NOVI format Lige prvaka donio je znatno veću dozu neizvjesnosti uoči posljednjeg kola. Dinamo je čekao dvoboj protiv Milana na Maksimiru u kojem mu je bila potrebna pobjeda, ali su se morala poklopiti i dva od četiri rezultata iz ostalih utakmica. Dinamo je slavio 2:1, ali ishodi drugih utakmica se nisu poklopili. Manchester City je slavio protiv Club Bruggea, Benfica i PSG su pobijedili, a Sporting i Bologna remizirali, pa je Dinamo završio prvi ispod crte, na 25. mjestu s 11 osvojenih bodova, te ostao bez plasmana u iduću fazu.

Prilikom dolaska na klupu Fabio Cannavaro je sa sobom donio neke nove ideje. Odlučio je potpuno redizajnirati način igre, inzistirajući na visokom pritisku, kompaktnosti linija i agresivnom iskakanju na protivničke igrače, na izlasku od vratara te općenito na podizanju intenziteta. Njegova ideja djelomično se mogla vidjeti u prvenstvenom dvoboju protiv Istre, ali u prethodnom kolu Lige prvaka protiv Arsenala odstupio je od nje. 

U suštini to je sasvim logičan potez jer, realno, teško je bilo očekivati nešto više osim poraza u Londonu. I u toj utakmici vidjelo se koliko Dinamo teško izlazi u tranziciju kada se brani u niskom bloku. Jednostavno, na raspolaganju nema Brunu Petkovića, koji je u stanju osvojiti duel protiv praktički bilo kojeg braniča na svijetu te zadržati loptu i pričekati da se netko od suigrača priključi.

Hrabriji pristup protiv Milana

Stoga se Cannavaro u utakmici protiv Milana odlučio za puno hrabriji pristup. Postavio je momčad u formaciju s četvoricom u posljednjoj liniji - Ivan Nevistić bio je na vratima, a ispred njega su bili postavljeni Ronael Pierre-Gabriel na lijevom i Kevin Theophile-Catherine na desnom beku te Samy Mmaee i Raul Torrente kao dva stopera. U veznoj liniji bili su Arijan Ademi i Josip Mišić, ispred njih Martin Baturina, a na krilima Luka Stojković desno i Marko Pjaca lijevo, uz Sandra Kulenovića u vrhu napada.

Dinamo se protiv Milana u fazi obrane branio u 4-4-2 formaciji u srednjem bloku. Nije se spuštao nisko pred vlastiti šesnaesterac, već je bio hrabrije postavljen, s puno više agresivnih iskakanja prema protivničkim igračima. Samim time Cannavaro je preuzeo rizik ostavljanja prostora iza leđa posljednje linije, ali s većom dozom agresivnosti i pomicanjem linija prema naprijed dobio je puno više u napadačkom dijelu. 

Vrlo autoritativno je Dinamo ušao u utakmicu te je upravo taj pritisak rezultirao greškom Milanovog braniča Mattea Gabbije, koju je iskoristio Baturina i zabio za vodstvo u 19. minuti. Nakon zabijenoga gola Dinamo se ipak povukao malo bliže svom golu, ali je do kraja prvog poluvremena imao još nekoliko dobrih situacija pred vratima Mikea Maignana. Uz sve to, u 39. minuti Yunus Musah je zaradio drugi žuti karton i isključenje te dodatno olakšao posao Modrima.

Samim time što je Dinamova posljednja linija bila postavljena više nego protiv Arsenala, momčad je puno lakše izlazila u tranziciju. Igrači koji bi vukli kontru nisu imali 70 metara ispred sebe do suparničkog gola, nego 40 ili 50, što je velika razlika, pogotovo kada u momčadi nema Petkovića, koji je u stanju zadržati loptu i pričekati dolazak ostalih igrača. 

Odlični Pjaca i Baturina

Nakon prvog poluvremena, u kojem je Milan izgledao dosta nonšalantno, u drugi dio su ušli ipak s malo više žara i iz praktički prvog ozbiljnijeg pokušaja došli do izjednačenja. Kroz cijelu utakmicu Milan jednostavno nije dovodio Rafaela Leaa u situacije jedan-na-jedan s Theophile-Catherinom. Leao je bio poprilično nezainteresiran i konstantno ulazio prema sredini, gdje nije imao toliko prostora da napravi višak, što je išlo u prilog Dinamu.

S druge strane, Dinamo je u fazi napada otvarao igru s trojicom u posljednjoj liniji, gdje bi Theophile-Catherine kao desni bek ostajao niže kao treći stoper, dok bi Pierre-Gabriel na drugoj strani odlazio visoko naprijed, bilo uz aut-liniju ili kroz centralne zone.

Ovisno o tome bi Pjaca ili držao širinu na lijevoj strani ili ulazio više prema sredini, ali plan igre je svakako bio napadati Fikaya Tomorija na desnom beku. I to je funkcioniralo, a Pjaca i Baturina su radili velike probleme u toj polulijevoj zoni na terenu i odigrali odličnu utakmicu.

Generalno je Milan kroz drugo poluvrijeme s igračem manje bio opasniji nego u prvom dijelu kada je bio kompletan. Dinamo je u prvom poluvremenu imao tri velike prilike i devet udaraca, dok Milan u istom razdoblju nije imao nijednu veliku priliku uz četiri udarca, od kojih nijedan nije išao u okvir vrata. U drugom dijelu je Sergio Conceicao izmjenama s klupe razbudio ekipu, Milan je uputio deset udaraca i stvorio neke situacije, no Cannavaro je kasnije dodatno zatvorio utakmicu uvođenjem Stefana Ristovskog te je Dinamo na kraju zasluženo slavio.

Cannavaro pobijedio na sasvim drukčiji način

Iako se poklopio Dinamov odličan i Milanov katastrofalan dan, Cannavaro je svojom postavkom igre uvelike utjecao na to te je itekako zaslužan za krajnji ishod. Većina Dinamovih uspjeha u Europi u posljednjih nekoliko godina bila je temeljena na Petkoviću i njegovom osvojenom duelu te igraču koji napada prostor iza njega. Kulenović možda ne može odraditi taj segment na toj razini, ali može sudjelovati u pritisku na posljednju liniju i napadati dubinu.

Cannavaro je pokazao da je u stanju pobijediti renomiranog protivnika na sasvim drugačiji način nego što je Dinamo dosad radio. Ne isključivo kroz niski blok i tranziciju, već kroz puno hrabriji, agresivniji i ravnopravniji pristup. To je nešto što u svakom slučaju treba respektirati.

Momčadi će to pogotovo značiti za samopouzdanje jer, ako su s tom idejom pobijedili Milan, tko će im reći da isto ne mogu ponavljati u SHNL-u. Na kraju sve to nije bilo dovoljno za prolazak u iduću fazu, ali Dinamo je napravio sve što je u njegovoj moći. Na kraju mogu žaliti za visokim porazom 9:2 od Bayerna u Münchenu i utakmicom protiv Celtica na Maksimiru, kada nisu krenuli hrabrije po pobjedu. Ali, generalno gledajući, 11 osvojenih bodova u ovom formatu Lige prvaka je velik uspjeh.

Pred Cannavarom je sada zadatak da ovakvu igru prenese u SHNL i pokaže da momčad polako usvaja njegove ideje. To je trenutačno njegov primarni zadatak, a sve što smo vidjeli protiv Milana mu itekako može dati razloga za optimizam. Igrači mu nakon ove utakmice sigurno još više vjeruju, a to je ključno za nastavak sezone i borbu za naslov prvaka, što je svakako prioritet.