U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Gilles Villeneuve bio je jedan od najtalentiranijih, a po mnogima i najbolji vozač koji je ikad sjeo za volan nekog bolida Formule 1. Posljednje mu je godine obilježilo prijateljstvo, a zatim rivalstvo s momčadskim kolegom, koje ga je na kraju koštalo života.

ZA RAZLIKU od brojnih drugih vozača, legendarni Kanađanin Gilles Villeneuve nije bio iz bogate obitelji koja ga je gurala u auto-moto sport. Do vrha Formule 1 odveli su ga sirovi vozački talent i instinkt velikog Enza Ferrarija, koji je u njemu vidio sina kojeg je izgubio.

Villeneuve je bio veseljak, omiljen među kolegama vozačima, ali i među svim ljudima u Ferrariju. Momčadskim kolegama je uvijek pomagao, baš kao i Didieru Pironiju, koji je nakon njega stigao u Scuderiju. Villenueve je bio emotivac, a Pironi hladni "političar", koji je jako brzo shvatio kome se mora svidjeti kako bi izvukao neku korist.  

Villeneuve je bio Pironijev prijatelj, odnosno barem ga je tako doživljavao sve do utrke u Imoli 1982. kad ga je Pironi izdao u jednom od najkontroverznijih trenutaka u povijesti Formule 1. Od prijatelja su preko noći postali neprijatelji. Villeneuve nakon toga više nije bio isti čovjek, tragično je stradao, a nakon njega i Pironi, koji je među prvima vidio njegovu stravičnu nesreću.

Sudbonosna utrka u Zolderu

Do kraja kvalifikacija za Veliku nagradu Belgije u Zolderu  8. svibnja 1982. godine ostalo je još desetak minuta. Hladni Gilles Villeneuve sjedio je u garaži u svojem Ferrariju i čekao zadnji izlazak na stazu. Mehaničari su jurcali oko njegova bolida i hladili su već poprilično istrošen zadnji set Goodyearovih "superslick" guma, koje su se koristile samo za kvalifikacije. 

Par trenutaka ranije tehničar mu je donio papirić s ostvarenim kvalifikacijskim vremenima. Villeneuve - 1:16.616, sedmo mjesto. Pironi - 1:16.501, šesto mjesto. Desetinka sekunde dijelila ga je od momčadskoga kolege Didiera Pironija, koji je to za njega od nedavno bio samo na papiru. Villeneuve je zaturirao svoj Ferrari 126C, svih 608 konja zavrištalo je "pit laneom" Zoldera i Francuz je izašao u lov na svojega momčadskog kolegu.

Jedina zarada bile su mu pobjede na utrkama

Gilles Villeneuve utrkivanjem se počeo baviti kao klinac. Za razliku od brojnih njegovih vršnjaka iz kanadskog Quebeca, Gillesa nije zanimao hokej na ledu i sa 17 godina se počeo profesionalno natjecati u "drag racingu", utrkama ubrzanja na 402 metra, u vlastitom Ford Mustangu, koji je sam preradio.

To mu je jako brzo dosadilo pa se počeo natjecati u kanadskim i američkim kružnim utrkama, također u vlastitom bolidu, i brzo je počeo rasturati konkurenciju. Villeneuve nije bio iz prebogate obitelji i jedini izvor financiranja bile su mu pobjede na utrkama, kojih je do sudbonosne 1976. upisao na desetke. Osvojio je nekoliko naslova prvaka u sjevernoameričkoj poluamaterskoj Formuli Atlantic, a 1974. je bio i svjetski prvak u tad popularnim utrkama motornih sanjki.

Spomenute 1976. u utrci Formula Atlantica u Trois Rivieresu sudjelovalo je nekoliko vozača iz Formule 1, kojima je u to vrijeme bilo dopušteno da se u slobodno vrijeme bave takvim stvarima. Villeneuve ih je potukao, a posebno je njime impresioniran bio James Hunt, koji će te godine osvojiti naslov svjetskog prvaka.

"Kad se vratio iz Kanade, James je došao u moj ured i rekao mi: 'Čuj, ovaj Kanađanin je genijalac. Taj zna što radi na stazi.' Vozači su rijetko hvalili jedni druge, ali Hunt je bio iskren i bio je očaran onime što je vidio. Šef Teddy Meyer je krajem godine nazvao Gillesa i rekao mu da, ako može, dođe k nama u Englesku na razgovor.

