IVAN RAKITIĆ odigrao je 106 utakmica za hrvatsku reprezentaciju prije nego što se u jesen 2020. godine od nje oprostio. Idealna pozornica za posljednji nastup trebao je biti Euro 2020., ali je zbog koronavirusa prebačen za ljeto 2021. godine. Proteklog vikenda Rakitić je još jednom nastupio kao kapetan za svoju Sevillu.

U velikom derbiju protiv Real Madrida zabio je golčinu iz slobodnjaka i tako još jednom potvrdio da i s 34 godine na leđima igra vrhunski nogomet. S obzirom na određene probleme koje Zlatko Dalić ima u reprezentaciji, ponovno su se pojavili upitnici u javnosti. Treba li Rakitić Hrvatskoj u Kataru i je li to realna mogućnost?

Najteža odluka u životu

Podsjećamo, Rakitić je odluku o odlasku iz reprezentacije donio još prije dvije i pol godine. Tada se emotivnom porukom na Instagramu oprostio od najbolje hrvatske vrste kojoj je dao 12 najboljih godina karijere.

"Teška srca donio sam odluku o napuštanju reprezentacije, ali odlazim ponosan na sve što sam sa svojim suigračima i prijateljima napravio u najdražem dresu, za koji smo jednako ginuli u prijateljskim utakmicama i u finalu Svjetskog prvenstva. Kao mali sanjao sam obući dres reprezentacije svoje domovine, a na koncu je taj moj san potrajao 106 utakmica.

I sve što smo zajedno postigli kao momčad i kao nacija, zauvijek će ostati u mom sjećanju i u mom srcu, kao najveće dostignuće moje nogometne karijere.Sa suzom u oku opraštam se od dresa reprezentacije i od mojih suigrača i selim se na tribine, odakle ću ih bodriti s jednakim žarom, kao njihov najvjerniji i najveći navijač. Iznad svih Hrvatska... Ivan", napisao je tada.

Zlatko Dalić je izjavio kako poštuje njegovu odluku, ali je znakovito napomenuo i kako vrata reprezentacije nisu nikome zatvorena. Time je nedvosmisleno ostavio mogućnost Rakitiću da se predomisli i vrati. S obzirom na to da je Svjetsko prvenstvo relativno blizu i s obzirom na stanje u reprezentaciji, to se više ne čini kao nemogući scenarij.

Igrač koji ga je trebao zamijeniti igra najtežu sezonu karijere

Kako bi Rakitićev odlazak iz reprezentacije bio što bezbolniji, bilo je potrebno dočekati igrača koji ga može zamijeniti. Hrvatska je to dobila u Nikoli Vlašiću. Njegova motoričnost, sposobnost igranja u zgusnutom prostoru i dobri ulaznici u završnicu puno su bolje odgovarali Modriću, Kovačiću i Brozoviću u srcu vezne linije.

Vlašić je u prvom dijelu kvalifikacija za Euro bio jedan od ključnih igrača Hrvatske. Zabio je golove Slovačkoj, po jedan u dvije utakmice i Walesu, a kasnije u Ligi nacija Švedskoj i Francuskoj. Formirao je partnerstvo s Petkovićem koje je u nekoliko utakmica izgledalo fantastično.

Godinu i pol dana kasnije Hrvatska nema ništa od tog partnerstva. Petković trenutno nije ni karika na koju Dinamo može računati u ključnim utakmicama i trebat će promijeniti svoju formu i ponašanje ako želi uopće ići u Katar. Vlašić, s druge strane, još je jednom pogrešno odabrao veliki transfer.

U West Hamu igra jako malo. Klub koji se natječe za plasman u Ligi prvaka, ali i titulu u Europa ligi, nema vremena za trpljenje grešaka koje su dio privikavanja i bivša desetka Hajduka nije se snašla u takvoj sredini. Očiti manjak samopouzdanja i minuta prenio je i na igru u reprezentativnom dresu od Eura naovamo.

