POVIJEST pamti puno nogometaša čiji je talent bio takav da je javnost od njih očekivala da budu među najvećim, ali nešto je putem pošlo po zlu.

 

Ricardo Quaresma definicija je nogometaša koji nikad nije dosegao golema očekivanja.

 

Bez da umanjujemo njegovu zavidnu karijeru – igrao je za Sporting, Porto, bio je član Barcelone, Chelseaja i Intera – ona je trebala biti puno veća. Morala je biti. Jer talenta je imao na pretek, ali nedostajalo je volje, posvećenosti, žara i ljubavi prema nogometu. Koliko je nekad znao impresionirati s loptom u nogama, još više pamtimo njegove nenogometne eskapade koje su punile stupce žute štampe. Ponašao se poput divljaka, svađao se se s protivničkim igračima, suigračima, trenerima, sucima, suparničkim navijačima, ali i sa svojim. Svađao se i sam sa sobom. 

 

Već sa 17 godina zabljesnuo je u matičnom Sportingu i skauti Barcelone nisu puno čekali.

 

Talentirani krilni napadač 2003. stigao je na Camp Nou, ali tamo se zadržao samo jednu sezonu. Samo jedan gol u 22 utakmice za Blaugranu bili su premalo, a sve jača konkurencija u katalonskom divu bila je jasan pokazatelj da Portugalac mora pronaći novu sredinu. Vratio se u domovinu. Potpisao je za aktualnog prvaka Europe Porto koji je baš Barceloni prodao Deca i trebao mu je  takav igrač. Quaresma se na Dragau zadržao četiri sezone. U njegovoj igri bilo je oscilacija, a nastupi su mu varirali od fantastičnih do očajnih. Ipak, kad podvučemo crtu, avantura u Portu bila je više nego uspješna, dovoljno dobra da ga 2008. kupi Inter za 18,6 milijuna eura. 

 

Početak u Milanu obećavao je puno. Inter je igrao prijateljsku utakmicu protiv Locarna, utakmica je završila 2:2, a Quaresma koji je zaigrao na lijevom krilu proglašen je igračem utakmice. Briljirao je u debiju u Seriji A kad je Inter 2:1 pobijedio Cataniju. Tih dana činilo se da je Portugalcu samo nebo granica, no bio je to samo početak kraha.

 

"Ricardo je veliki talent, tu nema dvojbe. Međutim, kod njega ne vidim radost igranja kao što vidim kod Ibrahimovića. Morat će naučiti igrati za momčad, ili neće uopće igrati. Nije sve u vanjskom felšu. Mora se popraviti i taktički i fali mu discipline u igri. Ipak, siguran sam da će sve doći na svoje. Budemo li o Quaresmi pričali za šest mjeseci, vjerujem da ću vam reći sasvim druge stvari'', tada je govorio trener Inter Jose Mourinho.

 

Prošlo je šest mjeseci od tada, a Portugalac je tavorio na klupi ili na tribinama. Njegova apeninska avantura bila je katastrofalna i proglašen je najgorim igračem Serije A 2008.

 

Poslan je na posudbu u Chelsea, a po dolasku na Stamford Bridge Quaresma je rekao:

 

''U Interu nisam bio sretan. Nisam se osjećao sigurno, izgubio sam samopouzdanje. Čim sam došao u Chelsea, već se osjećam sigurnije. Presretan sam što sam tu'', optimističan je bio Portugalac, ali bez pokrića.

 

Nakon poraza od Tottenhama, već u ožujku Quaresma je vraćen tamo odakle je došao. Mourinho mu je pružio još jednu priliku, no dolazak Gorana Pandeva i značio je da Portugalac mora naći novi klub. Inter je 2010. poharao Italiju i Europu, a poniženi i odbačeni Quaresma utjehu je pronašao u Istanbulu, u Bešiktašu.

 

Tamo je igrao dobro. Nisu to bile spektakularne partije, ali Quaresma se nakon nekoliko godina užasa barem vratio vrhunskom nogometu. Nakon dvije godine odradio je kratku epizodu u Emiratima, pa se ponovno vratio u Porto. Već na prvom treningu nekoliko tisuća navijača dočekalo ga je kao heroja i Ricardo je stvarno igrao dobro. Međutim, Quaresma niti tamo nije mogao pronaći mir. Nemirni duh odveo ga je ponovno u Bešiktaš gdje igra i danas, a u međuvremenu je s reprezentacijom Portugala postao prvak Europe. Posebno će ga pamtiti Hrvati kojima je zabio jedini gol u produžecima osmine finala.

 

Bešiktaš je trenutačno četvrti u turskom prvenstvu, a u posljednjem kolu razbili su Osmanlispor 5:1. Trenutak koji je obilježio utakmicu je potez Ricarda Quaresme. Potez koji nas je podsjetio kakav se znalac krije u tom vjetropiru i kakav je igrač mogao biti samo da je drugačije shvaćao nogomet.

 

Jedan pas dugo skoro pedeset metara Quaresma je nevjerojatnim dodirom ukrotio i loptu iz prve poslao sebi u for. Svatko tko je barem jednom u karijeri šutnuo loptu zna da je ovako nešto gotovo nemoguće izvesti. Nemoguće za obične igrače, ne i za genijalce. A Ricardo Quaresma uvijek je imao dio genija u sebi, što je dokazao i sad, s 34 godine na leđima.

 

Kandidat za potez godine? Bez sumnje.