Sljedećeg dana s recepcije su mi javili da je neki Gilles Villeneuve tu i da je došao na razgovor. To nas je oduševilo. Gilles je istog trenutka kupio avionsku kartu i došao je u Colnbrook iz Kanade. Pokazali smo mu bolide i nije mogao sakriti oduševljenje. Ništa ga drugo nije zanimalo, samo je želio izaći s njima na stazu", prepričao je dugogodišnji McLarenov menadžer Alastair Caldwell.

Villeneuve je bio briljantan na testiranjima. Bez ikakvog iskustva u Formuli 3 ili Formuli 2, savršeno se snašao u McLarenu, koji mu je dao poziciju trećeg vozača uz Hunta i Jochena Massa. Iako nije imao nikakvog iskustva, oduševio je u debitantskom nastupu u Silverstoneu u kojem je osvojio 11. mjesto.

Novinari ukazali na budućeg svjetskog prvaka

U svakom zavoju je proklizavao i tjerao McLaren do maksimuma, a kad ga je Caldwell pitao zašto je to radio, Villeneuve mu je odgovorio: "Što zašto? Pa moram vidjeti koliko brzo bolid može ići kroz svaki zavoj. Ništa se vi ne brinite." Novinar The Timesa je u svojem tekstu poslao vrlo jasnu poruku: "Tko god traži budućeg svjetskog prvaka za svoju momčad, vidio ga je danas u Silverstoneu."

Villeneuvea su u Zolderu zvali u boks. Nije se odazvao i ostao je na stazi

Villeneuve je dan prije kvalifikacija u Zolderu imao skoro sekundu i pol bolje vrijeme od Pironija, ali ni on ni njegov momčadski kolega u Belgiji nisu imali šanse protiv Williamsa i Renaulta. Trebao je to biti prvi koliko-toliko normalan vikend u inače kaotičnom početku sezone.

Dva tjedna ranije pola momčadi bojkotiralo je Veliku nagradu San Marina u Imoli zbog sukoba FOCA-e i FISA-e oko toga tko će vladati Formulom 1. Na prvoj utrci sezone vozači su štrajkali protiv ograničenja oko ugovora, koje im je FISA željela nametnuti. Svaka utrka bila je prožeta nekakvim zakulisnim igrama, a u Belgiji su se napokon svi okupili u dobrom raspoloženju. Skoro svi.

Gilles je znao da može biti brži od Pironija i u svojoj glavi je to morao učiniti. U zadnjem izlasku na stazu bio je tek nešto više od dvije minute kad je pri prolasku kroz startno-ciljnu ravninu vidio znak "IN", kojim mu je Ferrarijev direktor Mauro Forghieri signalizirao da se u sljedećem krugu vrati u boks jer su gume već opasno istrošene. 

Villeneuve je taj signal možda vidio, a možda i nije, i nastavio je punim gasom niz stazu i prema zavoju Butte. Negdje u daljini jureći Ferrari u svojem retrovizoru vidio je Jochen Mass, koji je u svojem Marchu išao nešto sporije jer se vraćao prema boksevima.

Mass je bio jedan od najobzirnijih i najpoštenijih vozača na gridu i pazio je da ne smeta vozačima koji su bolji i brži od njega, što u kvalifikacijama što u utrci. Villeneuveov Ferrari dolazio je ogromnom brzinom.

Veliki Enzo se zaljubio u Gillesa

Utrkivanje i sin Dino bile su jedine dvije ljubavi u životu Enza Ferrarija. Dino se vrlo rano teško razbolio i umro je 1956. sa samo 24 godine. Nakon tog ogromnog gubitka Enzo se zatvorio u sebe i potpuno se posvetio Scuderiji Ferrari.

Nikad nije odavao previše emocija, u sjedištu Ferrarija u Modeni se ponašao kao mafijaški boss, a vozače je doživljavao kao sredstvo koje će njegova remek-djela na četiri kotača odvesti na vrh svijeta.

Enzo je znao da je McLaren iz Kanade dovukao jako talentiranog vozača i da mu Teddy Meyer neočekivano nije želio ponuditi ugovor za sezonu 1978. godine. Enzo je ostao bez Nikija Laude, koji je naprasno napustio Ferrari, i Villeneuve je bio jedan od par vozača koje je pratio.

