U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina.  Josea Luisa Chilaverta pamti se po golovima iz penala i slobodnih udaraca, ali Paragvajac je bio vrhunski golman kojeg su triput proglasili najboljim na svijetu. Njegova prgava narav mogla ga je koštati života jer ga je stavila na metu kolumbijskog narkokartela.

803 UTAKMICE, 67 golova, jedan hat-trick. Zvuči kao statistika nekog nadarenog braniča ili čak veznjaka kojem se omaknulo da na jednom susretu zabije tri pogotka. Ipak, to nije statistika ni braniča, ni veznjaka, ni napadača, nego - golmana. 

Jose Luis Chilavert bio je prava pojava kad se s Paragvajem 90-ih godina probio na veliku scenu. Golmane koji su izvodili penale tu i tamo se moglo vidjeti, ali dati golmanu da puca slobodne udarce činilo se suludo. No kad je u pitanju bio Chilavert, protivnički vratari bi se doslovno znali tresti kad bi vidjeli da se Paragvajac sprema na šut.

Chilavert tako drži status prvog golmana u povijesti nogometa koji je zabio hat-trick te najboljeg strijelca među golmanima kad su u pitanju reprezentativni pogoci. Na ukupnoj ljestvici golmana strijelaca prestigao ga je sa 129 golova tek Brazilac Rogerio Ceni, kojemu je Chilavert bio inspiracija.

No bitno je naglasiti da Chilavert nije bio neka dvorska luda koja je svojim golovima htjela plijeniti pažnju, nego je nizao uspjehe na klupskom i reprezentativnom planu, te je tri puta dobio nagradu za najboljeg golmana svijeta.

Uz to, nema te statistike, nagrade ili pogotka kojim bi se mogla sažeti Chilavertova ličnost. Bio je temperamentni provokator, koji se volio i potući, ali i karizmatični lider, koji nikad nije dao na svoje. Drastičnim postupcima zalagao se za svoja stajališta, zbog čega su ga svojevremeno mnogi vidjeli kao predsjednika Paragvaja. 

Siromašno djetinjstvo stvaralo mu je pritisak. Zato ga na terenu nije osjećao

Jose Luis Felix Chilavert Gonzalez rođen je 27. srpnja 1965. u Luqueu, predgrađu paragvajske prijestolnice Asunciona. Siromaštvo u kojem je odrastao najbolje opisuje njegova izjava da je do sedme godine hodao bosonog, a da je kao petogodišnjak imao dvije obveze - musti krave i prodavati mlijeko na tržnici.

Bijeg od naporne svakodnevice pronalazio je u nogometu. Igrao je na ulicama Luquea, a uzor mu je bio četiri godine stariji brat Rolando, koji je početkom 80-ih započeo profesionalnu karijeru. Poput brata, i Jose Luis je prve prave nogometne korake napravio u lokalnom klubu Sportivo Luquenu. Bio je nadaren za igru s loptom u nogama, ali zbog sjajnih refleksa najbolje se snalazio među vratnicama.

"Pritisak? Govorimo o nogometnoj utakmici. Kad ne znate kako ćete prehraniti djecu, to je pritisak", rekao je Chilavert jednom prilikom. Ta misao odlično oslikava i njegovu karijeru. Chilavert nije osjećao pritisak, pa je već u drugoj profesionalnoj sezoni za Luqueno, kad je imao samo 18 godina, dobio za jednog golmana nesvakidašnji zadatak - izvodio je jedanaesterce. I činio je to tako dobro da ih je samo u toj sezoni zabio četiri.

Iduće je godine napravio transfer u Guarani, jedan od najuspješnijih paragvajskih klubova. Ondje je igrao s bratom te osvojio titulu, da bi se odmah potom preselio u argentinski San Lorenzo. Iako je bio standardan u klubu, nije zaradio poziv u reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo 1986., pa ga je nogometni svijet pomnije upoznao tek kad se dvije godine poslije otisnuo u Europu.

Njegova ekscentričnost izluđivala je Španjolce

Potpisao je za Real Zaragozu i s njom u prvoj sezoni završio na visokom petom mjestu u španjolskom prvenstvu. Ni novi klub ni novi kontinent nisu izazivali pritisak kod Chilaverta, pa je odmah po dolasku odlučio pokazati da je više od običnog i tradicionalnog vratara. Izlazio je daleko od gola kako bi presijecao dodavanja, volio je imati loptu u nogama i uključivati se u izgradnju igre, a navijačima je tada to bilo nepojmljivo.

