NENAD BJELICA je dobio otkaz u Union Berlinu. Tako je postalo službeno ono što se znalo od kobnog 24. siječnja. Tada je Union gostovao kod Bayerna u, zbog vremenskih neprilika, odgođenoj utakmici iz 13. kola Bundeslige. Bayern je igrao loše, a situacija na terenu je mnogo više odgovarala gostima, pa je Bjelica u svom stilu u nekoliko navrata pokušao pomoći svojoj momčadi.

Jedan običan aut pokraj njegovog trenerskog prostora Sane je želio izvesti što prije, da bi brzo nastavio napad Bayerna. No, Bjelica je, kako to radi većina protivnika, uzeo loptu bez namjere da je brzo preda Saneu. Bayernov krilni napadač je inzistirao, što se hrvatskom stručnjaku nije dopalo, pa mu je u naguravanju udijelio i dvije odgojne pljuske.

Ukratko, taj incident je Bjelici presudio i nakon njega se samo čekao povoljan trenutak i bilo kakav razlog da mu se uruči otkaz. Mediji, ali i cjelokupna njemačka nogometna javnost s pravom su osudili Bjeličin čin te su pritiskali čelnike Uniona da reagiraju na po njima jedini pravi način - otkazom istog trena.

Nije pomoglo ni to što Bjelica, upućujući isprike Saneu, svom klubu i toj cjelokupnoj javnosti, nije pokazao posve iskreno kajanje. Dalo se primijetiti da je to samo odradio, a da u suštini i dalje stoji pri svojoj tvrdnji kako je Sane to i zaslužio. Osjetili su to svi žedni krvi i Bjelici nakon toga više nije bilo spasa. Bio je osuđen na progon bez obzira na rezultate koji su nakon toga trebali doći.

Zalutali gorštak u njemačkom nogometu

I sve je nakon te kobne utakmice s Bayernom gledano i ocjenjivano kroz prizmu tog incidenta. Bjelica više nije imao šansu sanirati nastalu štetu, pa makar ostvario i natprosječne rezultate. To se vidjelo u medijskom tretmanu koji je uslijedio. Svaki njegov potez se prosuđivao po visokim kriterijima, a neki su išli toliko daleko da su određene stvari preuveličavali i čak ponešto insinuirali bez utvrđenih dokaza i činjenica.

Kako ne bismo ispali odvjetnici Nenada Bjelice jer to nipošto ne želimo biti, jedna stvar je posve jasna: njegov čin nema opravdanja i napravio je ogromnu grešku - točka. Union je mali klub koji godinama egzistira na obiteljskoj atmosferi. Blizak s članovima i simpatičan, dopadljiv široj javnosti. Imidž kluba je bez mrlje. Bjeličina ih je reakcija zatekla i nisu mogli kvalitetno sanirati štetu i minimizirati posljedice.

Bjelica je nakon toga postao gotovo pa persona non grata i zalutali gorštak u njemačkom nogometu. Uzbudili su se duhovi velikog broja kritičara koji se od početka nisu mogli pomiriti s time da je Union iskopao nepoznatog trenera. Tko je taj Bjelica i gdje mu je CV za klub iz Bundeslige koji igra Ligu prvaka - samo su neka od pitanja koja su gurali u eter.

U posljednjih mjesec dana, kada je, uslijed teškog rasporeda, Union ponovno zaredao loše rezultate, krenulo je ispadati prljavo rublje i događao se progon. Tako je Nenad Bjelica postao trener starog kova čiji su treninzi i metode jako zastarjeli. Slabo koristi videoanalizu i moderne analitičke alate. Tvrdoglav je i ne sluša nikoga, a mladu pomoćnu trenericu, koju su postavili čelnici kluba, tretira kao neželjenu i nametnutu, ne priznaje joj stručnost i ne vrednuje ju.

