BIVŠI talijanski golman Angelo Pagotto (51) u intervjuu za talijanski list Corriere della Sera ispričao je svoj put kroz pakao droge, koja mu je uništila nogometnu karijeru. S Italijom je osvojio U-21 Europsko prvenstvo, a tijekom profesionalne karijere igrao je za Pistoiese, Sampdoriju, Milan, Perugiu, Empoli, Reggianu, Triestinu, Arezzo, Torino, Grosseto i Crotone.

Na početku je naglasio da najviše žali jer nije u dobrim odnosima s majkom. "Kada se osvrnem iza sebe, najviše žalim za brigom svoje majke. Imam 14 godina, pozvao me Napoli i preselio sam se iz Verbanije. Bila je uplašena, odgojila me sama. Bila je radnica koja je išla tamo-amo u Švicarsku kako bi osigurala tih dodatnih 700/800 lira mjesečno.

Dala mi je priliku da vjerujem u svoje želje, nikada me nije spriječila da sanjam. Danas nismo u dobrim odnosima, a nadam se da ću je jednog dana opet pronaći i da ćemo se zajedno smijati glupostima koje sam napravio."

Objasnio je kroz što je sve prolazio

Italija je 1996. postala europski prvak u uzrastu do 21 godine, a tada je Pagotto branio ispred Gianluigija Buffona. “Bilo je razdoblje u kojem smo on i ja bili najbolji vratari u Italiji. Nedavno sam se čuo s njim, čestitao sam mu na novoj ulozi u reprezentaciji. 'Moram ti zahvaliti jer si jedini zbog kojeg sam osvojio Europsko prvenstvo', našalio se. Ta U-21 momčad je bila vrlo jaka, tu su bili on kao drugi vratar, Totti, Nesta, Panucci i Cannavaro, koji me i danas zove Big Jim zbog frizure koju sam tada imao", prisjetio se Pagotto.

28. travnja 2007. godine, neposredno prije utakmice Serie B između Pagottovog Crotonea i Spezije, Pagotto je bio pozitivan na kokain. Priznao je krivnju na saslušanju 30. srpnja i dobio je doživotnu zabranu igranja profesionalnog nogometa. Žalio se i 14. rujna mu je kazna smanjena na osam godina. Zabrana je istekla 2015., kada je imao 41 godinu.

„Za mene je kokain bio bijeg, pogotovo kada nisam imao ciljeve. U tom trenutku sam bio u Crotoneu, nisam puno igrao, moja karijera je bila gotova. Upoznao sam mnogo loših ljudi kojima nisam mogao reći ne. Droga me odvojila od stvarnosti. Mislio sam da je to riješilo probleme, ali nije. Bio sam ovisan o njemu tri godine i patio sam od depresije. Šest mjeseci nisam ustajao s kauča, i dalje pijem lijekove. Nekoliko sam puta pokušao prestati, ali nikad nisam uspio."

Danas je sretan čovjek i volio bi biti trener golmana

"Danas sam vrlo sretan čovjek. Imam ženu koju volim pored sebe, nadam se da ću imati još jedno dijete, iako s 51 godinom više nisam klinac. Imam mnogo ciljeva. Neću biti sretan dok ne stignem do njih. Želim se vratiti u Serie A kao trener golmana. Danas ih ima mnogo, možda i previše. Neki nikad nisu igrali, što mislim da bi trebao biti temelj. Pohađam tečajeve, učim i upravo sam stekao važno iskustvo u Avellinu. Danas treniram vratare u Pratu."

Na pitanje gdje vidi sebe u budućnosti, kaže: "Vidim se na terenu i kako vodim školu nogometa u kojoj mogu rasti budući talenti. Bila bi to jedna od onih škola u kojima napredujete na temelju zasluga, a ne samo zato što plaćate. Bez odricanja ne možete nigdje."