"Puno ljudi je na početku bilo protiv mog načina igre. Kad sam počeo izlaziti s loptom u nogama za Zaragozu 1988., navijači bi poludjeli i vikali na mene da se vratim na gol. Ja sam to doživljavao kao način da pomognem svojoj momčadi", objasnio je Chilavert i nastavio:

"Ako imate golmana s dobrim udarcem, trebali biste to iskoristiti. Nikad nisam razmišljao o tome što drugi govore. Oslanjao sam se na svoje sposobnosti. Kasnije sam počeo marljivo raditi na izvođenju penala i slobodnih udaraca sve dok mi nisu povjerili tu dužnost za stalno."

U Zaragozi su mu, doduše, tu dužnost povjerili jednom i nikad više. Vjerojatno zbog onoga što se dogodilo nakon penala koji je izveo. Chilavert je u 88. minuti utakmice španjolskog prvenstva protiv Real Sociedada zabio za 2:0, ali njegova sreća nije dugo trajala.

"Kad sam išao izvesti penal, rekao sam jednom suigraču da stane na gol dok se ja ne vratim. Zabio sam i počeo slaviti na centru. Onda sam vidio da su protivnici već izveli centar, ali nisam se puno brinuo jer sam znao da sam ostavio suigrača na golu. Problem je bio u tome što je i on došao slaviti sa mnom. Sociedad je zabio, a mene su zbog toga mogli ubiti. Srećom, sačuvali smo prednost od 2:1 i pobijedili", prisjetio se u kasnijem intervjuu.

Chilavertova ekscentričnost očito je bila previše za Zaragozu, pa je u sezoni 1990./91. izgubio status prvog golmana. Nezadovoljan time, vratio se bliže kući i prešao u argentinski Velez Sarsfield, gdje je postao legenda. U Velezu je zaradio puno povjerenje trenera, suigrača i navijača, pa je osim penala počeo izvoditi i slobodne udarce. "Uvijek bih ostajao poslije treninga i izveo između 80 i 120 slobodnih udaraca. Tako sam postao bolji", otkrio je.

S Velezom je nizao uspjehe i golove

Najdraži slobodan udarac u karijeri zabio je 1996. protiv Boce Juniors, za koju su, između ostalih, igrali Diego Maradona i Claudio Caniggia. "Stadion je bio pun, a nama je trebala pobjeda da ostanemo na prvom mjestu. Zabio sam iz slobodnjaka na način koji možete pripisati tehnici, a ne jačini udaraca", izjavio je.

Chilavertov pogodak iz slobodnog udarca doveo je Velez u vodstvo 2:1 u 40. minuti, da bi već u 43. Paragvajac realizirao i jedanaesterac za 3:1. Njegova je momčad na kraju slavila 5:1, a Velez je tada postao prvi klub koji je u istoj sezoni osvojio i Aperturu i Clausuru. U Argentini je, naime, od 1991. do 2012. sezona bila podijeljena na dva dijela, Aperturu (otvaranje) i Clausuru (zatvaranje), a pobjednik svakog dijela dobio je trofej i imao status prvaka.

Chilavert je u deset godina provedenih u Velezu osvojio tri Clausure i jednu Aperturu, dok je u 341 odigranoj utakmici zabio 48 golova. Vrlo drag mu je i pogodak koji je sa svoje polovice postigao Germanu Burgosu, argentinskom reprezentativnom vrataru koji je tada branio za River Plate.

"Igra je bila zaustavljena zbog prekršaja na našoj polovici. Burgos je izašao s gola i razgovarao s braničem a da nije gledao što se događa. Došao sam se buniti zbog prekršaja, a kad sam bio na pet metara od lopte, shvatio sam što se događa i odlučio opaliti. Suigrači su mi vikali: 'Stani, stani', ali ja sam zaurlao: 'Maknite se, pucat ću!'" prepričao je i dodao:

"Rekao sam sucu da se sagne i sve je išlo savršeno. Izgledalo je kao da će lopta otići daleko iznad gola, ali je zatim dobila pad i završila iza golmana u mreži. Uvijek volim reći da je anđeo zabio taj gol za mene. Da sam još tisuću puta tako opalio, nikad više ne bih zabio takav gol. Taj put je ušlo, a mi smo pobijedili. Ostalo je povijest."

