DINAMO je prošao u treće pretkolo Lige prvaka nakon što je na Maksimiru svladao Saburtalo 3:0. Bilo je to čisto odrađivanje posla, ali Dinamo je pokazao određene nedostatke.

Njegova klasa i superiornost u ovoj fazi natjecanja su neupitne, ali ovakve utakmice Dinamu se generalne probe pred ključne europske duele.

Faktor druge "šestice"

Saburtalo, momčad iz trećeg europskog ranga, u prvom dijelu uspio je u barem deset navrata organizirano ući u zadnju Dinamovu trećinu terena s četiri ili pet igrača. Nedostatak kvalitete gostujuće ekipe u samoj završnici, kao i dobra Dinamova povratna trka, rezultirali su time da Saburtalo nije naplatio ono što je stvorio.

Ipak, Dinamo je već u prvih nekoliko utakmica ove sezone dobio potvrdu da s Kadziorom na dodatnom veznom nema što tražiti u ozbiljnim utakmicama. Geometrija napada s viškom krila Dinamu skučava prostor na desnoj strani, dok ga u fazi obrane ostavlja s defenzivno slabijim igračem više u sredini terena.

Iako Ademi tijekom susreta odlično preuzima igru središnjeg stopera kada Dinamo ima loptu, što omogućuje njegovim krilima da se dignu visoko uz teren, Dinamu fali spojka prema naprijed.

Gojak sve češće ordinira u prostoru bliskom suparničkom šesnaestercu pa je prednja četvorka predaleko u odnosu na onu zadnju i Dinamu fali spojka. Moguća osoba za tu ulogu je Nikola Moro, ali Bjelica gubi dragocjeno vrijeme da ga definitivno postavi na tu poziciju uoči ključnih europskih dvoboja.

Pinto se treba nanovo dokazati

Petar Stojanović u proteklim je sezonama ocijenjen kao Dinamov meki trbuh. Slovenski bek djelovao je kao uteg Bjeličinoj ekipi - bek koji voli ofenzivne izlete, ali nema naročiti set vještina, a to ne balansira defenzivnim doprinosom. Ivo Pinto, igrač koji se pokazao boljim u toj ulozi, dočekan je kao puno prokušanija opcija, ali ovaj ogled poljuljao je vjeru u sigurnost takve teze.

Pinto je u nekoliko navrata pokazao velike defenzivne mane, u situacijama gdje je izvan ikakvog konteksta ekipne postavke ispao iz igre zbog lošeg postavljanja i čitanja igre jedan na jedan. S obzirom na to da Dinamo igra u 4-1-4-1 formaciji i da se time potencijalno izlaže višku suparničkih igrača baš na krilu, defenzivne kvalitete bekova naročito su mu važne.

Dobro se to vidjelo lani kada je Amir Rrahmani, igrač koji je cijelu svoju karijeru odigrao na stoperskoj poziciji, na lijevom beku donio nužnu stabilnost Dinamu i potencijal za visoko pozicioniranje i tranzicijsku igru njegovih krila.

Olmova klasa

Konačno, Dani Olmo još jednom je pokazao zašto je daleko najveći Dinamov potencijal otkad je Luka Modrić napustio Maksimir. Pritom se njegov doprinos ne može opisati "samo" asistencijom i postignutim golom.

Njegova sposobnost da u vrlo kratkom vremenu u potpunosti promijeni ritam utakmice, da stvori prednost i da konstantno dovodi suigrače u bolju poziciju blago su koje ovaj Dinamo igrački ne može nadoknaditi.

Svaka čast prilično širokom krugu bitnih i korisnih igrača, ali ovo je sasvim drugačija momčad s mladim Kataloncem i bez njega. Sve ostalo Dinamo može potencijalno nadoknaditi - što dubinom kadra, što odličnim Bjeličinim osjećajem za rotaciju, ali postoji razina klase koja se ne može nadoknaditi. A baš tamo spada Dani Olmo.

Dinamo u njemu ima potencijalno najveći transfer u klupskoj povijesti, ali i opasnu zamku da bi u svega dva tjedna mogao ostati bez dva ili tri ključna igrača. Tada će to biti sasvim nova momčad, Bjelica će morati graditi od nule, a očekivanja navijača morat će se prilagoditi novom omjeru snaga.

Dinamo djeluje moćnije nego ikad i bilo bi nerazumno, ali i neodgovorno prema navijačima, napraviti išta što može kompromitirati status ove ekipe koja je u Zagreb donijela uspjehe kakve su sanjali deseci generacija prije njih.

Već će iduće pretkolo i period u kojem će se utakmice s Ferencvarošom odigrati donijeti odgovore na neka od ovih pitanja. I one neće odrediti samo Dinamovo ljeto, već cijelu sezonu, ali i bližu budućnost.