OSIJEK i Dinamo odigrali su 1:1 na Opus Areni u derbiju 25. kola SuperSport HNL-a. Domaćin je poveo u 26. minuti nakon sjajnog vrtuljka i udarca Domagoja Bukvića. Dinamo se po milijunti put ove sezone spasio u sudačkoj nadoknadi kada je Sandro Kulenović zavukao jednu loptu ispod Marka Malenice.

S obzirom na razvoj sezone, Dinamu bod iz Osijeka nije loš. Ni Rijeka, a posebno Hajduk nisu pretjerano uvjerljivi, ali Plavi još putuju i na Rujevicu i na Poljud. Sve ono što se tiče igre nije valjalo i Dinamo je pokazivao nemoć u posjedu kakvu prikazuje skoro cijelu sezonu.

Ovo što Jakirović radi je nemoguće objasniti

Dinamovi problemi već su odavno opjevani i ništa što se događalo u Osijeku ne bi nas trebalo iznenaditi. Prvak Hrvatske je sad ušao u najosjetljiviji dio sezone, gdje i dalje igra Europu, nalazi se u kasnim fazama Kupa, a u prvenstvu pravo na kiks ima samo kada i rivali izgube bodove.

Relativno stara kičma momčadi zbog toga nema svježine, što dodatno potencira iste probleme. Najbolje se to vidjelo na kapetanu Bruni Petkoviću koji je na lopti odigrao jednu od najgorih utakmica sezone. Nesuvislim odlukama upropastio je nekoliko Dinamovih napada i bio je daleko od psihofizičkog stanja potrebnog u ovakvim utakmicama.

Uz sve realne probleme i olakotne okolnosti, neke stvari koje radi Sergej Jakirović je skoro nemoguće objasniti. Dinamo je u 40. minuti imao tek 42% posjeda i izgledalo je kao da od Osijeka želi učiniti Betis jer je trener shvatio da mu puno više leže ekipe koje ga napadaju.

Potpuni izostanak organizacije i plana u obrani

No, Osijek nije Betis. Nema ni sličan stil, niti će se jako otvoriti s loptom u nogama, niti ima dovoljno klase koje bi opravdale ovako pasivan Dinamo koji je čitavo prvo poluvrijeme djelovao zadovoljno time da se na terenu ne događa previše. Dinamo ne može na isti način igrati u Europi i u SHNL-u i dok god bude izbjegavao preuzeti inicijativu i rizk, neće pobjeđivati u serijama. 

Posebno je upečatljiv bio izostanak ikakvog plana i organizacije u obrani zbog čega je Dinamo i bio jako pasivan. Zadnja linija se povlačila preduboko i često bez ikakvog razloga, a za njima su se onda urušili i veznjaci i krila.

Nije bilo jasnog plana koji je okidač za presing, nije bilo usmjeravanja protivnika u zonu gdje ima veću šansu izgubiti loptu, a Petković je konstantno kasnio pozicionirati se između stopera i tako "prepoloviti" suparnički napad. Zato je domaća momčad mogla bez problema preko zadnje linije stalno resetirati napad, ubijati ritam i držati posjed bez problema minutu i više od toga.

Dinamo ne treba ni izlaziti na teren do sudačke nadoknade. Bilo bi mu isto

Na kraju se sve svodi na to da je Dinamo opet čekao. Nije tražio igru, nije u kontinuitetu razvlačio i lomio suparničke linije i tek je u nekoliko navrata organizirano došao s više igrača blizu suparničkog šesnaesterca.

U takvoj postavci je bolno predvidljiv. Brza dijagonala na Kaneka ili, puno češće, Hoxhu koji moraju u izolacijskim situacijama stvoriti višak i ubaciti loptu, ali tamo najčešće nema nikog na skoku. Kosovarski krilni igrač konstantno traži igrača na prvoj stativi, ali tamo nitko ne stiže pa njegov dribling u široj slici ne donese ništa konkretno. 

Na kraju smo gledali isti scenarij kao u svakoj drugoj Dinamovoj utakmici. Onaj u kojem Jakirović pošalje u igru dva ili tri skakača, zažmiri i nada se najboljem, a ekipa na terenu paničarenjem i divljanjem pokušava spasiti bod(ove). Takav pristup je - nazovimo to pravim imenom i izbjegnimo političku korektnost - kukavički.

Nakon Osijeka (dvaput ranije ove sezone), Varaždina (dvaput), Rijeke i Lokomotive, Plavi su se opet izvukli u sudačkoj nadoknadi. S obzirom na to kako igraju i koliko im trener izbjegava preuzeti inicijativu, možda ne bi trebali ni igrati ništa prije sudačke nadoknade. Bilo bi im isto.