Chilavert je Burgosu zabio i nedugo nakon toga u utakmici njihovih reprezentacija, ali ponajviše zahvaljujući velikoj Burgosovoj pogrešci. Bio je na lopti, ali ona mu je izmigoljila u gol. Fotografi koji su bili iza tih vrata komentirali su da je Burgos drhtao prije nego što će Chilavert opaliti.

Iako se radilo o momčadi u kojoj je, iz današnje perspektive, Chilavert daleko najzvučnije ime, Velez je tih godina ostvarivao i zapažene uspjehe na međunarodnom planu, pa je 1994. osvojio Copa Libertadores. Zatim je i kao prvak Južne Amerike u tadašnjem Interkontinentalnom kupu, prethodniku Svjetskog klupskog prvenstva, svladao moćni Milan 2:0 za još jedan trofej.

Zbog temperamenta je dobio kultni nadimak

Chilavert je nakon toga izabran za najboljeg golmana svijeta prema IFFHS-u, da bi godinu poslije bio proglašen i najboljim južnoameričkim igračem (u konkurenciji nogometaša koji su igrali na tom kontinentu). U sezoni 1997./98. zabio je čak 12 golova, a 1999. je postao prvi vratar u povijesti koji je došao do hat-tricka zabivši tri penala u utakmici argentinskog prvenstva.

Uz to, 1996. proglašen je najboljim nogometašem Argentine, čime se uvrstio među rijetke strance s tom nagradom. Smatrao je da mnogi Argentinci to nisu mogli podnijeti.

Premda miran u situacijama u kojima su mnogi nogometaši pucali pod pritiskom, Chilavertov temperament odgovarao je njegovoj igri. Bio je osebujan, ekscentričan, čak i lud. Nikad nije bježao od sukoba. Zbog toga je dobio prepoznatljiv nadimak Buldog, koji je objeručke prihvatio te je na dresovima često nosio crtež psa te pasmine.

Chilavert je tako završio u jednoj tučnjavi tijekom utakmice u La Plati, a lokalni sud mu je izrekao zabranu igranja nogometa od 13 mjeseci. Argentinski savez, uz pritisak FIFA-e, odlučio je da ta kazna neće biti provedena. 

"Ne mogu se pomiriti s mojim uspjehom jer sam Paragvajac, ali ja se osjećam bolje nego ikad. To su isti oni ljudi koji misle da je Paragvajcima mjesto na gradilištima ili da je njihova zadaća čistiti kuće bogatih", poručio je Chilavert nakon toga.

Njegova prepucavanja s Argentincima postala su redovita, a Cesar Luis Menotti, tadašnji trener Independientea i čovjek koji je kao izbornik doveo Argentinu do svjetskog zlata 1978., izjavio je da Chilaverta treba voditi u škole da "djeca vide kakav je čovjek bio prije 40 milijuna godina". "Chilavert je bio prvi, onda je došao majmun, a zatim čovjek", dodao je. 

Chilavert mu to nije zaboravio. Kad je Menotti umro u svibnju prošle godine, Chilavert je na X-u napisao: "Mi majmuni smo još uvijek živi i djeca nam nisu narkomani. Je*ali smo ih sve 90-ih s Velezom."

Unatoč klupskim i individualnim uspjesima, Chilavertovu karijeru najviše je obilježila paragvajska reprezentacija. Za nju je debitirao 1989., ali godinama nije ostvarivao dobre rezultate. Paragvaj se nije kvalificirao na Svjetska prvenstva 1990. i 1994., a na Copa Americi nije mogao dalje od četvrtfinala.

Do dugoiščekivanog plasmana na Svjetsko prvenstvo Paragvaj je stigao 1998., ali malo je nedostajalo da ne ode na to natjecanje. Točnije, da ga uopće ne doživi. Zašto? Priča je sljedeća...

