HRVATSKA rukometna reprezentacija pobijedila je Nizozemsku 35:29 u drugom kolu Europskog prvenstva i izborila plasman u drugi krug natjecanja. Izabranici Dagura Sigurdssona igrat će u srijedu od 20:30 protiv Švedske u izravnom dvoboju za prvo mjesto skupine i prenošenje bodova u sljedeću fazu natjecanja.

Najbolji strijelci kod Hrvatske bili su Ivan Martinović s devet i Zvonimir Srna sa šest golova, a istaknuo se i Dominik Kuzmanović s bitnim obranama na kraju utakmice (ukupno sedam). Kod Nizozemaca je najefikasniji bio Rutger Ten Velde s osam golova. Nakon utakmice protiv Nizozemske porazgovarali smo s bivšim reprezentativcem Hrvatske i aktualnim trenerom RK Vardara, Ivanom Čupićem.

Hrvatska je dugo lomila, ali uspjela je slomiti Nizozemsku. Kako komentirate viđeno?

Najprije bih čestitao Hrvatskoj, nama. Pobijedili smo i idemo u drugi krug. Svi smo bili "zabrinuti" poslije prve utakmice, ali ja sam uvijek pozitivan i razmišljam tako da prave ekipe i kada igraju loše - pobjeđuju. Turnir je tek počeo.

Odigrali smo dobro i zaslužili pobjedu. Bili smo onakvi kakvi trebamo biti. Digli smo se u odnosu na prvu utakmicu i bili bolji i obrambeno i napadački. Plan ostaje isti, sa Šveđanima ćemo se boriti za prenijeti dva boda u drugi krug.

Bitno se dobro odmoriti. Šveđani su domaćini, znamo da su jedni od favorita i da su dobra reprezentacija, ali mi imamo svojih aduta. Prva utakmica je bila solidna, druga bolja, a normalno da očekujemo da ćemo u trećoj biti još bolji i da ćemo se "potući" sa Šveđanima za dva boda. Tako bi došli do "pole positiona" za nastavak turnira.

Sigurdsson se prije utakmice odlučio na dvije promjene pa su Pavlović i Raužan upali u sastav umjesto Klarice i Načinovića. Raužan je zabio četiri gola, dok Pavlović nije ulazio u igru. Što je izbornik htio dobiti s tim potezom?

Teško je bilo kome od nas koji pratimo Hrvatsku ući u trenerovu glavu. On je svaki dan s njima tako da je teško biti van toga i donijeti zaključak zašto je napravio neku promjenu. Trener najbolje zna jer je unutra i treba vjerovati u izbornika i ljude u njegovom stožeru da iz utakmice u utakmicu donose odluke koje su najbolje za ekipu.

Vidjeli smo Raužana koji se pokazao u oba smjera te trkački. Sve pohvale za izbornika. Nismo vidjeli Klaricu, ali ni Maraš nije igrao. Pretpostavljam da je on trebao biti u kombinacijama, ali kapetan Martinović bio je napadački odlično raspoložen i zabio je dosta golova. Šut izvana nam je išao, pogotovo njemu i tu nije bilo prostora ni za Maraša.

Ja sam možda malo subjektivan jer sam s Klaricom igrao i bio mu trener. Svakako ga volim i mislim da može donijeti puno Hrvatskoj u nastavku turnira te smatram da će ga izbornik u nekom trenutku vratiti. Može nam donijeti puno toga i u obrani i u napadu.

Opet kažem, možda sam subjektivan jer sam proveo 3-4 godine s njim. Nisam unutra, ali Lukica je netko koga volim, tko je borac i netko tko je i Zagrebu i reprezentaciji donio puno dobrih trenutaka i utakmica. Nebitno u kojoj ulozi, ali turnir je dug i sigurno da izbornik računa na svih 20 igrača na dnevnoj bazi, samo je poanta da izabere najbolje i pogodne za njegovu taktiku.

Ulazak Pavlovića i Raužana pokazatelj je da i igrači koji su bili izvan zapisnika u prvoj utakmici nisu otpisani sve do prve loše partije nekog igrača na njihovoj poziciji, već da izbornik razmišlja dugoročno što je po meni za svaku pohvalu. Trebamo pustiti izbornika i stožer da rade u miru i da Hrvatska niže pobjede.

