KAD SU NOGOMETAŠI PSG-a 3. lipnja igrali utakmicu posljednjeg kola Ligue 1 protiv Clermonta, nakon što su tjedan ranije već osigurali naslov prvaka, u sastavu nije bilo Sergija Rica. Umjesto u zapisniku utakmice, ime pričuvnoga golmana bilo je ispisano na leđima svih igrača pariškog sastava. Kad je Kylian Mbappe zabio iz penala za 2:0, uzeo je golmanski dres s brojem 16 i visoko ga podignuo.

"Iznad svega, želio bih se prisjetiti Rica. Neke su stvari iznad nogometa. Svi smo uz njega", rekao je Mbappe kad je nekoliko dana kasnije primao nagradu za najboljeg igrača lige. Osim PSG-a, podršku natpisima na majicama 29-godišnjem Španjolcu pružili su i drugi europski klubovi poput Real Madrida i Mallorce. Nažalost, Rico ništa od te podrške nije mogao vidjeti jer je bio u komi.

Nepunih tjedan dana ranije Rico je doživio bizarnu nesreću u kojoj ga je preplašeni konj zbacio s leđa, a zatim ga kopitom pogodio u glavu i vrat, uslijed čega je ostao bez svijesti. Uskoro je prebačen na intenzivnu njegu, gdje je utvrđeno da nema oštećenja na kralježnici, ali da je ozljeda bila samo pola centimetra dublja, kažu liječnici, ostao bi na mjestu mrtav.

Iako je 19 dana bio u komi, a moć govora vratio je još kasnije, Rico se danas dobro oporavlja. Prošlog je tjedna otpušten s intenzivne njege i prebačen u drugo bolničko krilo, a na Instagram storyju je poručio: "Još radim na oporavku, svakim danom sve mi je bolje. Želim zahvaliti svima koju su mi iskazali podršku i ljubav u ovim teškim danima. Osjećam se vrlo sretnim."

Kako je uopće došlo do nesreće?

Rico je vrlo pobožan katolik koji tradicionalno posjećuje katolički festival u selu El Rocio na jugu Španjolske, a to mu je posebno bitno posljednje dvije godine otkako mu je preminuo otac. Zato je uputio službenu molbu PSG-u da ga pusti na hodočašće nakon utakmice pretposljednjeg kola 27. svibnja. Klub je prvo odbio, ali nakon remija 1:1 kojim je osigurao naslov, ipak se udobrovoljio, piše The Athletic.

Nakon toga svi su igrači dobili slobodno. Neki su zajedno otišli u Monaco proslaviti titulu, a Rico se zaputio u rodnu zemlju. Želio je u Sevillu, ali nije bilo letova, pa je odletio u Malagu, odakle mu do El Rocija treba tri sata automobilom. Stigao je oko 5 ujutro.

El Rocio je selo od oko 1500 stanovnika, ali procjenjuje se da ga krajem svibnja zbog festivala posjeti i do milijun ljudi. Prema stoljećima staroj tradiciji, hodočasnici iz cijele Španjolske tada dolaze u El Rocio na konjima ili magarcima, a po putu noću kampiraju ili spavaju na goloj zemlji.

Cijela regija je poznata po konjičkoj tradiciji i ponosi se činjenicom da su njeni konji još davnih dana sudjelovali u osvajanju i istraživanju Amerike. I danas je najnormalnija stvar koristiti ih kao prijevozno sredstvo u tom području. Zato i ne čudi da je Rico oko 7 ujutro do obiteljskog prijatelja stigao na konju.

Tradicija nalaže da hodočasnici iz svetišta Naše Gospe od Rocija iznose nevjerojatno težak kip Djevice zajedno s cijelim oltarom i pripadajućim ornamentima te ga prenose kroz selo, na čijem su trgu i ulicama natiskane mase ljudi koje mu se žele što više približiti, što nerijetko dovodi i do ozljeda. Neki čak sa sobom vode i bebe i podižu ih iznad mase u nadi da će primiti blagoslov.