Chilavert je nadimak Buldog najbolje opravdao u ogledima s Kolumbijom u kvalifikacijama za već spomenuto Svjetsko prvenstvo 1998. Uoči prve utakmice, koja se igrala u Kolumbiji, Chilavert se okladio da će zabiti kolumbijskom golmanu Farydu Mondragonu, dok je pomalo pretilog napadača Ivana Valenciana provocirao na račun njegove kilaže i govorio mu da "jede manje slatkog".

Kolumbija je u tom susretu bila favorit te je dominirala od prve minute, no Chilavert ih je izluđivao fantastičnim obranama, nakon kojih bi se udarao u prsa, stiskao šake i povicima izazivao Kolumbijce. Ipak, Faustino Asprilla utišao ga je krasnim golom u drugom poluvremenu i tako nanio Paragvaju minimalan poraz.

Chilavert i Asprilla izazvali su tučnjavu koju je morala prekinuti policija

Chilavert nije bio ništa manje motiviran ni kad su se ove dvije reprezentacije iduće godine susrele u Paragvaju, kojemu je pobjeda značila ogroman korak prema Svjetskom prvenstvu. Obranio je zicere Asprilli i Carlosu Valderrami, a Paragvaj je nakon pola sata poveo 1:0 i tu prednost držao do 80. minute.

A onda - kaos. Asprilla se u šesnaestercu našao u duelu sa stoperom Celsom Ayalom, koji je nakon toga završio na tlu. Nema kvalitetnih videozapisa koji bi potvrdili što se dogodilo, ali Chilavert je smatrao da je Asprilla namjerno nagazio Ayalino koljeno. Kad je izašao s gola da se obračuna s njim, Asprilla ga je ošamario.

"Pitao sam ga zašto mu je stao na koljeno, a on me ošamario i sudac je to vidio. Isključili su nas obojicu i dosudili penal za Kolumbiju. To je bilo smiješno, ali sudac je bio Brazilac" ispričao je Chilavert, dok je Asprilla imao nešto drugačiju verziju događaja.

"Chilavert je došao do mene i pljunuo mi u lice. Obrisao sam njegovu pljuvačku s lica i ošamario ga. Nakon toga je sudac dosudio penal za nas i obojici nam dao crvene kartone", tvrdi Kolumbijac.

Chilavert je poslije isključenja krenuo prema svlačionici i poručio Asprilli da će ga ubiti ako se sretnu, dok je Asprilla, nakon što je odslušao uvrede 40 tisuća paragvajskih navijača, sjeo pored kolumbijske klupe kako bi pogledao izvođenje penala.

Vrući Chilavert je to vidio i samo dodatno poludio. Prišao je Asprilli i udario ga šakom u lice, na što je cijela klupa Kolumbije skočila u obranu svojeg suigrača. Víctor Aristizabal se svom snagom nogom zaletio prema Chilavertu, ali ga nije pogodio. U sve se umiješala interventna policija i smirila sukob. Utakmica je nastavljena za desetak minuta, a iako je Kolumbija izjednačila iz jedanaesterca, Paragvaj je do kraja uspio zabiti za 2:1 i osvojiti sva tri boda.

"Asprilla je izazvao cijeli taj skandal. Moj prijatelj Valderrama kaže da me nikad nije vidio toliko izvan kontrole kao tog dana. Idućeg dana je za sve južnoameričke medije negativac u filmu, kao i uvijek, bio Jose Luis Chilavert", požalio se Paragvajac.

Kolumbijski kartel bio je spreman ubiti Chilaverta

Drugačije viđenje situacije imali su kolumbijski narkokartel i bliski suradnici tada već pokojnog Pabla Escobara. Asprilla je u jednom razgovoru iz 2019. otkrio da je, kad je došao u hotel nakon kaotične utakmice s Paragvajem, dobio poziv plaćenog ubojice koji ga je pitao za dozvolu da ubije Chilaverta.

Sjetimo li se ubojstva Andresa Escobara nakon autogola koji je pridonio ispadanju Kolumbije sa Svjetskog prvenstva 1994., ne bi to bio prvi put da su se kolumbijski narkobosovi na taj način uključili u nogometna događanja.

Ipak, Asprilla nije htio ni čuti za tako nešto. "Što? Jeste li vi ludi? Uništit ćete kolumbijski nogomet, ne smijete to napraviti. Ne, ne, ne i ne. Što se dogodi na terenu, ostaje na terenu. Za mene je ta priča završena", prisjetio se Kolumbijac svojeg odgovora.