Hrvatska je u veznoj liniji jaka. Ali ima puno upitnika

Hrvatska i dalje ima velikih aduta u veznoj liniji, ali i nekoliko upitnika. Modrić, Kovačić, Brozović i Pašalić djeluju kao četvorka koja će, osim u slučaju ozljede, ići na turnir i imati bitnu ulogu. Međutim, Dalić je u posljednje vrijeme zvao nekoliko igrača koji su relativno nedavno stasali na najvećoj sceni najboljih liga na svijetu, a u reprezentaciji su još uvijek neafirmirani.

To se odnosi prije svega na Lovru Majera, Nikolu Mora i Kristijana Jakića. Drugi, poput Luke Sučića, tek dolaze na veliku scenu. Treći, poput Tome Bašića, ne igraju dovoljno u klubu. Četvrti, poput Marka Roga, teško igraju u kontinuitetu zbog ozljeda.

Poznato je da Dalić najviše vjeruje, ponekad i pretjerano, igračima s kojima je najviše prošao. Senioritet često ima prednost u nacionalnoj vrsti i nakon što je Rakitić zabio golčinu Realu, nema dileme da je hrvatski izbornik barem pomislio kako bi dobro bilo imati takvog igrača na raspolaganju u Kataru.

Koliko Rakitić može dati Hrvatskoj?

Pravo pitanje je u kakvom je stanju Rakitić i što konkretno na terenu može donijeti reprezentaciji osim golemog iskustva. Mnogi su skeptični kada su u pitanju stariji igrači, ali brojke i dojam govore da Rakitićeva igra nije doživjela značajniji pad posljednjih godina. Dapače, njegove i Modrićeve (kojeg se u ligi čak i dozira) brojke vrlo su usporedive.

Rakitić i dalje odrađuje solidno svoj dio posla u obrani. Iz povučenije uloge može dugim loptama brzo prebacivati loptu s jedne strane na drugu, a to odgovara bekovima poput Sose i Juranovića, koji stalno dolaze naprijed. U sredini terena Rakitić obavlja sve svoje dužnosti. Kontrolira tempo utakmice, ne gubi lopte često i stalno se nudi kao opcija za iznošenje lopte u zadnju trećinu terena.

U teoriji bi takav igrač bio idealan kao opcija s klupe, kada treba umrtviti susret i kada Hrvatska čuva rezultat. Ne smije se zaboraviti ni zanemariti da ima solidan šut i da donosi povećanu opasnost u prekidima, koji su na velikim turnirima bitniji nego inače jer velik broj momčadi samo u tim situacijama napada gol s većim brojem igrača.

Na kraju će sve ovisiti o Rakitiću

U konačnici, sve će ovisiti o Sevillinoj desetki. Možda poželi još jednom, za kraj, odigrati nešto za nacionalnu vrstu na najvećoj mogućoj pozornici. Takav oproštaj bio bi i mnogo dostojniji takve legende.

U slučaju da se Rakitić javi Daliću s takvom željom, teško je očekivati da ona neće biti ispunjena. Hrvatska ima set odličnih mladih veznjaka čije vrijeme tek dolazi, ali prvenstvo je za malo više od pola godine.

Upitno je ima li dovoljno vremena da ih se sve afirmira i prokuša u reprezentaciji. Ne treba zaboraviti ni da će zbog zgusnutog rasporeda i ozljede utjecati na konačan popis, kao i mogućnost Vlašića, ali i nekoliko drugih igrača, da nađu klub u kojem će igrati.

Rakitić u Kataru ne bi bio ni glavni igrač ni nositelj igre, a ni prvotimac. Ali kad je pritisak najveći, a prostor za grešku najmanji mogući, on je jedan od onih igrača u čijim nogama loptu najviše želite. U Sevilli dokazuje da itekako još uvijek može biti taj.