Scuderia Ferrari uvijek je bila posebna momčad u Formuli 1. Poput Real Madrida u nogometu, crveni bolidi imali su auru posebnosti, neukrotivosti i, čak i kad nisu bili na vrhu, bili su san svakog vozača.

Villeneuve je došao na testiranja u Ferrari i odmah je oduševio Enza. Bez dlake na jeziku, Gilles je u lice rekao Ferrarijevu "bossu" da mu bolid ništa ne valja i do detalja mu je objasnio što treba popraviti.

Enzovi savjetnici nisu bili za Villeneuvea i savjetovali su mu odabir nekog drugog vozača, ali stari Enzo nije baš mario za savjete i uzeo je potpuno neiskusnog Villeneuvea, kojemu je ona utrka u Silverstoneu dotad bila jedina u karijeri u Formuli 1.

Osim što su morali biti jako brzi, Enzo Ferrari je od svojih vozača tražio i spektakl. Želio je da na stazi demonstriraju duh Ferrarija, da njegove bolide voze na rubu, a upravo to je radio Gilles Villeneuve.

Iako je na trenutke na stazi djelovao kao da previše riskira, Villeneuve je bio omiljen među Ferrarijevim "tifosima", ali i među kolegama vozačima. Kanađanin je bio spektakl na četiri kotača, bio je vozač kojega su svi obožavali gledati i koji je bolid vozio kao nitko dotad. Uvijek je tražio neki milimetar gdje bi mogao napraviti prednost i nije se bojao riskirati, makar i po cijenu izlijetanja.

Duhovit i na stazi i izvan nje

"Sjajan tip. Živio je za pobjede i bio je spreman napraviti sve da do njih dođe. Ali, u granicama fair-playa i maksimalno oprezno, da ne bi nekoga ugrozio. Nikad nije kukao zbog nečijeg poteza, bio je pošten vozač, a često i zabavan. U Monzi 1978. sam ja bio na pole positionu, a on drugi.

Obojica smo prerano startali i znali smo da ćemo na kraju dobiti minutu kazne, ali smo se utrkivali kao da idemo na pobjedu. Odlično smo se borili, a bio je toliko obziran da je znao da moj bolid ima problema s kočnicama. U jednom trenutku sam ga na kočenju išao prestići, on je shvatio da se ne može obraniti i da ću izletjeti ako me zatvori, pa me propustio.

Nakon utrke smo se smijali i komentirali što smo radili. Bio je nevjerojatan, neviđeni talent, a istovremeno opušten i nasmijan. Bio je maksimalno uvjeren u svoje sposobnosti i znao je koliko je dobar. Meni je bio inspiracija", rekao je svjetski prvak iz 1978. godine Mario Andretti.

Villeneuve je te godine imao jako puno problema s bolidom. Puno je odustajao, ali iako su talijanski mediji zazivali njegovu smjenu, Enzo Ferrari za to nije želio ni čuti. Sljedeće sezone u Ferrariju mu se pridružio Jody Scheckter i Enzo ih je pustio da se čitavu sezonu utrkuju, nije bilo "prvog" i "drugog" vozača. 

Izmjenjivali su se na vrhu sve do VN Nizozemske na kojoj je Gillesu otpao kotač. Nevjerojatnom vožnjom uspio je na tri kotača doći do bokseva, ali je morao odustati. Scheckter je prešao u vodstvo i uoči VN Italije, Enzo je rekao Villeneuveu: "Pusti Jodyja da bude prvak i pomozi mu. Tvoje vrijeme će doći, bolid nam je predobar." I dok bi neki drugi vozač poludio, Villeneuve je pristao i do kraja sezone je igrao prema dogovoru.

"Bio je sjajan prijatelj i momčadski kolega. Bio je pošten i otvoren. Ako bi sa svojim mehaničarem otkrio nešto na bolidu što bi ga učinilo bržim, došao bi do mene i rekao mi da mi pomogne. Nije mu padalo na pamet da krši momčadski dogovor i zahvaljujući njemu sam postao svjetski prvak", rekao je Jody Sheckter.

Te sezone Villeneuve je "kupio" Enza. Šef Ferrarija nikad nije s emocijama govorio o svojim vozačima, ali u Gillesu je vidio neprežaljenog sina Dina. Smatrao ga je članom obitelji i iskreno ga je volio. Iznimno je cijenio što je Gilles prepustio naslov prvaka Scheckteru, iako se možda mogao boriti s njim u zadnje tri utrke sezone.