Chilavert je zbog sukoba suspendiran na četiri, a Asprilla na dvije utakmice, ali su obojica zaigrala na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. A moglo bi se reći da je još važnije to što su ga obojica igrača doživjela.

Malo je nedostajalo da ispiše povijest Svjetskih prvenstava

Chilavert je na svojem prvom Svjetskom prvenstvu htio dvije stvari. Prva je, jasno, ostvariti što bolji rezultat s Paragvajem. Uz to, Chilavert je htio postati prvi golman u povijesti Svjetskih prvenstava s postignutim pogotkom. Malo mu je nedostajalo da u tome i uspije.

U 73. minuti susreta prvog kola protiv Bugarske Chilavert je pri rezultatu 0:0 izveo slobodan udarac iz velike udaljenosti. Gađao je u golmanovu stranu, a njegov bugarski kolega Zdravko Zdravkov vršcima je prstiju prebacio loptu preko grede.

Ostalo je 0:0, a istim rezultatom Paragvaj je remizirao i u drugom kolu protiv favorizirane Španjolske. U trećem je kolu Paragvaju bila potrebna pobjeda nad Nigerijom za prolazak u osminu finala, a olakotna okolnost bila je to što je Nigerija već osigurala prvo mjesto u skupini. Paragvaj je to iskoristio i pobjedom 3:1 prošao među 16 najboljih.

Ondje ih je čekala Francuska, domaćin Svjetskog prvenstva. Očekivano, Francuzi su dominirali i stvarali šanse, ali paragvajski "neprobojni obrambeni zid", kako je njihovu obranu na čelu sa Chilavertom opisao francuski izbornik Aime Jacquet, nije popuštao. Nakon 90 minuta bilo je 0:0, pa su uslijedili produžeci, u kojima je opsada paragvajskog gola bila sve žešća.

U prvi plan došao je Chilavert, koji je u 24 minute produžetaka skupio četiri velike obrane. Paragvajci su morali izdržati još samo šest minuta i imali bi jedanaesterce u kojima bi, s takvim Chilavertom, imali ogromno samopouzdanje. Nažalost za njih, koncentracija je popustila u 114. minuti. Laurent Blanc ostao je nečuvan na petercu i zabio prvi zlatni gol u povijesti Svjetskih prvenstava.

Nogometaši Paragvaja bili su shrvani. Mnogi od njih u suzama su pali na pod i nisu mogli pronaći utjehu. Chilavert je kapetanski redom išao od jednog do drugog, podizao ih, grlio i ohrabrivao. Nekima je i doslovno bio rame za plakanje.

"Danas smo izgubili, ali naša ekipa je pokazala zajedništvo. Osjećam se privilegiranim što sam bio njen dio. Kako se utakmica bližila kraju, Francuska je sve jače pritiskala, imala je puno udaraca i to joj se isplatilo. Ali naš moral je visok. Unatoč ovom porazu, mi smo heroji i kao takvi ćemo biti dočekani kad se vratimo kući. Dobro smo predstavljali svoju državu", poručio je Chilavert nakon utakmice.

Tko zna što bi se dogodilo da je Paragvaj izdržao još tih šest minuta i došao do raspucavanja. Povijest bi se drugačije pisala, a Francuska možda uopće ne bi bila u poziciji da u polufinalu izbaci Hrvatsku i postane svjetski prvak…

Kako god, Chilavert je prema gotovo svim statističkim parametrima bio najbolji golman prvenstva iako je tu nagradu na kraju odnio Fabien Barthez. Chilavert je uvršten u idealnu momčad kao njegova rezerva, dok mu je IFFHS te godine treći put uručio nagradu za najboljeg vratara svijeta. Tako je izjednačio rekord Waltera Zenge, koji je istu nagradu također dobio tri puta, dok su ih kasnije nadmašili peterostruki pobjednici Gianluigi Buffon, Iker Casillas i Manuel Neuer.

Prozvali su ga budućim predsjednikom Paragvaja

Chilavertove riječi su se obistinile jer su paragvajski nogometaši kod kuće zaista dočekani kao heroji. Na aerodromu ih je dočekalo preko sto tisuća ljudi, a poseban status uživao je upravo on kao kapetan i lider momčadi. Neki su otišli tako daleko da su ga prozvali budućim predsjednikom Paragvaja.