Nismo baš u euforiji kao u Hrvatskoj na SP-u prošle godine, ali dvije utakmice i dvije pobjede, idemo dalje. Za nas turnir tek sada počinje. Vjerujem da izbornik ima svoju viziju i da ćemo protiv Šveđana biti još bolji jer znamo da će nam trebati bolja igra u oba smjera.

Martinović je protiv Nizozemske kapetanski povukao poslije slabije partije protiv Gruzije. On je vođa ove reprezentacije.

Igrao sam s njim i poznajem ga privatno, znam kakav je čovjek i igrač. Uvijek sam govorio da je on ekstra napadač i ekstra čovjek. Protiv bilo koje ekipe može zabiti 10-ak golova. Protiv Gruzije nije imao svoj dan, ali ne može ga uvijek ni imati.

Oduvijek ga gledam kao Kirila Lazarova u Makedoniji. Igrač koji iz ničega može zabiti 10 golova i uvijek ti može donijeti napadački i kad je teško i kad ne ide. Ima nos za gol i to mu je forte. Bespredmetno je raspravljati o tome je li nam ovakav Martinović potreban u svakoj utakmici, ali mislim da Hrvatska ima dosta kapaciteta i kvalitete u oba smjera. No, takav jedan napadač učini da lakše dišeš.

Nije slučajno da imamo dva beka koja su pokraj njega, da imamo i vrhunskog obrambenog igrača pa ga možemo pokrivati u nekim segmentima igre. Izbornik odabirom ekipe potvrđuje da je Martinović takav napadač za kojeg ćemo uzeti jednog obrambenog "jokera" i mijenjati neke stvari u obrani kako bismo njega imali u napadu. Taj recept se pokazuje dobrim još od Cvebe Horvata koji je bio izbornik prije Sigurdssona.

Najveća boljka reprezentacije je još uvijek, a potvrdio je to i izbornik, povratak u obranu. Što bi trebalo napraviti kako bi se to promijenilo? Možda smanjiti broj izmjena?

Ako pričamo o klubovima u Ligi prvaka i najboljim reprezentacijama svijeta, a tu Hrvatska spada, sigurno da nismo ni prvi ni zadnji na tom nivou koji u određenim trenucima mijenjaju jednog, a nekad i dva igrača obrana-napad. Svi to rade, samo je ključno to koliko imaš vremena za u detalje srediti tajminge.

Svi veliki klubovi Lige prvaka imaju barem jednog specijalista za obranu, neki i dvojicu. To su stvari koje se treniraju i koje su stvari fokusa i koncentracije. Najbitnije je za svakog trenera pronaći balans između obrane i napada, kad je bitno da ti je obrana dobra, kada napad, a kada povratna trka i tranzicija.

Utakmica se igra 60 minuta, sigurno da i Sigurdsson traži od momčadi i sebe dolazak do pravog balansa, da nemamo problema sa zamjenama i da ne primamo lake golove. To je više stvar taktike nego problema da u nekom trenutku mijenjamo dvojicu ili kad s Mamićem i Šušnjom želimo igrati 5-1 obranu.

Sve smo to radili i prošle godine na Svjetskom prvenstvu i to su normalne stvari za svaku momčad. Najljepše je imati 12 ili 15 igrača koji igraju u oba smjera, ali mislim da to osim Danske nijedna druga reprezentacija nema taj luksuz.

Bilo je u prijateljskim susretima i ove dvije uvodne utakmice turnira par konfuznih situacija, ali te stvari se analiziraju i treniraju pa se tijekom natjecanja polako nadograđuje. Nadam se da ćemo već od Švedske svesti te pogreške na minimum jer protiv velikih ekipa ne možeš očekivati da nećeš imati grešku u tranziciji ili u mijenjanju, ali ključno je svesti to na minimum.

Igrači su toga svjesni, oni su svaki dan zajedno i najbolje znaju kako stvari stoje. Uvjeren sam da nam to, kako turnir bude išao dalje, neće stvarati toliko opterećenje kao u posljednje četiri utakmice. Sigurno da je lakše ispravljati stvari dok se pobjeđuje, a izbornik je svjestan toga. Pozitivan sam i vjerujem da ćemo to vremenom ispravljati i pritom skupljati bodove.

