NEKADAŠNJI vođa navijača Crvene zvezde Zoran Timić u autobiografskoj knjizi Mogu li i ja s vama da razbijam voz opisao je svoj navijački život. U jednom dijelu knjige otkrio je i da su tadašnji Zvezdini navijači htjeli batinama zaustaviti najboljeg košarkaša Cibone, Jugoslavije i Europe Dražena Petrovića.

Zoran Timić bio je jedan od osnivača navijačke grupe Ultras koja je bila među najjačima na Zvezdinom sjeveru tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog tisućljeća. Dražen je, tada kao Šibenkin košarkaš, služio vojsku u Beogradu i pričalo se da bi mogao karijeru nastaviti u Crvenoj zvezdi ili Partizanu, navode srpski mediji koji predstavljaju knjigu. Dodaje se da se odlučio za Cibonu jer je želio u redove najjačeg kluba, prvaka države.

To je razočaralo beogradske navijače, a Draženova igra i pobjede Cibone protiv Crvene zvezde dodatno su ih frustrirale. Timić objašnjava: "Tih godina Cibona je harala europskom košarkom. I mi smo bili dobri, ali nismo mogli parirati toj šampionskoj generaciji. Teško nam je to padalo i frustriralo nas je. Išli smo redovno na košarku i na sva gostovanja u Zagreb, ali smo redovito gubili."

"Odlučili smo ga pratiti..."

"Imali smo bazu tamo u stanu u Medulićevoj ulici. Zima 1985./86. Sjedimo mi tako u toj gajbi poslije jedne košarke i pričamo što bismo mogli napraviti da ih konačno skinemo s trona. Jasno je bilo da je poluga njihovog tima bio Dražen Petrović. Padne nam na pamet da bi bilo dobro da ga malo uplašimo ili mu priprijetimo. Odlučili smo ga pratiti. U vrijeme bez mobitela i automobila to je bilo prilično teško izvesti", prisjetio se Timić.

"Pratili smo ga tri-četiri dana, pješice, taksijem, trčeći. Pratili smo ga kada je išao od kuće, na treninzima, uvečer kada je izlazio u neki kafić... U tijeku svega toga naše ideje su se radikalizirale. Od ideje da ga zaplašimo došlo se do lakšeg prebijanja, a na kraju i do toga da ga ozbiljno povrijedimo (glavu ili koljena), a sve s ciljem da ne može igrati odlučujuće utakmice."

Zašto nije došlo do toga?

"Jedna stvar koju smo zaključili je da nikad nije bio sam, što je predstavljalo otežavajući element. Uvijek je s njim bila neka djevojka ili društvo iz kluba. Saznali smo sve detalje njegovog dnevnog kretanja. Razradili smo do detalja i mjesto i način eventualne akcije i poslije toga evakuacije."

"Poslije tog praćenja ja sam se vratio u Beograd uz dogovor da se čujemo i vidimo neposredno prije odlučujućih utakmica. Koji je bio epilog? Zvezda te godine nije ni ušla u finale doigravanja, pa akcija nije imala svrhe", zaključio je.