Foto: AFP

SVEGA nekoliko dana uoči Europskog atletskog prvenstva u Barceloni, na kojem će biti jedna od najvećih zvijezda, Blanka Vlašić je dala veliki intervju za njemački Welt. Ovogodišnja smotra najboljih atletičara Starog kontinenta srušit će sve rekorde (prvi put u povijesti europskih smotri sudjelovat će svih 50 država koje su članice Europske atletske federacije, a na startu će se naći 1.370 natjecatelja, čime će biti srušen rekord Göteborga u kojem je prije četiri godine nastupilo 1.288 atletičara iz 48 zemalja).

Naša glavna uzdanica bit će Blanka, dvostruka svjetska prvakinja u skoku u vis koja nema nijednu medalju s europskih smotri i zato će, piše Welt, u Kataloniji biti posebno opasna. Ona, pak, sama opasnima smatra sve suparnice koje će biti u finalu. Splićanka je za uvod ipak morala odgovarati na pitanja koja su manje vezana uz sam sport, pa je tako objasnila i je li za nju stadion samo atletsko borilište ili i pozornica na kojoj se odvija šou.

"Ponekad se čini da je pozornica, ali kad dođem na stadion, ipak mislim prije svega kako skočiti što više, a ne o zabavljanju gledatelja."

Nakon uspješnih nastupa često vidimo vaš ples. Planirate li ga unaprijed?

"Ne, on dolazi potpuno spontano. Sve ovisi o mojim trenutačnim emocijama."

Dobivate li puno ponuda za manekensko poziranje?

"U Hrvatskoj ima puno modnih časopisa koji me često žele fotografirati izvan sportskog konteksta. Zabavno je raditi takve fotografije, ali iznimno naporno. Fotografiranje za Cosmopolitan je trajalo cijeli dan."

Velika ste zvijezda u Hrvatskoj, možete li sačuvati privatnost?

"Naravno. Kod kuće se zapravo i ne osjećam kao zvijezda jer je Split grad u kojem se ne trebate brinuti za čuvanje privatnosti. Naravno da me katkad zaustavljaju na ulici, ali s tim sam se davno naučila nositi."

Znači u Splitu možete navečer izaći van?

"Sigurno. Ljudi me prepoznaju i pozdrave, ali ne rade daljnji pritisak. To je dio njihova mentaliteta i to jako cijenim. Kod nas postoji izreka: U Splitu nitko nije zvijezda."

Naučeni ste na uspjehe, a kako se nosite s porazima?

"Nije mi lako, to je sigurno. Ne mogu samo reći “sljedeći put će biti bolje” jer za to nema jamstva. Zato nekoliko dana naprežem glavu pitanjima što sam napravila krivo, a to može biti iznimno stresno. Ne volim poraze, ali oni me mobiliziraju i drže budnom."

Jelena Isinbajeva ovo ljeto pauzira jer se osjeća umornom i sagorjelom. Je li to cijena koju morate platiti kad ste u vrhu?

"Ne nužno, ali Jelena se morala toliko toga odricati iz godine u godinu. Jednom mi je rekla kako godišnje samo dva tjedna provede kod kuće. U takvoj je situaciji teško pronaći vremena za sebe i svoj mir."

I uvijek morate biti najbolji jer su sve oči uperene u vas.

"Kad ste vrhunski sportaš, pritisak je neizbježan i može se dogoditi trenutak kad upadnete u crnu rupu i izgubite motivaciju. I ja sam to prošla i bilo je strašno. Ali iz te sam situacije izašla jača nego prije."

Kada ste prošli takvu situaciju?

"Nakon zime 2009. trebalo mi je više nego obično za oporavak od poraza na Europskom prvenstvu i shvatila sam da sam došla do emocionalnog ruba. To nije imalo veze samo s EP-om, već i s Olimpijskim igrama godinu ranije kad sam bila pod velikim pritiskom. Shvatila sam da mi definitivno treba odmor."

Što ste napravili?

"Sretna je okolnost bila što sam nakon te zime morala u Los Angeles na promotivno snimanje za svoga nabavljača opreme. Bilo je to dobro za bijeg od dnevne rutine. Imala sam vremena za vraćanje motivacije i shvaćanje zašto me skok u vis čini sretnom. Iz dana u dan osjećala sam se bolje i u jednom trenutku, dok sam trčala plažom, osjetila sam da sam se ponovno pronašla."

I u Berlinu ste na ljeto obranili naslov svjetske prvakinje.

"Da, a prije toga sam trenirala s velikim entuzijazmom, a rezultat je bilo svjetsko zlato. Danas sam zahvalna za cijelo to iskustvo jer sam postala mentalno jača. Bio mi je to najveći izazov u životu i drago mi je da sam iz njega izašla kao pobjednica."