Kako vam izgleda suradnja lijevih vanjskih i lijevih krila? Mandić nije uputio udarac za 40 minuta, dok je Jelinić šutnuo dvaput i to u posljednje dvije minute. Iz vašeg iskustva, koliko je teško igraču kada 20, 30 minuta ne dobije loptu u ruke?

Sigurno da nije ugodno. Normalno da si u nekim trenucima sam, čekaš loptu pa te netko ne vidi, ali realno je da Hrvatska već dugi niz godina više surađuje s desnim krilima, dok su lijeva krila obavljala prljavi dio posla poput obrane i trke nazad, agresivnosti.

Većinom smo ih koristili kroz kontranapad ili brzi centar te u nekim situacijama s igračem više. Generacijski smo imali dosta situacija gdje su desna krila bili realizatori i izvođači sedmeraca, dok su lijeva krila radila stvari koje se možda ne vide, ali što svaki trener i svaka ekipa želi i treba.

U novoj konstelaciji sa Sigurdssonom smo dobili i Jelinića i Mandića u tim poslovima. Možda se ne vidi po broju šuteva i golova, ali oni obavljaju lavovski posao u obrani. I na petici, i na halfovima u 5-1 zoni, u brzom centru i otvaranju svoje širine terena što se možda ne vidi, ali je vrlo bitno za sve bodove i pobjede te sve rezultate posljednjih 4-5 godina.

Njih dvojica su pokazali velike stvari, ali nažalost to se kod njih ne vidi u statistici. Ipak, mislim da i izbornik i njihovi suigrači shvaćaju koliko su njih dvojica bitni kotači u svim rezultatima zadnjih godina.

Slijedi Švedska. Eventualna pobjeda bi uvelike otvorila vrata polufinala Eura. Kakvu utakmicu očekujete i što će biti ključ pobjede?

Ne gledam to na način da bi se otvorio put do polufinala. Šveđani i mi, kao i po planu, igramo za dva boda i za to tko će dobiti prostor za možda jedan kiks u drugom krugu. Ta dva boda malo više znače, ali ne garantiraju ništa.

Mi smo i prije početka turnira, kao i Šveđani, znali da će ta međusobna utakmica odlučivati. Šveđani su odlična reprezentacija, spoj iskustva i mladosti s mladim Roganovićem, iskusnim Gottfridssonom, Claarom koji igra sjajno zadnje dvije godine, dva pivota Darj i Bergendahl. Tvrda i čvrsta 6-0 obrana, jaka. Golmani Palicka i Appelgren su jako iskusni.

Bit će tvrda i teška utakmica. Svi spominju skandinavski rukomet i brzi povratak u obranu, ali mislim da će golmani i njihove obrane biti ključ kako će se odviti ta utakmica. Šveđani, za mene, igraju najmanje brzo i skandinavski od svih. Uzdaju se u obranu i agresivnost, čvrstoću i rotaciju.

Njihov će zadatak biti zaustaviti naš vanjski šut, stjerati nas u što više prekršaja i svesti u što više pasivnih napada. Obrane i golmani će biti ključ, a ne tranzicija i povratna trka. Moje skromno mišljenje je da se tu neće odlučiti utakmica, po svemu što sam dosad vidio od Švedske.

Za kraj se moramo dotaknuti vašeg sjajnog posla u Vardaru. Ove sezone imate tek dva poraza u svim natjecanjima. Kako ste zadovoljni dosadašnjim dijelom sezone?

Zasad smo zadovoljni. Imali smo dobru polusezonu. Stigli smo ljetos kao novi stožer na sastavljenu momčad. Znali smo koje su ambicije kluba, a to su osvajanje prvenstva i ulazak u Ligu prvaka sljedeće sezone kao prvaci Makedonije.

Liga je najjača na Balkanu s četiri odlične momčadi. Igra se u punim dvoranama i velikim ambicijama i budžetima svih klubova. Jako smo zadovoljni, ali ništa nismo napravili. Čeka nas duga druga polusezona i doigravanje u kojem se igraju samo derbiji iz vikenda u vikend.

Griješio bih dušu da ne spomenem svoje igrače koji su fenomenalni i pravi profesionalci, koji su napravili ovo sve dosad. Razgovaramo i treniramo svaki dan i pokušavamo im ukazati na to da smo tek na pola puta. Najvažnije tek dolazi. Nadam se da će nas zdravlje poslužiti i da ćemo ispuniti sve ciljeve koji su postavljeni pred nas.