, Vedran Ćorluka i Hrvoje Čale nisu imali mjesta te su poslani na kaljenje u Zaprešić.

Ipak, rezultati nisu pratili ambicije i nakon pobjede u spektakularnoj utakmici na Stanovima nad Zadrom 4:3, Dinamo je bio bez pobjede sve do derbija u 7. kolu kada je razbio Hajduk 3:0. No bio je to samo bljesak, Zagrepčani su i dalje posvuda prosipali bodove, a Kranjčar se uklopio u sivilo igre, ali na njega je bačena većina krivnje za neuspješnu jesen.

U svlačionici je ionako bilo nemirno jer su samo najzvučnije prinove Ljubojević i Pranjić redovito dobivali plaće, a kad je Mamić odlučio cijelu momčad kazniti za loše rezultate kolektivnim smanjenjem ugovora, svi su pognuli glave osim Kranjčara.

"Igramo slabo i treba nas kazniti. Ok, pristajem potpisati smanjenje plaće pod uvjetom da isto takvo smanjenje potpišete svi vi odgovorni u klubu. I pod uvjetom da smanjite moj odštetni zahtjev", odbrusio je Niko Iliji Lončareviću, kojeg je zapalo da mu priopći odluku.

Kranjčar je umjesto srca poslušao razum i otišao na Poljud

Mamić nije mogao trpjeti takav neposluh i Kranjčara je stavio na transfer-listu. I dok se govorilo o interesu Juventusa i konkretnoj ponudi kluba iz Moskve, u priču se uključio Igor Štimac.

"Način na koji je Dinamo obrisao pod s njim i optužio ga za sve loše u klubu otvorio nam je vrata. Cico je bio izbornik i kritizirali su ga što Niku zove u reprezentaciju. Dinamo nije ostvarivao ni 20 posto svojih mogućnosti. A mi smo imali dobru suradnju s Nikinim menadžerom Dinom Pokrovcem, koji je imao nekoliko igrača kod nas", prisjetio se u nedavnom intervjuu Štimac preduvjeta koji su bili potrebni za realizaciju transfera.

S obzirom na to da je u lošoj formi teško mogao opravdavati očeve pozive u reprezentaciju, Niki je bilo važno dizati formu kroz igru, što ne bi mogao u inozemnim velikanima.

"Morao bi se pomiriti da u takvom stanju tamo neće igrati, morao bi krenuti s nule. A mi smo mu odmah nudili igru i podizanje forme, napravili mu dobrodošlicu da se osjeća kao kod kuće, kao dio kluba i grada. Bila je to fantastična hrvatska priča i na to sam najponosniji, ne jer smo Dinamu uzeli kapetana, nego jer smo napravili dobar posao za Hajduk i pomogli Niki da ostane svoj u cijeloj priči", rekao je Štimac.

Naravno, transfer je u Splitu dočekan s oduševljenjem, a u Zagrebu sa zgražanjem. Dinamovo dijete i miljenik navijača otišao je u redove najvećeg rivala. Bad Blue Boysi bili su spremni stati na njegovu stranu u sukobu s Mamićem, čak i prihvatiti njegov neplanirano rani odlazak, ali ne na Poljud.

Foto: Kranjčar uz Hajdukova predsjednika Grgića (Tino Juric/PIXSELL)

To su mu vođe BBB-a i poručile na sastanku u kvartovskom kafiću, no on im je odgovorio da će otići u Hajduk ako ne dobije bolju ponudu. A ona nije došla. Navijači danas bolje razumiju njegovu odluku, dio njih mu je i oprostio, ali ne i zaboravio, što vjerojatno nikad ni neće.

"Previše razmišljanja nije bilo, odlaskom u Hajduk Niko je ipak ostao 'doma'. Nije bio predaleko od Zagreba. Brzo smo se odlučili za Hajduk, bez obzira na to što nam je Dinamo u srcu. Doček u Splitu bio je nezaboravan, tako nešto pamti se cijeli život", ispričao je pokojni Cico Kranjčar u starom razgovoru za Express.

"Ponosan kaj sam Purger"

Mladi je Kranjčar zasigurno u sebi patio zbog takvog raspleta priče, ali izvana je odavao dojam dečka koji je hladne glave donio odluku najbolju za njegovu profesionalnu karijeru. I u cijeloj je priči zaista ostao svoj, koliko je to bilo moguće, te ispod bijelog dresa s grbom dojučerašnjeg rivala ponosno nosio natpis "ponosan kaj sam Purger".