Kanađanin je bio favorit za titulu sljedeće sezone, ali je Ferrari imao strašno puno problema s aerodinamikom i Villeneuve je završio na 12. mjestu. Godinu dana kasnije Enzo je smislio novi bolid 126C, prvi u povijesti Ferrarija s turbopunjačem. Na ravnim dijelovima staze nije ga mogao nitko uhvatiti, no u zavojima je bio kao kamion i samim time uglavnom neupotrebljiv.

Villeneuve je bio vozač iz prosječne obitelji i bez ikakvog iskustva. Didier Pironi bio je projekt ugledne škole

Te godine u Ferrari je stigao Didier Pironi. Za razliku od Villeneuvea, koji je u Formulu 1 banuo kao poluamater, Pironi je došao iz bogate obitelji i bio je izdanak prestižnog projekta Winfield Racing School preko koje su u Formulu 1 ušli i Alain Prost, Rene Arnoux i Patrick Tambay. Godine 1978. je u Renaultu pobijedio na 24 sata Le Mansa i 1980. je s velikim očekivanjima došao u Ligier.

Francuska momčad željela je Francuze u svojim bolidima pa je Jacquesu Laffiteu pridružila Pironija. Ligier je imao sjajan bolid, ali Pironi je ostao bez šanse za borbu za titulu jer je momčad favorizirala Laffitea pa je 1981. došao u Ferrari.

Villeneuve i Pironi bili su u dobrim odnosima od samog početka. Nije bilo zle krvi među njima, ali je Pironi jako brzo postao jako dobar sa svim najvažnijim ljudima u momčadi.

Koliko god je Enzo Ferrari volio Gillesa, on nikad nije bio pretjerano vezan za Scuderiju, "tifose" i čitav taj duh legendarne momčadi. Enzo ga je doživljavao kao sina, ali Gilles nije njega kao oca. Da je dobio priliku voziti u nekom drugom, boljem bolidu, odmah bi je prihvatio. 

Iako su dobro surađivali, Pironi i Villeneuve bili su dijametralno suprotni. Obojici je zajednička bila nevjerojatna želja za utrkivanjem i pobjeđivanjem, ali karakterno su bili dosta različiti. Gilles je bio svojevrsni romantik.

Formulu 1 doživljavao je kao strast, način života i ona ga je opuštala. Stalno je razmišljao što bi novo, inventivno mogao napraviti na stazi, sa svima se šalio i, iako je nekad išao preko ruba, na stazi, ali i izvan nje bio je sportaš.

Pironi je bio poput računala. Sve je u glavi unaprijed detaljno isplanirao uoči dolaska u Ferrari, odmah je dobro procijenio što je u njegovom najboljem interesu, s kime mora biti dobar i kome se mora ulizivati.

Bio je jedan od onih tipova koji su često imali figu u džepu, a Villeneuve je bio jedan od onih koji toga nisu bili svjesni. Zanimala ga je politika i u Ferrariju i u Formuli 1, a Villeneuve za to nije mario ni sekunde.

I dok je Gilles bio maksimalno opušten sa svima, Pironi je pomno birao svoje saveznike, a za najvećeg je odabrao Ferrarijeva direktora Marca Piccinninija. S njim je brzo ušao u jako dobre odnose zadržavajući pritom prijateljski odnos s Villeneuveom.

Nije zvao Gillesa na svadbu, ali jest direktora Ferrarija

No, da tu sve baš ne štima najbolje bilo je jasno kad je Villeneuve dva tjedna prije Velike nagrade San Marina u Imoli saznao da je Pironi oženio dugogodišnju djevojku Catherine Beynie. Gilles se jako iznenadio što ga Didier nije pozvao na svadbu, a šokirao se kad je čuo da je Pironijev kum bio Marco Piccinnini, kojeg je jedva poznavao, te da su među uzvanicima bili brojni čelnici Ferrarija.

Iako ga je to jako razočaralo, Villeneuve nije želio da to naruši njegov, ako ništa drugo onda barem profesionalni, odnos s Pironijem. U takvim okolnostima Ferrari je stigao u Imolu na VN San Marina, koju je zbog sukoba FOCA-e i FISA-e bojkotiralo jako puno momčadi. Rene Arnoux i Alain Prost u Renaultovima su izdominirali kvalifikacije, a Villeneuve i Pironi bili su odmah iza njih.