Rico je član Bratstva iskupljenja, jednog od čak 127 religijskih bratstava specifičnih za ovu regiju i festival. On je rođen u Sevilli, a njegova supruga Alba je baš iz Rocija. Ona je ostala odmarati se i trebala mu se priključiti kasnije. Rico je, prema izvješću policije, prijateljevu kuću napustio oko osam sati i popeo se na svog konja.

U tom trenutku se magarac, koji je bio privezan u blizini zajedno s prikolicom koju je vukao, otrgnuo i počeo trčati. Policija nije otkrila što se točno dogodilo, ali svjedoci kažu da ga je preplašila buka smetlarskog kamiona. Uznemireni magarac preplašio je pak Ricova konja, koji se propeo na zadnje noge i zbacio ga, a zatim ga nekako kopitom pogodio u glavu.

Andaluzijska hitna pomoć primila je poziv oko 8:15 da je "jahač pao s konja", ali prošlo je čak pola sata dok je stigla. Rico je bio bez svijesti, a imao je sreću što se u blizini zateklo dvoje prolaznika s medicinskim iskustvom koji su mu pružili prvu pomoć. Rico je helikopterom prebačen u bolnicu u Sevilli, u koju je stigao oko 10 sati.

U 19 dana kome izgubio više od 20 kilograma

Primljen je na intenzivnu njegu, gdje su mu dali sedative, intubirali ga i stabilizirali. Kažu da nije imao posebno vidljivih tragova nesreće na sebi, ali život su mu doslovno spasili milimetri. Bolnica je tek u ponedjeljak dala prvu službenu izjavu otkrivši da golman ima teške ozljede, među kojima i traumu mozga.

Informacije o samoj nesreći u javnost su procurile puno ranije, a masa okupljena na festivalu u Rociju svoje je molitve usmjerila za njegov život. Dok su oni molili, liječnici su ulagali stvarne napore u spas unesrećenog nogometaša, ali nisu željeli ništa obećavati, naglašavajući da su prva 72 sata ključna.

Kad je informacija o Ricovu stanju stigla do njegova kluba, PSG je otkazao event svoje fondacije, a sportski direktor Luis Campos, predsjednik Nasser Al-Khelaifi te igrači Marco Verratti i Marquinhos planirali su otputovati u Sevillu, ali zbog njegova stanja ipak su odlučili dati prostora shrvanoj obitelji.

Ali došao je Pepe Castro, predsjednik Ricova matičnog kluba Seville, čija je kći velika prijateljica njegove supruge Albe. Stigao je i Ricov suigrač iz PSG-a Carlos Soler te je proveo sate i sate s obitelji.

Ricovo se stanje stalno mijenjalo, zbog intubacije je dobio i upalu pluća te visoku temperaturu, a liječnici su tijek oporavka opisivali s "dva koraka naprijed, jedan natrag". A korakom naprijed smatrale su se i sitnice poput pomicanja zatvorenih očiju i krupniji dosezi poput prestanka potrebe za sedativima nakon tjedan dana.

Točno 19 dana nakon nesreće Rico je napravio dovoljno "koraka naprijed" da se konačno probudi iz kome. U tom je razdoblju izgubio više od 20 kilograma, a svakog je tjedna gubio oko 30% mišićne mase. Rico je postao svjestan svojeg okruženja, počeo samostalno disati i reagirati na podražaje i osjećati bol.

Život mu više nije u opasnosti, ali još je veliko pitanje hoće li ikad biti onaj stari, a prilično je izvjesno da mu je nogometna karijera završena. U lošem trenutku, može se reći, jer baš je trebao produljiti ugovor na još tri godine s opcijom četvrte, sve do 2028. Ovako će ga PSG plaćati još samo godinu dana.

Prošle srijede pušten je s intenzivne njege, a Campos i PSG-ov klupski liječnik konačno su ga došli posjetiti i prenijeti mu svu ljubav iz svlačionice, od navijača i cijele klupske zajednice. Nisu, naravno, razgovarali o novom ugovoru, svojevrsno je čudo da se uopće ovako dobro oporavlja i da bi mogao nastaviti s normalnim životom. Samo bez profesionalnog nogometa.