DINAMO u četvrtak nastavlja svoje europske izazove. Na Maksimir stiže 12. momčad La Lige, Celta, a Plavi će tražiti tri boda kojima bi došli na prag osiguravanja nokaut faze Europa lige. Bit će to pretposljednja utakmica prije reprezentativne stanke koja će momčadi, s obzirom na igru i atmosferu, itekako dobro doći.

Pitanje je kakvu će momčad izvesti Mario Kovačević, ali ono što je sigurno jest da na terenu neće biti barem jednog nositelja igre ove sezone - Morisa Valinčića. Njegova ozljeda dovela je klub u probleme jer je bizarno kako se kadrovski krpa ta pozicija. Dinamu se ujedno u toj nevolji otvara i velika šansa, ali je šteta što ju klub vrlo vjerojatno neće ni probati iskoristiti.

Valinčić se ozlijedio protiv Vukovara

Podsjetimo, Valinčić se ozlijedio nedavno u SHNL-u protiv Vukovara. Iz igre je izašao na poluvremenu, a prve prognoze kažu kako ga možda neće biti čak šest tjedana, od čega je proteklo tek malo više od tjedan dana.

Valinčić nije igrao protekli vikend protiv Rijeke, neće igrati ni protiv Celte ni protiv Istre, a potencijalno bi mogao propustiti i utakmice protiv Varaždina, Gorice i Hajduka u prvenstvu, Lillea u Europa ligi i Karlovca u kupu. Loš teren u Vinkovcima tako je uzeo svoj danak na koji Dinamo nije mogao utjecati, ali zato je morao biti spreman za ovakav scenarij.

Priča o zamjenskom desnom beku najbizarnija je priča Dinamove sezone

Naime, Dinamo je donedavno bio tek na jednom desnom beku u kadru, prije nego što je momčadi priključio Nou Mikića. Sama ta činjenica poražavajuća je i bizarna s obzirom na to da je dolaskom Valinčića Dinamo tu trebao biti savršeno popunjen.

U teoriji, prva i druga opcija trebali su biti Valinčić i Ronael Pierre-Gabriel, dok je Mikić mogao skupljati ponešto minuta i biti spreman za uskakanje u momčad iduće sezone kada će francuski branič, a znalo se to i prije početka ove sezone, najkasnije napustiti momčad.

Što se dogodilo s Gabrielom?

Prošli tjedan je u javnost izašla vijest da u klubu sumnjaju kako ozljeda Pierrea-Gabriela ne postoji ili da barem nije toliko ozbiljna da je morao propustiti prva tri mjeseca sezone.

Dinamova PR služba pohitala je ugasiti požar pa su se vrlo brzo mogle vidjeti Gabrielove objave na Instagramu kako je potpuno posvećen oporavku, kao i uvjeravanje svih izvan kluba da je priča predimenzionirana. To nije točno.

Gabrielova ozljeda uistinu je misteriozna. Prijavio ju je tijekom priprema, a iz kluba su bili krajnje netransparentni po tom pitanju. Na svako novinarsko pitanje o statusu i zdravlju braniča, uslijedilo je slijeganje ramenima i "vidjet ćemo idući tjedan." Prošlo je tako puno tjedana, a od Gabriela i dalje nema ni traga ni glasa osim nekoliko storyja na društvenim mrežama.

Zašto se Dinamo toliko trudio oko Mikića?

Ako se Francuz stvarno naljutio i bio nezadovoljan statusom i odlučio povući ručnu kočnicu na treningu, Dinamu su tu ruke djelomično vezane jer se ne radi o problemu koji je itko mogao predvidjeti. Otkad je stigao na Maksimir prije godinu i pol, Gabriel je bio jedan od najboljih i najkonstantnijih igrača kluba.

S druge strane, nejasno je što je točno Dinamova ideja s Mikićem. Ako se za ozbiljnost slučaja Gabriel znalo još ljetos - a znalo se, zašto Mikić nije ranije priključen prvoj momčadi nego tek kad se Valinčić ozlijedio igrajući čitavu sezonu bez zamjene.

Posebno je nejasno postupanje Dinama ako se sjetimo da zadnja dva prijelazna roka traje sapunica s Mikićem. Smatran jednim od najvećih dragulja iz Hitrec-Kacijana, Mikić je dugo oklijevao s potpisom profesionalnog ugovora s Dinamom. Reklamirao je njegov menadžer Matej Škegro prenapuhani interes sa svih strana svijeta, uključujući lige Petice, ali i Hajduk.

Dinamo se mjesecima dogovarao, razvlačio, dramio i u siječnju ove godine konačno stavio slučaj ad acta kad je Mikić potpisao ugovor. Pitanje je zašto se toliko trudio ako je riječ o igraču koji i nakon ozljede prvog i drugog desnog beka jako teško može dobiti priliku.

Dinamu ova nevolja može biti šansa. Šteta je što ju neće iskoristiti

Dinamo nesreću s Valinčićem i Gabrielom i dalje može pretvoriti u šansu. Ako je Mikić zbilja talent kakvim su ga godinama predstavljali, onda nikad neće biti logičnije gurnuti ga u vatru. Barem nekoliko utakmica, da se vidi može li se od njega išta očekivati. Čak i ako je odgovor "ne", konačno će se razriješiti i ta dilema.

Potencijalna dobit je velika jer bi Dinamo mogao dobiti opciju broj dva uz Valinčića i dugoročni projekt kluba te obogatiti svoj kadar iz unutarnjih rezervi i igračem iz svoje škole koji sve rjeđe dobivaju šansu.

Potencijalan rizik s djetetom koje još uvijek nema ozbiljne seniorske minute postoji, ali on uvijek postoji. Postojao je i u slučaju Luke Hodaka kojeg je Hajduk gurnuo u prvu momčad i sad je stalan član rotacije.

Nažalost, od toga vjerojatno neće biti ništa. Poziciju beka pokrpat će neka iskusnija opcija poput Matea Lisice, Marka Solde ili Kevina Theophilea-Catherinea. Koji sami po sebi nisu značajno manji rizik od Mikića s obzirom na to da su profilno stoper, krilo i veznjak.

Čini se da je startu protiv Celte najbliži Catherine zbog iskustva i duel igre. Dinamo se s njim na beku nudi mogućnost asimetrije u igri u kojoj se on može s beka spuštati na trećeg stopera, a lijevi bek onda može biti puno ofenzivniji. Dinamo ima i opcija i rješenja, jedino je pitanje ima li hrabrosti.