Zbog bojkota je na startu bilo samo 14 bolida i, nakon što su Renaultovi jedan za drugim ispali iz utrke zbog problema s motorima, Ferrariji nisu imali konkurenciju. U trenutku kad je Rene Arnoux morao odustati, Villeneuve je izbio na prvo mjesto, a Pironi je bio drugi.

Nepisana Ferrarijeva politika bila je da u situaciji kad su Ferrariji na prva dva mjesta, a trećeplasirani zaostaje skoro krug, njegovi vozači ne pretiču jedan drugoga, nego čuvaju pozicije. Na stazi u Imoli u pravilu se trošilo dosta goriva pa su osam krugova prije kraja Ferrarijevi tehničari u ciljnoj ravnini i Villeneuveu i Pironiju pokazali znak da uspore te da čuvaju bolid, motor i, što je najvažnije, vodstvo u utrci.

Problem je bio što su Gilles i Didier svaki na svoj način tumačili znak "Slow". Villeneuve je zaključio da je to samo potvrda Ferrarijeva dogovora da ne bude pretjecanja i iznenadio se kad je vidio da Pironi iza njega ne usporava. Pritom je Villeneuve napravio i jednu grešku te je kratko izletio sa staze, što je Pironi iskoristio i prestigao ga.

Villeneuve je smatrao da Pironi želi napraviti show za domaće navijače pa ga je počeo naganjati. Pironi se branio, ali je dva kruga prije kraja propustio Villeneuvea da se vrati na vodeću poziciju. U takvom poretku ušli su u zadnji krug, Gilles je već usporio i počeo slaviti, da bi Pironi u jednom od najkontroverznijih poteza u povijesti Formule 1 u predzadnjem zavoju prestigao momčadskoga kolegu, koji se uopće nije branio. Villeneuve nije stigao reagirati i Pironi je pobijedio s 0.3 sekunde prednosti.

Smatrao da ga je Pironi izdao

Inače nasmijani i mirni Gilles izašao je iz bolida bijesan, potpuno izvan sebe. Smatrao je da mu je Pironi na prevaru ukrao pobjedu i nije želio ni doći na pobjedničko postolje. Ipak je došao, ali je ubrzo otišao. Villeneuveu, čovjeku koji je držao do časti, prijateljstva i povjerenja, to je bilo dovoljno da zauvijek prekriži Pironija.

Najbližima oko sebe rekao je da s Francuzom više neće progovoriti ni riječi do kraja života. Šokirao ga je i Ferrari, koji nije jednoglasno osudio Pironijev potez, osobito Piccinnini, koji je smatrao da je bila riječ o vozačkom potezu. Jedni su poruku "slow" protumačili kao "držite pozicije", a drugi kao "štedite gorivo, ali utrkujte se". Villeneuve nije mogao doći k sebi.

"Gilles je bio iskren i pošten do te mjere da je čak bio previše naivan. Vjerovao je Pironiju, a on ga je izdao. Ni u najluđim snovima nije očekivao da će mu ovaj to napraviti i strašno ga je to pogodilo. Naivni ljudi šokirani su kad dožive nešto tako. Pokvarenjaci misle da je to normalno", rekao je Scheckter, kojega je tužni Gilles nazvao nakon Imole.

Gilles je na utrkama bio u kamperu sa svojom obitelji. U Zolderu je bio potpuno sam sa sobom i svojim mislima, koje su mu pomutile razum

Ta dva tjedna do sudbonosne utrke u Zolderu Villeneuve je bio izvan sebe od šoka. Osjećao se izdanim od momčadskoga kolege i od Ferrarija. Osjećao je da je potpuno sam, a sam je i došao na utrku u Belgiju.

Kanađanin je inače na utrkama boravio u ogromnom kamperu, u kojem su bili i supruga Joann i djeca. No Joann je ostala kod kuće u Monte-Carlu zbog krštenja njihove kćeri Melanie. U Zolder je došao sam u svojem helikopteru, a izbjegavao je uopće biti u istoj prostoriji s Pironijem.

"Čuli smo se nakon Imole. Nije urlao u slušalicu, ali nije bio baš najmirniji. Rekao je da je ispao glup jer je mislio da su prijatelji, da poznaje Pironija. Onda je zastao i rekao: 'Sad će biti rata. Apsolutnog rata.' Nikad prije ga nisam takvog čuo i to mi je sledilo krv u žilama", rekao je novinar Paul Feranley, koji je karijeru posvetio Formuli 1.