Trener iz devedesetih sa zastarjelim metodama rada

Čak se išlo toliko daleko da se pisalo, i to autori uglednog njemačkog nogometnog magazina 11 Freunde, kako Bjelica igrače šalje na teren bez prethodne pripreme i skautinga protivnika. Bjelica nije omiljen lik javnosti ni u Hrvatskoj. Takav je karakter i svojim postupcima jednostavno dijeli puk. Ili ga volite ili ne volite, sredine nema. Ali neke stvari su otišle toliko daleko da ih je mučno slušati, čitati, a i ovdje ponovno spominjati. 

Može ga se ne simpatizirati, ali maloprije navedene optužbe nemaju pokriće. Sjetite se samo pripreme utakmice Dinama protiv Atalante i velike pobjede u Ligi prvaka. I nije to jedina utakmica koja govori da Bjelica nije diletant koji se slučajno našao na klupi momčadi iz Bundeslige.

Znate već kamo to sve vodi i koliko je neukusno. Isto koliko i Bjeličin ispad na Sanea. I odjednom je složen narativ da Union Berlin treba imati puno više bodova na svom kontu uz odličnu i dopadljivu igru na terenu. Kao da se zaboravilo da ih je Bjelica preuzeo dok su bili uvjerljivo najlošija momčad Bundeslige. Stoga je potrebno ponovno postaviti neke stvari na mjesto.

Urs Fischer je legenda kluba. Uveo ih je u Bundesligu i svake sezone isporučio novi napredak. Toliko im je dobro išlo da su dohvatili i Ligu prvaka. No, kako to obično biva kada se netko nađe na mjestu kojemu ne pripada, vrlo lako se i pogubi, pa su tako dalićevski ponizni čelnici Uniona postali pohlepni i oholi.

Union se pogubio i odstupio od svojih ideala i to im se obilo o glavu

Milijuni od Lige prvaka su im udarili u glavu i ono što je godinama bio forte Uniona - specifičan skauting i dovođenje igrača koji će imati najveće šanse uklopiti se u sustav koji njeguju - pretvorilo se u rastrošnost bez pokrića. Da je tomu tako, dalo se naslutiti već u pregovorima s bivšom zvijezdom Real Madrida Iscom. Bili su pred potpisom zvijezde koja bi poremetila momčad i samo ih je njegov zahtjev za većom plaćom spasio. Tu su još i postupili racionalno jer nisu dozvolili da zbog jednog velikog imena naruše i budžet i navike kluba.

No, kao da im je to postala tiha patnja pa su prošlog ljeta ponovno krenuli u lov na imena. Tako je u svlačionicu stigao Leonardo Bonucci, doduše besplatno, ali zato s plaćom i bonusima kakve klub nije do tada imao običaj nuditi. Na to su se nadovezali i dolasci Robina Gosensa i Kevina Volanda i tad je Unionov brod počeo naglo mijenjati kurs.

Probili su budžet plaća i promijenili klimu u svlačionici. Prije toga Union je imao momčadi u kojima se nije isticao pojedinac, već ih je činilo 11 jednakih radnika. Od prošlog ljeta to više nije bio slučaj i momčad koja je nekoliko sezona isporučivala rezultate iznad očekivanja odjednom se našla u čudnoj situaciji, a sve one vrline koje su ih činile drugačijima su iščezle.

A tada te, po pravilu, napusti i sreća. Ni ono što je mukotrpno kreirao Union prošle jeseni nije pogađao te se i nevjerojatni xG iz proteklih sezona znatno srozao. Više ništa nije funkcioniralo. Unatoč groznoj seriji negativnih rezultata, bili su jako strpljivi s trenerom pa je Urs Fischer zaista dobio povjerenje kakvo malo koji trener ima kada stvari krenu loše.

Nenad Bjelica je bio itekako logičan izbor za klupu Uniona

Uslijedio je ipak otkaz i apsolutni šok svih ljudi okupljenih oko malenog berlinskog kluba. Bilo je teško očekivati da klub pronađe tako lako zamjenu koja će uskočiti u teške čizme švicarskog stratega. I tu su već odgovorni u klubu pogriješili. Prije potpisa novog trenera nisu bili načisto kako dalje. Nastaviti u novom smjeru koji su, možda i ne posve svjesno, započeli ljetos kupujući igrače drugačijeg profila ili se vratiti na stare postavke.