Chilavert je to proročanstvo političke karijere shvatio ozbiljno, pa je iduće godine povukao drastičan potez. Paragvaj je 1999. bio domaćin Copa Americe, ali kako u državi nije vladalo blagostanje, mnogi su zbog toga bili nezadovoljni.

Među njima je bio i Chilavert, koji je odbio nastupiti na tom natjecanju te je poručio da je novac uložen u organizaciju Copa Americe trebalo preusmjeriti u obrazovanje. Dodao je da su paragvajski političari korumpirani, nesposobni i odgovorni za siromaštvo mnogih stanovnika.

"Za neke nepredvidivi top, a za druge revolucionar kakvog Južna Amerika nije vidjela još od dana Che Guevare", opisao je Chilaverta jednom prilikom BBC. Revolucionar Chilavert rješenje za paragvajske probleme vidio je u sebi, te je poručio da će se zaista, kad se jednog dana bude umirovio, kandidirati za predsjednika države.

U međuvremenu, Chilavert se još jednom odlučio okušati u europskom nogometu, pa je na polovini sezone 2000./01. otišao u Strasbourg, koji se borio za ostanak u prvoj ligi, ali u tom naumu nije uspio. Ipak, osvojio je kup, a Chilavert je u finalu protiv Amiensa zabio odlučujući penal u raspucavanju. U Strasbourgu je ostao i iduće godine te sudjelovao u ekspresnom povratku u prvu ligu.

Zaratio je s Robertom Carlosom

U reprezentaciju se Chilavert vratio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Paragvaj je kao četvrtoplasirana momčad južnoameričkih kvalifikacija izborio plasman na Mundijal, ali Chilavert je morao propustiti prvu utakmicu u Južnoj Koreji zbog suspenzije koju je zaradio jer se opet našao u središtu incidenta tijekom kvalifikacija.

Nakon poraza od Brazila 2:0 u jednoj od posljednjih kvalifikacijskih utakmica, Chilavert je pljunuo na Roberta Carlosa i tako izazvao gužvu i naguravanje. Dobio je tri utakmice zabrane, a tvrdio je da je to napravio jer ga je legendarni lijevi bek isprovocirao.

"Kod prvog kornera, kad je napravio faul na meni, taj patuljak se zaderao na mene: 'Ustani, Indijanče!' Kad su zabili gol, hvatao se za genitalije da me isprovocira. Nakon utakmice, kad sam ga išao pozdraviti, pokazao je na semafor i rekao mi: 'Indijanče, 2:0 za nas je, katastrofa ste'", prepričao je ljutiti Chilavert nakon utakmice.

"Udario me, a ja sam se odlučio obraniti i pljunuo sam na njega. Svi u nogometu znaju da je Roberto Carlos provokator. Uvijek radi isto, ali nikad ne priznaje svoje greške i tvrdi da je nevin", dodao je.

Obostrana podbadanja između Brazilaca i Paragvajaca zapravo su krenula i prije samog susreta, a brazilski izbornik Luis Felipe Scolari izjavio je da Chilavert ima 400 kilograma. Chilavert je na to poručio da Brazilci tretiraju tu utakmicu kao rat i da ako zbilja žele rat, onda trebaju vratiti teritorij koji su oduzeli Paragvaju u velikom Paragvajskom ratu u 19. stoljeću, najkrvavijem sukobu u povijesti Južne Amerike.

Centimetri su ga dijelili od jednog od najljepših golova u povijesti Svjetskih prvenstava

Nakon što je Paragvaj bez Chilaverta odigrao 2:2 protiv Južnoafričke Republike na otvaranju SP-a 2002., on se vratio u sastav u drugom kolu protiv Španjolske. Paragvajci su poraženi 3:1 u jednoj od Chilavertovih slabijih utakmica za reprezentaciju.

To ga nije poljuljalo, pa je briljirao u zadnjem kolu protiv Slovenaca, koji su na poluvremenu vodili 1:0 i imali igrača više. Paragvaju je za prolazak grupe trebala pobjeda od dva razlike te je s desetoricom igrača čudesno okrenuo rezultat i došao do 2:1.

