DRAGIŠA BINIĆ, kontroverzna legenda Crvene zvezde i jedan od ključnih igrača momčadi koja je osvojila europski naslov 1991., za Sportalovu emisiju Majstorija prisjetio se detalja burne karijere i života.

Iz niškog Radničkog ste 1987. prešli u Crvenu zvezdu, ali prije toga ste praktično dogovorili transfer u Dinamo?

Odigrao sam protiv Dinama u Nišu dobro, a Ćiro mi je onda nakon utakmice prišao tako da mi je uklizao po blatu i rekao: "Sine, ti mi trebaš." S kumom i menadžerom Stankom Jovićem otišao sam u Zagreb na pregovore. Na neki način smo se tamo dogovorili, ali ostali su tu još Zvezda i Partizan, kao opcija da ostanem u Srbiji.

Je li urbana legenda da Vas je tada Ćiro podmitio kuvertom?

Ćiro i ja smo slični tipovi, on je šmeker. Mi smo tada kao nogometaši malo zarađivali, minimalac. U Zagreb na pregovore smo došli po snijegu i ledu i kada smo se spremali natrag, Ćiro je rekao generalnom sekretaru Dinama: "Daj momcima za put" i to je bila kuverta. Mi je nismo ni otvarali, nego kad smo došli u Beograd i onda unutra vidimo 20 tisuća njemačkih maraka. To je bio ogroman novac. Nogometaši u Jugoslaviji su u to vrijeme toliko zarađivali za godinu ili dvije.

Ipak, Ćiro Vas nije uspio dovesti u Dinamo?

Pa, dobro, ne mogu se mjeriti Dinamo i 20 tisuća maraka sa Zvezdom.

U Zvezdi ste bili poznati po tome da se niste ustručavali uhvatiti za vrat i suigrača ako biste mu nešto zamjerili?

Prosinečki bi dugo držao loptu umjesto da mi je doda, dok bih ja utrčavao i trošio se. Zbog toga što me tako "lomio" sam ga davio na poluvremenu u svlačionici. Ali nakon toga bi se odmah to zaboravilo i mi smo svaku večer bili zajedno u gradu. 

Jedna od najpoznatijih scena iz karijere Vam je kako na kraju zadnjeg prvenstva Jugoslavije nokautirate Hajdukovog trenera Špacu Poklepovića?

Par dana prije te utakmice na Marakani igrali smo finale kupa protiv Hajduka na Stadionu JNA i izgubili. Ta utakmica je zbog visokih predratnih tenzija bila jako gruba. Hajdukov trener Josip Skoblar je vukao našeg Sinišu Mihajlovića za kosu. Odmah zatim smo mi i Hajduk igrali prvenstvenu utakmicu na kraju sezone i mi smo se dogovorili da budemo grublji.

Nismo znali da su oni neposredno prije utakmice smijenili trenera i da je umjesto Skoblara sada Poklepović. Krene utakmica, a oni nas tuku u Beogradu. Meni su pale rolete i dva puta sam šakom udario njihovog trenera za kojeg sam mislio da je Skoblar, onda sam udario i Hajdukovog masera. I onda stanem i vidim, samo se ja tučem. Sudac mi dade crveni, ja se ne odem tuširati, nego uzimam motku i čekam hajdukovce u tunelu. To su vidjeli ljudi iz Zvezde i poslali me na tribine. Tukli su Mihu, a ja sam ga branio, tako da sam ja na neki način počeo rat s Hrvatima. 

Na kraju ste se ispričali Špaci?

Poklepović je dobar čovjek i meni je žao što sam ga udario, ali ne mogu dopustiti da me tuku u Beogradu.

Nakon raspada Jugoslavije postali ste zastupnik u parlamentu Stranke srpskog jedinstva, kojoj je na čelu bio Željko Ražnatović Arkan?

Postao sam prijatelj s Arkanom još ranije, dok je bio vođa Delija. Ušao bi u svlačionicu s 50 tisuća maraka i dao da podijelimo. To nikad nisam doživio ni od koga, nego od njega, i to dok je bio vođa navijača. S ostalim vođama Delija počeo sam stvarati Arkanovu gardu. Kada je rat počeo, otišao sam igrati u inozemstvo.

U samostalnoj Srbiji bili ste direktor Obilića, kluba koji je vodio Arkan?

Ceca je nakon atentata na Arkana ostala sama i molila me da joj pomognem. Rekao sam joj da hoću jer je to moja moralna obaveza prema Arkanu. Preuzeo sam Obilić kao direktor i bio u klubu pet godina. Stalno smo igrali u Europi, osvojili kup, afirmirali dosta igrača.

Na Vas je 2004. pokušan atentat, ali je završilo kobno po napadača?

Pritisak na Obilić u to vrijeme bio je jak. Čekali su me pred kućom desetak dana i onda me dočekali kad sam se vratio sa splava. Meni je uvijek hobi bio oružje, a taj hobi mi je spasio život. Maskirani u sačekuši je pucao odmah na mene nekoliko puta. Da nisam imao ništa sa sobom, ubio bi me kao zeca. Izvadio sam pištolj, repetirao ga. Pucao sam šest puta na napadača, a on je krenuo bježati. Kako je trenirao za ultimate fight i pio anabolike, nije odmah osjetio da je pogođen. Kasnije je uhvaćen. Ja sam mu lice prvi put vidio na suđenju. Znači, naručeno. Očevid je radio isti inspektor kao i Arkanu i tu su mi se filmovi počeli vrtjeti. Napadač je dobio 7 godina zatvora i nikada nije otkrio naručitelje atentata na mene.