SAM ALLARDYCE, legenda Premiershipa sa 65 godina i tri desetljeća iskustva na klupi, nije samo nasljednik Slavena Bilića u West Bromwichu nego i njegov veliki rival te potpuna suprotnost.

Bilić se nakon debakla u West Bromu utješio kineskim milijunima. Zamijenio ga je spasitelj onih kojima nema spasa

Prije mjesec i pol Bilić je u West Bromu dobio otkaz nakon što je u prvih 13 kola osvojio samo sedam bodova i nezaustavljivo išao prema ispadanju iz Premiershipa. Utjehu je našao u superbogatom kineskom Beijing Guoanu, a u WBA-u ga je zamijenio Allardyce, trener specijaliziran za spašavanje engleskih klubova kojima nema spasa. 

Spašavanje onoga što je ostalo iza Bilića bit će mu jedan od najvećih izazova. Za sada ima bolji prosjek od prethodnika jer je u prvih osam utakmica osvojio pet bodova, ali WBA je i pod Allardyceom tamo gdje ga je ostavio Bilić. Na 19., predzadnjem mjestu Premiershipa.

"Nema šanse da bih napravio ono što je učinio Bilić - odabrao kineske milijune umjesto engleske lige"

Međutim, Big Sam, "Engleski Stanko Mršić", vječni vatrogasac, trener malih i klubova kojima ne ide u Premier League ili Championshipu, povratnika i najčešće davljenika (Bolton, Blackburn, West Ham, Sunderland, Crystal Palace...) koje gotovo uvijek spasi iz bezizlaznih situacija, uživa u tome što je opet u situaciji koju tako dobro poznaje:

"Opet ne spavam, ali to je ono na što sam navikao i što je pravilo u mojoj karijeri. Mogao sam biti tamo gdje je sada Slav i zarađivati bogtepitaj koliko milijuna, ali nema šanse da bih napravio ono što je uradio Bilić - otišao u Kinu samo zbog para. Umjesto toga želim ispuniti najveće izazove u Premiershipu, najjačoj ligi svijeta."

Zašto je Allardyce jedva dočekao prozvati Bilića?

Allardyce se nije slučajno višestruko očešao o Bilića premda ga nitko nije pitao za komentar o prethodniku. WBA nije ni prvi klub u kojem im se križaju putevi, a Big Sam je uvjeren da mu je prije šest godina Super Slav u West Hamu uzeo možda najveću priliku karijere. 

Allardyce je menadžer starog kova, prekaljena iskusnjara koja je karijeru gradila od najnižih temelja. Zadnji trofej osvojio je '98, kada je s Notts Countyjem uzeo titulu pobjednika Third Division, inače četvrte engleske lige. 2012. je vratio West Ham iz druge u Premier League, niti godinu dana nakon što ga je preuzeo, i u sljedeće tri godine stabilizirao ga u jednoj od tri najjače europske lige, uz ograničeni budžet i osrednju momčad pa su sukladno tome bili i plasmani - 12. i 13. mjesto. 

Allardyceova epizoda u West Hamu sažima 30 godina njegove burne karijere

Drugim riječima, napravio je sve što su gazde kluba, supredsjednici i suvlasnici David Gold i David Sullivan, od njega tražili. Ali zakazao je u onom što je protiv njega okrenulo vodstvo kluba i što je na kraju bilo presudno, navijače: obećao je što su od njega tražili kada je preuzeo klub, da će "sukladno klupskoj tradiciji forsirati atraktivan nogomet, temeljen na pas-igri". Ljubitelji engleskog nogometa znaju da se Allardycea godinama tereti za igru temeljenu na postulatima stare škole - duge lopte, većina dodavanja zrakom, golovi glavom, što više ne prolazi u "europeiziranom" Premiershipu i smatra se reliktom prošlosti, kada je Engleska ponosno čuvala svoju igru izolirana od ostatka svijeta.
 
Takav glas bije ga otkako se proslavio s Boltonom, kojeg je s lošim igračima uveo u Premier League, uspio tamo opstati i zatim dovođenjem velikih zvijezda dva puta izboriti Europu, što je bio veliki podvig. Ali možete li zamisliti da je momčad u kojoj su glavni igrači bili Jay-Jay Okocha, Youri Djorkaeff i Nicolas Anelka igrala samo "ragbi"? Čini se kako ne stoje sve optužbe na Allardyceov račun.
 
On se samo snalazio s onim što ima, a to je najčešće u njegovoj karijeri bilo malo i skromno, što je sve do zadnje sezone bio slučaj i u West Hamu, gdje se Allardyce posebno tvrdoglavo držao dosadnog i staromodnog načina igre od povratka Hammersa u prvu ligu, što ga je učinilo jednim od najomraženijih trenera, jer žestokim kritikama njegovog stila uz navijače njegovog kluba, pridružili su se mediji i menadžeri ostalih klubova. Nakon što je antinogometom uzeo bod kod Chelseaja (0:0) početkom 2014., Mourinho ga je optužio da njegov West Ham igra "nogomet iz 19. stoljeća". Bilić je dakle doveden kako bi napravio skok od dva stoljeća i tako vratio West Ham na odavno zarasle staze uspjeha. 

