DERBY, kao engleski termin za tradiciju i kulturu konjskih trka na što se s koljena na koljeno kladi sjaj i bijeda Otoka, za hrvatske pojmove nema više onaj značaj iz doba neponovljivih zvijezda koje su ove subote, u predvečerje velikog okršaja između Dinama i Hajduka u Maksimiru, igrale trešetu i briškulu u Splitu na uvijek istom mjestu gdje se svakodnevno sastaju.

Mitski sraz beatlesovski planetarnih brandova u rasponu od desnog beka na početku postave – Džoni, do lijevog krila na kraju te legendarne klape – Šurjak, danas je svakome pristupačan u neobičnoj konobi blizu Matejuške u splitskoj luci, u klubu pomoraca gdje se "baci na karte". Kamo danas obavezno svrati tajkunski ekvivalent za Šurjake i Džonije baluna – Kerum i Svaguša, splitski dobrostojeći vlasnici "hranidbenog lanca" od kruha do čega god hoćeš.

Džoni, Šurjak, Holcer

Džoni i Šurjak su u svoje vrime bili sponzori svake baluna gladne duše, a Kerumi i Svaguše danas igraju još i važniju ulogu sponzorirajući nerijetko elmentarnu stranu egzistencije. Zato je pravi spektakl u Klubu pomoraca kibicirat kako primjerice Ivica Hlevnjak Bukle i Joško Gluić igraju briškulu s takvim meštrima. To je kao dvoboj dva vremena.

Hlevnjaku, Gluiću, Džoniju, Šurjaku, Holceru, Marinu Kovačiću i ostalima koji iz Hajdukovih i nogometnih krugova tamo rado dolaze na porciju opuštanja – valja odat počast kao svjedocima jednoga zauvijek prošlog i svršenog doba romantike. Oni će svoju rolu odigrat uvijek maštovito, nadahnuto i u ime pobjede, ali nitko više ne igra po njihovim pravilima povijajući se kao slamka svakog gubitnika naše nogometne moderne.

Šurjaci, Džoniji s jedne i Kerumi, Svaguše s druge strane, žive ipak u nekoj simbiozi jedni drugima obostrani i proporcionalno recipročno potrebni, ali sam derbi u Maksimiru daleko je ispod njih i pripada učmaloj prosječnosti koja ih ne prati ni u partiji briškula, a ni baluna, još najmanje u biznisu kojim se danas bave.

Ćorluke i Modrići

Što je onda maksimirski derbi? Nekad svjetla pozornice, danas sajam za "klanje" i transport, ili transfer, svejedno, najbolje ugojenih Ćorluka, Modrića, Rukavina, a slijede Kalinići ili Mandžukići (kojem otac zove stotinjak eura), nema straha za Tićinoviće...

Koji derbi je više za gledanje? U splitskom klubu pomoraca možete čuti Šurjakovu priču da Hajduka danas vode Mirko Klarić i Vinko Bajrović s kojima je na sudu jer su mu dali otkaz a o Hajduku i nogometu pojma nemaju pa Šurjak ne traži lovu nego povratak na oduzeti posao direktora kluba, ili možete čut Džonijevu priču koji čeka da mu 15-godišnji sin Josip Franjo Džoni, glavni strijelac Hajdukovih juniora kojega trenira sin legendarnog igrača Hajduka Ive Bege, počne zabijat golove i za seniore, recimo – Dinamu. Nema tu zlobe. Jer otac Džoni igrao je svojedobno i za Dinamo, kao što je i Tomislav Ivić trenirao Dinamo, a Branko Zebec i Vlatko Marković Hajduka.

Toga se u Maksimiru u nedjelju navečer moraju sjetiti svi akteri derbija, od igrača do policije, tv-kamermana i preprodavača karata. Ima li šta bolje? Možda "derbi konja" između Amera i Arabije, ako Dinama kupe SAD nakon što 50 milijuna zlata u Hajduka ulože Arapi. I o tome ćete sve saznat na kartaškom derbiju u Klubu pomoraca gdje će vas svi uputiti na Ivicu Hlevnjaka Buklu, nevjerojatnog vezistu s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, koji je rođen u El Shattu. Hlevnjaka već zezaju da je prodavao Hajduka Arapima "sricajući" prve korake.

Primorac i El Shatt

Sad ostaje jedino za analizu kako je ministar Dragan Primorac u svojoj epruveti Zakona o športu tražeći autohtoni Hajdukov DNK (dionički nogometni klub) – uspio izgenerirati taj daleki Hajdukov gen u El Shattu. Neki za šankom u Klubu pomoraca zaključili su jednostavno:

Pa Hlevnjak je gledao taj derbi kad su Frane Matošić i ekipa gostovali u El Shattu!

Nemoguće pobrkani lončići.