Bez Joann i bez djece, Villeneuve je u Zolderu bio prepušten sam sebi i svojim mislima. Nije se družio s navijačima, nije potpisivao autograme, imao je u glavi samo jedan cilj - biti bolji od Pironija.

Na treningu u petak bio je tek peti najbrži, ali najvažnije mu je bilo da je 1.2 sekunde i deset mjesta bolji od momčadskoga kolege. Dan kasnije u kvalifikacijama jedina meta bio mu je Pironi. Nije morao izaći na te zadnje kvalifikacijske krugove, ali nije mogao dopustiti da Didier bude ispred njega.

Villeneuve je bio jedan od onih sirovih vozačkih talenata, koji je puno puta vozio na čisti instinkt i inspiraciju. Nekad ga je tjerao i adrenalin, ali nikad bijes i ljutnja. A Villeneuve je na ulasku u zavoj Butte, kroz koji je prolazio spori Joachen Mass u Marchu, bio ljutit i bijesan. 

U nogometu bijes može rezultirati nekim crvenim kartonom. U tenisu može značiti diskvalifikaciju, a u drugim individualnim sportovima krivu reakciju u ključnom trenutku i ispadanje ili poraz. Za volanom bolida od 600 konja, koji ulazi u zavoj pri 220 kilometara na sat, jedino što ne smije biti prisutno je bijes. 

Mass je u retrovizoru vidio da se Ferrari približava velikom brzinom i da mu mora ostaviti prostora. Nijemac je, kao što bi se i očekivalo, odlučio pomaknuti se u desnu stranu i prepustiti nadolazećem Villeneuveu lijevu, trkaću stranu kako bi mogao neometano proći kroz zavoj. U njegovoj glavi, a i u glavi vjerojatno svakog drugog vozača, to je bio logičan potez.

Genijalac koji je vozio na čisti talent i instinkt. Njegova čudesna pobjeda u Španjolskoj nikad se neće zaboraviti

Villeneuveu su njegov instinkt i sklonost rizicima u utrkama u karijeri donijeli puno toga. Godinu dana ranije u Monte-Carlu riskirao je sve da dođe do senzacionalne pobjede, a nešto kasnije u Španjolskoj je ostvario jednu od najimpresivnijih pobjeda u Formuli 1 uopće. U kaotičnoj utrci izbio je na prvo mjesto 18 krugova prije kraja, ali s gotovo nikakvim šansama za pobjedu.

Staza u Jarami imala je dosta zavoja i samo dvije ravnice. Njegov Ferrari je u zavojima bio poput traktora, a jedinu prednost imao je na ravnim dijelovima staze, gdje ga nitko nije mogao pratiti kad se zavrtio turbopunjač. U zadnjih 18 zavoja, na uskoj stazi, Villeneuve je namjerno usporavao kroz zavoje i naguravao pratitelje, da bi ih onda na ravnim dijelovima staze ostavljao daleko iza sebe.

Iz boksa su mu sugerirali da čuva motor jer neće izdržati, ali je Gilles nakon toga ugasio limitator broja okretaja i gazio svoj Ferrari 126CK. Nevjerojatnim manevrima, Villeneuve se obranio od svih napada i uspio doći do pobjede sa, za tu stazu, nekonkurentnim bolidom. Prvih pet vozača završilo je unutar 1.24 sekunde, što je bila druga najmanja razlika među prvih pet u povijesti.

Godine 1979. je na treningu u Watkins Glenu u SAD-u po strašnoj kiši bio 11 sekundi brži od svih drugih. Jedanaest sekundi. Dok su svi vozači pazili da sačuvaju živu glavu, Gilles je gazio bolid do iznemoglosti. Villeneuve je na takav način vozio i izvan staze. Jo Ramirez, bivši McLarenov direktor, prepričao je jednom kako se vozio s Gillesom od Rio de Janeira do staze u Jacarepagui. 