Odlučili su se na ovo drugo i odlično targetirali Nenada Bjelicu kao trenera koji se profilom i stilom uklapa u ono što je Urs Fischer godinama gradio, a cjenovno je i više nego povoljan. Određen je tada i novi cilj - opstanak u Bundesligi. Bjelica je bio u stanju momčad taktički postaviti, uz par preinaka, tako da nastavi ono što je Union krasilo - rigidan sustav koji podrazumijeva defenzivnu stabilnost, kvalitetnu tranziciju i efikasne prekide.

U prvih deset kola u Bundesligi Bjelica je ostvario pet pobjeda, dva remija i tri poraza, od čega su dva bila očekivana, protiv Bayerna i RB Leipziga, i jedan neočekivan, od Bochuma. Nakon toga su došli porazi od Borussije Dortmund i iznenađenja sezone Stuttgarta. Pobijedio je Hoffenheim, Wolfsburg i Bremen, a odigrao neriješeno s Mainzom, Heidenheimom i Eintrachtom. Sve je izgledalo kako i treba i rekli bismo da je stabilizirao momčad uzimajući bodove uglavnom gdje se to i očekuje.

No, nakon toga stiže još teži raspored i u posljednjih pet kola uzeo je samo bod protiv Gladbacha, dok je poražen redom od Leverkusena, Augsburga, Bayerna i ponovno Bochuma. Oba poraza od Bochuma su jako neugodna jer su primili sveukupno 7 komada u te dvije utakmice, što je zaista bilo neočekivano i bolno. I taj rezultat je bio ono što je Uprava Uniona čekala kako bi mirne duše vratila čiste papire Bjelici i poslala ga na burzu rada.

Vrata Bundeslige su mu, bar u bliskoj budućnosti, vjerojatno zatvorena 

Nekoliko dana prije Kicker je nanjušio što se sprema i objavio da će se Union na kraju sezone svejedno rastati od Nenada Bjelice, a ako pronađu zgodnu priliku, odnosno uhvate Bjelicu na krivoj nozi, to će se dogoditi i ranije. Situacija nije bajna i s te strane je razumljiv potez odgovornih u klubu, pogotovo jer se na tržištu nalazi slobodan Bo Svenson, svojevremeno hit-trener Mainza koji je nekoliko sezona postizao sjajne rezultate s bivšim klubom Jurgena Kloppa i Thomasa Tuchela.

Daleko od toga da će sigurno Bo Svenson naslijediti Nenada Bjelicu, ali Union se makar riješio tereta hrvatskog stratega. Bjelica je sam sebi presudio jer nakon onog incidenta više nije tretiran fer i korektno. Rekli bismo: sam pao, sam se ubio, no mora se napomenuti da se ova epizoda s Unionom nastavlja na onu iz Trabzonspora. 

Najgore od svega je propuštena prilika u jednoj od najboljih liga svijeta, gdje se malo kojem našem treneru otvore vrata. Vjerojatno bi mu i ostala otvorena da se promatra čisto rezultatski jer Bjelica nije napravio ništa lošije od svog prethodnika. Štoviše, uvjeren sam da bi ostvario zacrtani cilj i izborio s Unionom opstanak te da bi sljedeće sezone postavio ekipu koja bi bez problema egzistirala u sredini tablice, gdje otprilike i pripada.

No, vječno će ga pratiti taj incident sa Saneom i ostati mu mrlja u karijeri. Vjerojatno bi se kod nas to puno lakše oprostilo i zaboravilo jer, zaboga, kažnjen je primjerenom kaznom, pokajao se i ispričao, makar ne posve uvjerljivo i iskreno, ali što je više mogao...

Bjelica sada mora pomno odabrati sljedeći klub, o kojemu ovisi hoće li njegova trenerska karijera nastaviti padati ili će se vratiti na staze uspješnosti i pokazati da ipak nije gorštak s Balkana sa zastarjelim trenerskim metodama koji se ne služi modernim analitičkim alatima, nego šalje momčad na teren kako bi igrala na ho-ruk.