INTERVJUIMA sa Slavenom Bilićem, osim nacionalne dalekovidnice, može se podičiti isključivo pokoji strani novinar i SN. Nakon što su se smirili dojmovi debakla u srazu s Engleskom, izbornik je ipak promijenio ploču i priznao da je u nekim stvarima pogriješio.

"Sada i ja znam što je trebalo i naravno da bih na temelju doživljaja te utakmice mijenjao. Ne samo taktike, igrače, nego i sebe", rekao je Bilić aludiravši na lijevu hrvatsku stranu koja je te maksimirske večeri bila propusnija nego sito.

"Hvala Bogu da i ja sada to vidim, zato i preuzimam svaku odgovornost na sebe. Nemam se namjeru opravdavati, ali sam za raspravu argumentima. I mi u stručnom stožeru razmišljali smo o više varijanti, primjerice s Križancem na stoperu, Šimunićem na boku pa da Pranjića gurnemo u sredinu, a Rakitića na poziciju iza Olića. Onda smo zaključili da je Pranjić kao brzonogi igrač optimalan kontra Walcotta, da nam Šimunić daje garancije na stoperu, u skoku dominira te nam njegove kvalitete i vrline definitivno više trebaju u sredini obrane. Euro je potvrdio kakav je to sjajan igrač! Na kraju, pitali smo se ima li smisla nakon što se momčad uigrala kroz duže vrijeme, s dobrim rezultatima, sve to mijenjati prije jedne tako delikatne utakmice kao što je Engleska", dodao je u razgovoru za SN.

"Utakmica nas je ubila u pojam"

Iako je najavljivano veliko slavlje, Biliću je prisjeo njegov četrdeseti rođendan. Raspoloženje je, kaže, bilo sumorno.

"A loše, kakvo će biti. Nakon utakmice smo mi iz stožera sjeli i nešto kao pojeli, iako smo pričali samo o onome što nas je snašlo na terenu. Drugi dan smo išli na ručak koji se protegnuo u večeru, došlo je još nekoliko mojih prijatelja te smo trošili uvijek istu temu - poraz od Engleske! Potpuno sam bio 'down'. Ta nas je utakmica ubila u pojam, ali naravno da to ne znači da je sad svijet propao i da gubimo nadu u nastavak uspješne priče."

Razlog za neuspjeh izbornik je djelomično pronašao i u "balkanskom" mentalitetu koji tradicionalno krasi hrvatske sportaše.

"Još analiziramo, ali dojam je da je u pitanju mentalitet ovih prostora, opterećen vrlo emotivnim doživljavanjima svega što ih snađe. To je dobra stvar kad stvari idu OK, ali kad se pukne nastaje ludilo. Eto, sjetite se kad je Ivanišević gubio, dva seta budu u omjeru 6:7, a treći 0:6 ili kad naši rukometaši drže sa Španjolcima dohvatljiv razmak do 5 golova, a onda posustanu i izgube 14 razlike... Ili kad susjedi, kao Srbija naprimjer, izgubi od Nizozemske ili Argentine, onda su to omjeri 0:6..."

"Harkov je samo jedna etapa"

Sljedeća utakmica protiv Ukrajine u Harkivu bi mogla biti ključna...

"Nakon što analiziramo kompletnu situaciju oko utakmice s Engleskom, zdušno ćemo se pripremati za Harkov. Ne, uopće se ne bojim, imam potpuno povjerenje ovu skupinu igrača i mene 90 minuta ne može natjerati da prebrišem dvije godine zajedničkog kvalitetnog rada. Hrvatska raste kao momčad, vidjet ćemo što se događa u idućih mjesec dana, temeljem svih analiza i stanja forme odlučit ćemo se za poneku promjenu ili nećemo mijenjati ništa. Meni je drago da 90 posto kritika ide na moj račun jer su tako igrači lišeni medijskog pritiska i mogu se rasterećenije pripremati za Ukrajince. Ima još toliko prilika da Harkov doživljavam kao jednu od etapa do krajnjeg cilja!"

"Kad sam postao izbornik, sa svojim suradnicima, garantirao sam samo jedno - rad i napredak! Mislim da rezultati daju za pravo našem uvjerenju da zacrtani projekt ide svojim tijekom te da ga ne može kompromitirati jedan loš rezultat. To bi i za onaj dio Hrvatske koji tako brzo mijenja stavove ipak bilo previše. No, ako bih osjetio da najveći dio javnosti koji kao gledatelji, navijači, fanovi nogometa, dakle ta masa tzv. običnih ljudi, više ne vjeruje našem projektu, onda bih sam odstupio. Hrvatska je mala zemlja i nogometnom je izborniku gotovo nemoguće raditi bez te podrške, njemu i reprezentaciji ta je podrška najveća snaga. Kad mi ti ljudi daju do znanja da me više ne žele, onda znam da je gotovo."

"Izbornik sam, jer mi je to gušt"

Bilić kaže kako ne žali za propuštenim klupskim ponudama kojih nije nedostajalo.

"Ostao sam izbornik, jer mi je to istinski gušt, raditi i družiti se s mojim stožerom, zato što volim ovaj posao, te zato što sam osjetio da javnost podržava moj projekt. Bilo je logično da odradimo dvije plus dvije godine, jedan četverogodišnji ciklus koji pruža mogućnost da pokažeš doista najbolje od sebe. Točno je da sam imao sjajne ponude od velikih euroklubova, navest ću, eto, HSV, iako nije točno kako ste vi napisali da sam bio u Hamburgu na pregovorima. Može to tako ispasti, ali ja sam obilazak Olića, znaju to u HNS-u, već puno prije toga isplanirao. Bilo je i ponuda Manchester Cityja, kad je otišao Eriksson, a za West Ham znaju svi. No, ponavljam, ne žalim ni sekunde što sam ostao izbornik, štoviše, sretan sam i motiviran da i dalje napredujemo i idemo prema gore. Veseli me što imamo uspjeha, nismo 5. na rang-listi tek tako, iza toga je puno rada, znoja i odricanja svih nas u reprezentaciji", zaključio je u razgovoru za SN.

M.P.
Foto: Index