Nedostajao mu je još jedan gol, a centimetri su dijelili Chilaverta od toga da postane junak. U 80. minuti izveo je slobodan udarac iz ogromne udaljenosti. Šut je bio fenomenalan, no slovenski golman Mladen Dabanovič krajnjim ga je naporima uspio skrenuti u gredu. Ipak, Slovenac Nastja Čeh je odmah poslije toga dobio crveni karton, a u igri deset na deset Paragvaj je zabio još jedan pogodak i otišao među 16 najboljih.

U osmini finala Paragvaj je doživio sličnu sudbinu kao i četiri godine ranije. Čekao ih je još jedan europski velikan i kasniji finalist Njemačka, a paragvajski zid opet je bio gotovo neprobojan. Produžeci su bili pred vratima, a onda se u 88. minuti ukazao Oliver Neuville i zabio gol vrijedan četvrtfinala.

Ostao je kontroverzan i nakon igračke karijere

Bio je to posljednji Chilavertov nastup na velikim natjecanjima, a od reprezentacije se oprostio godinu dana poslije. Sa Strasbourgom se burno razišao 2002. tvrdeći da mu francuski klub nije isplatio sav novac koji mu je dugovao, ali taj je spor završio tako da je Chilavert u Francuskoj dobio uvjetnu kaznu zatvora zbog krivotvorenja dokumenata koje je koristio prilikom sudskog procesa.

Zadnju pravu sezonu u karijeri odigrao je u urugvajskom Penarolu, s kojim je osvojio prvenstvo, da bi se 2003. vratio u voljeni Velez kako bi se u njegovom dresu umirovio u dobi od 39 godina. 

Chilavert je i nakon karijere ostao prisutan u javnom životu, a posljednjih godina često plijeni pažnju svojim izjavama. Tako je Matthewa Hedgesa, britanskog veleposlanika u Paragvaju, napao zbog kontroverznih komentara o presudi dvanaestorici paragvajskih seljaka koji su dobili duge zatvorske kazne zbog sukoba iz 2012., u kojem je živote izgubilo 11 seljaka i šest policajaca. 

Između ostalog, Chilavert je Hedgesu poručio da šuti, da se treba ispričati jer je Velika Britanija potaknula već spomenuti krvavi Paragvajski rat i da bi Britanija trebala vratiti Falklandsko otočje Argentini. Uz sve to, Hedgesa je prozvao "nenormalnim" zbog njegove homoseksualnosti. 

Redovito komentira i nogometna događanja, pa kad se Vinicius Junior jednom prilikom rasplakao govoreći da je žrtva rasizma, nazvao ga je "pe*erom" i poručio mu da je nogomet za muškarce, a da je on taj koji prvi napada i vrijeđa suparnike.

Na koncu, Chilavert je 2023. napokon odlučio ispuniti ranija proročanstva i kandidirati se za predsjednika Paragvaja. Na izborima je doživio neuspjeh dobivši tek 0.83% glasova, po čemu je bio peti od 13 kandidata. 

Chilavert je, jednom riječju, buldog

Chilavert je kao nogometaš bio ispred svog vremena. Iako ga mnogi smatraju "mitom" i vjeruju da je brojne nagrade pobrao jer je kao golman koji zabija golove bio kuriozitet, njegova je klasa bila neosporna.

Osim što je bio sjajan u samom branjenju gola, posjedovao je tada rijetke kvalitete bez kojih je vrhunski golman danas nezamisliv. "Ako mislite da je sve što mi trebamo spriječiti protivnike da zabiju, onda uopće nemate pojma što bismo mi zapravo trebali raditi", izjavio je pri kraju karijere.

Chilavert je sjajno čitao igru, preuzeo je ulogu "sweeper keepera", odnosno golmana libera, a s loptom u nogama bio je fenomenalan. Tada je to morao dokazivati zabijajući golove.

Istovremeno je bio tip koji se uvijek borio za ono što smatra ispravnim, te je izricao svoje stavove kakvi god oni bili. U svojim postupcima često je znao pretjerati i mnogi se ni na koji način ne mogu opravdati, ali on je jednostavno takav. Luđak i u pozitivnom i u negativnom smislu. Jedan od onih koje obožavate ako su na vašoj strani, a mrzite ako su protiv vas. Jednom riječju - buldog.