Big Sam je uvjeren da mu je Super Slav oteo san

Tijekom sezone 2014./2015. činilo se kao da je Big Sam upravo na tom putu, jer njegov West Ham konačno je igrao atraktivno, uz odlične rezultate; oko Božića je bio na trećem mjestu, na polovici prvenstva peti, ispred Arsenala, Tottenhama i Liverpoola, i u klubu su počeli maštati o Ligi prvaka. U prvih 18 kola zaredao je s pobjedama, od kojih se posebno isticala ona nad aktualnim prvakom Manchester Cityjem (2:1), ali u drugom dijelu prvenstva slijedio je sunovrat (bijednih 16 bodova u 21 susretu), jer gledajući samo rezultate iz te dionice, West Ham bi ispao iz lige. Ipak, mora se reći kako Allardyce, osim protiv njega usmjerene atmosfere i javnog mnijenja, nije na raspolaganju imao igrače za puno bolji rezultat od konačnog 13. mjesta nakon što su se teško ozlijedili središnji braniči i napadač Andy Carroll, pa je ovaj prekaljeni i tipični proizvod otočkog nogometa, koji je igračko i trenersko ime gradio od najnižih engleskih i irskih liga, pa sve do sna o Ligi prvaka, morao otići.
 
Allardyce je sušta suprotnost onome koji ga je naslijedio, Slavenu Biliću. Neotesan, grub, sirov, izravno govori što misli i to tvrdoglavo brani, ne vodi računa o imidžu, izgledu, a još ga je manje briga što o njemu misle novinari, navijači i javnost općenito. Zbog svega toga (i naravno zbog stila igre, posebno u ranijim sezonama) navijači West Hama s njim su prošli put od neslaganja do otvorene mržnje i to je svakako jedan od razloga velikog pada momčadi i Allardyceovog odlaska. Činjenica je da ga se klub grubo i hladnokrvno riješio, jer ispunio je sve što je pred njega postavljeno, a iako je imao plaću od 3 milijuna funti godišnje, nije imao ni dio sredstava za pojačanja koja su se stavila na raspolaganje Biliću. 

Nenad Bjelica i Stanko Mršić Premiershipa

Ako je Slaven Bilić "Nenad Bjelica Premiershipa", fin, uglađen, omiljen, onda njegov prethodnik i nasljednik doista podsjeća na englesku verziju Stanka Mršića, jer veliki je i tvrdoglavi radnik, netko tko dokazano zna ni od čega napraviti nešto, ali koga javnost i navijači ne cijene dovoljno, a njega ni najmanje nije briga za PR. U West Hamu je mislio da je konačno zaslužio priliku u klubu koji može napraviti nešto, a onda je dobio otkaz (i to nakon što je uzeo 7 bodova više nego sezonu ranije) kako bi došao Bilić.

Njegovog nasljednika, koji se s njim ne može mjeriti po iskustvu, pri tome su gazde i navijači obasuli komplimentima, strpljenjem, realnim očekivanjima i milijunima za pojačanja. Allardyce se tako uvjerio u istinitost izreke velikog trenera Briana Clougha: "U nogometu ti se nitko ne zahvali i svi imaju kratko pamćenje."

Big Sam protiv ostatka svijeta: Klopp je njemački mekušac, Benitez je Ligu prvaka osvojio slučajno i sretno, a Bilić je profiter

Međutim, teški, tvrdoglavi, brutalno iskreni Allardyce itekako pamti i samo je čekao priliku da prozove trenera za kojeg misli da mu je ukrao san. Big Sam nikako se ne uklapa u svijet Guardiole, Mourinha, Kloppa, Bilića, trenera koji caruju engleskom prvom ligom posljednjih godina; popeglanih i upicanjenih modela ili karizmatika i pučkih tribuna koji se ulaguju navijačima. Uvijek je govorio što misli pa je Kloppu poručio da je "njemački mekušac", Benitezu da je Ligu prvaka "osvojio slučajno i sretno", a Wengera je nazvao "arogantnim". Bilića je sada prozvao profiterom. 

Bilića za profiterstvo proziva ljubitelja "provizija". Srušili su ga novinari koji su glumili azijske biznismene

Za kraj podsjetimo zašto je Allardyce zadnji koji se tako ima pravo nekome rugati  On je konačno veliku, točnije najveću priliku dočekao prije pet godina, kada je postao izbornik Engleske. Ipak, na toj funkciji vodio je reprezentaciju samo jednu utakmicu i trajao tek 67 dana. Razlog? Big Samova sklonost uzimanju provizija ili, ako ćemo biti radikalniji, sklonost koruptivnom ponašanju. Dva puta bio je pod istragom zbog uzimanja mita, a nekoliko puta uhvaćen je pri utaji poreza. 
 
Posao života uzeli su mu novinari Daily Telegrapha koji su glumili azijske biznismene. U tom svojstvu su se našli s Allardyceom na večeri i tajno ga snimili dok im nudi da će ih savjetovati kako zaobići pravila FIFA-e i Engleskog nogometnog saveza koja brane da treće strane imaju vlasništvo nad igračima.
 
S obzirom da je to radio kao zaposlenik Engleskog nogometnog saveza, čim je priča objavljena, napustio je posao izbornika. Zanimljivo, policija, engleski nogometni savez, pa i novine koje su ga smijenile, istaknuli su da Allardyce nije prekršio zakon. Glavni direktor FA čak je izjavio da je "tragedija što smo se sa Samom morali rastati zbog zamke u koju je upao."