U Splitu je zavladala kolektivna nikomanija, ali Hajdukova svlačionica bila je zbunjena. Ako plaće mjesecima kasne, otkud sad odjednom milijun i pol eura za kupnju novog igrača, ma tko on bio?

"Za nas je to bilo iznenađenje. Klub financijski nije dobro stajao, bilo je dugovanja prema igračima, a to je bio velik transfer, nije se činilo realno. Kad su mi rekli da dolazi Kranjčar, pomislio sam: 'Super, to valjda znači da sad ima para i za nas", rekao nam je ondašnji kapetan Vejić.

Ali nije bilo. Milijun i pol eura za Kranjčara skupio je Štimac uz pomoć vanjskih investitora, neovisno o Hajduku, a novac im je refundiran nakon Kranjčarova transfera u Portsmouth godinu i pol kasnije.

"Ma nije u svlačionici bilo problema iako smo teško živjeli. Niko je bio klasa. Bio je samozatajan, sve je to njemu bio velik šok, a i inače nije glasan tip. Radio je svoje, družio se korektno s ostalima, bio normalan dio ekipe koji je na terenu davao sve što ima", kaže Vejić.

Dinamu nisu pomogli ni Modrić, a ni orgije njegovih mladih zvijezda

Dinamo je kao zamjenu za Kranjčara doveo Modrića, povukavši ga s posudbe u Interu s kojim je činio čuda. Ali ni on nije uspio pomoći Dinamu da izbjegne sramotno ispadanje u Ligu za ostanak, dok su Zaprešićani i bez njega ostali u utrci za senzacionalnu titulu sve do zadnjega kola.

U najkaotičniju Dinamovu sezonu savršeno se tih dana uklopila i "najžutija" stranica povijesti HNL-a i orgije njegovih igrača sa starletama, čije su fotografije i snimke procurile u medije. 

"Ma toga se više ni ne sjećam, ali sigurno je bilo ruganja dinamovcima kad su ispali. Nije nam bilo jasno jer su imali stvarno dobru ekipu, igrače koji su poslije igrali po svjetskim klubovima. Ništa im nije išlo, nesretno su gubili i kad su bili bolji. Da su ušli među šest, sigurno bi se priključili borbi za prvaka. Nama je to olakšalo posao, ali ga i otežalo jer smo se opustili", priznao je Vejić.

Ćiro kao protivnički trener proslavio Hajdukovu titulu

Utrka je bila otvorena do zadnjeg kola, a u predzadnjem je Hajduk gostovao u Zaprešiću. "Da su nas pobijedili, bili bi prvaci, ali ostalo je 1:1, Blatnjak je zabio", prisjetio se tadašnji Hajdukov kapetan, koji je tjedan dana kasnije zapravo zapečatio titulu golom već u prvoj minuti protiv Varteksa.

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Vejić je godinu dana ranije zabio prvi gol u pobjedi 2:0 nad Varaždincima za potvrdu titule u zadnjem kolu. Ovaj put sve je prošlo puno glađe, završilo je 6:0. Nije ni čudo, Varteks nije pokazivao ambiciju da otkine bod i oduzme trofej Hajduku. Uostalom, to nije ni bilo u interesu tadašnjem treneru Varteksa Ćiri Blaževiću, koji je nakon utakmice predstavljen kao novi trener Hajduka, koji u slučaju drukčijeg ishoda ne bi mogao voditi u Ligi prvaka.

"Otvorilo nam se, ja sam zabio već u prvoj minuti, ušlo je sve što smo puknuli. Nije se Varteks mogao nositi s nama, ali stvorila se čudna priča i fama jer su odmah poslije predstavili Ćiru kao novog trenera, vjerojatno je to moglo i drukčije", kaže Vejić.

Naposljetku bi bilo i bolje da se Hajduk nije ni pojavio u kvalifikacijama za Ligu prvaka idućeg ljeta jer je doživio možda i najveću od svojih nerijetkih europskih sramota ispadanjem od mađarskog Debrecena s ukupnih 8:0.

Ostavila je ta sezona 2004./05. tada gorak okus za većinu sudionika, ali 17 godina kasnije i dalje je po mnogočemu povijesna. Zauvijek će ostati zapisana kao godina u kojoj je Dinamo igrao "ligu za bedaka" i u kojoj je napravljen senzacionalni transfer Dinamova kapetana na Poljud. Prije ili kasnije izgubit će svoju povijesnu vrijednost kao posljednja sezona u kojoj je Hajduk bio prvak. Možda već za koji mjesec...