"Bila je to najstrašnija vožnja u mojem životu, nikad to neću zaboraviti. Vozio je unajmljeni auto, ali ga je vozio kao da ga ima čitav život. Kao da je osjećao što će ljudi ispred njega napraviti i prije nego što su oni sami toga bili svjesni. Neki manevri bili su naprosto nevjerojatni. Kad smo došli do staze, morao sam promijeniti donje rublje", rekao je Ramirez, a Ferrarijev dizajner Harvey Postlethwaite se prisjetio:

"Bili smo na večeri kraj Maranella i ponudio se da me odveze kući u svojem Ferrariju 308 GTS. Bilo je hladno, motor je bio hladan, ali on nije mario. Nije ga spuštao ispod osam tisuća okretaja i samo je jurio. Vozio bi po lijevoj traci u suprotnom smjeru iako je očito kamion dolazio prema nama.

To je činio sam da se razbudi, znao je da će naći neku rupu da se vrati u traku i svaki put ju je našao. Što se vozačkog talenta tiče, Gilles je bio s drugog planeta. Maksimalno se pouzdao u svoje vozačke sposobnosti", rekao je. 

Villeneuve više nije razmišljao racionalno. Jochenu Massu približavao se ogromnom brzinom i u sekundi je morao odlučiti: Lijevo ili desno?

Villeneuve je u svim tim situacijama imao dosta sreće i vjerovao je u svoju procjenu, ali tog dana u Zolderu nije razmišljao racionalno. U djeliću sekunde vidio je prostor s vanjske strane Massova Marcha. Lijevo ili desno? Stotinka sekunde.

Zdrav razum i normalni, mirni Villeneuve procesuirao bi da vanjska strana nije opcija i otišao bi lijevo. No, Gilles je i prije ulaska u Butte bio na putu bez povratka. U Zolderu jednostavno nije bio svoj. Lijevo ili desno?

Desno.

Pri 225 kilometara na sat Gilles Villeneuve u treptaju oka našao se iza Massa. Bolid mu se malo zanio, ali prostora da ga izbjegne više nije bilo. Ferrari je udario u zadnji kraj Marcha i vinuo se u zrak, letio je gotovo stotinu metara te napravio dva koluta unazad prije nego što se prednjim krajem zabio u tlo. Bolid se od siline strašnog udarca raspao na dva dijela i razletio po stazi.

Kokpit je puknuo na dva dijela, a Villeneuve je kao iz katapulta, zajedno sa svojim sjedalom, koje je pojasevima bilo pričvršćeno za njegovo tijelo, odletio 50 metara dalje i zabio se u zaštitnu ogradu. Nije imao ni kacigu, koja je završila 150 metara dalje niz stazu i liječnicima.

Jochen Mass, John Watson, Rene Arnoux i Derek Warwick istrčali su iz bolida i pojurili do Villeneuvea da bi samo u šoku gledali njegovo nepomično tijelo. Odnekud je došao i Pironi, koji je u nevjerici gledao svojeg momčadskog kolegu prije nego što su ga Ferrarijevi ljudi odveli.

"Vidio sam nešto što ne želim više nikad vidjeti u životu. Pogledao sam u njegove oči i vidio sam da u njemu više nema života. Vratio sam se u garažu i rekao sam svima da je Gilles mrtav", prepričao je Watson.

Villeneuve je bio živ, ali kao da nije. Samo jedanaest minuta kasnije bio je u helikopteru za bolnicu, no legendarni liječnik Formule 1 Sid Watkins znao je da nema nade. Po dolasku u bolnicu liječnici su utvrdili da mu je slomljena kralježnica, da mozak ne reagira i aparati su ga održavali na životu.

Jody Scheckter živio je u Monte-Carlu i bio je prvi kojemu je javljeno što se dogodilo. Otišao je do Gillesove supruge Joann i rekao joj da je doživio tešku nesreću i da je u kritičnom stanju. Ona je odmah odletjela u Belgiju i sastala se s liječnicima, koji su joj rekli da nikakva operacija nema smisla i Joann je odlučila da isključe aparate. Gilles Villeneuve umro je u 21:12, imao je samo 32 godine.

Pironi nije smio na sprovod

Vijest o smrti Gillesa Villeneuvea šokirala je svijet. Kanadska vlada poslala je vojni zrakoplov po njegovo tijelo, a njegovu obitelj u Kanadu su pratili Scheckter i Marco Piccinnini. Tisuće ljudi odale su mu počast kraj otvorenog lijesa, a na sprovodu je bio i kanadski premijer Pierre Trudeau. Gillesova obitelj zabranila je Pironiju da dođe.

Iako to nitko nije javno rekao, iznad Didiera Pironija pojavila se aura krivca za Villeneuveovu smrt koja ga je strahovito pogodila. No, Formula 1 morala je krenuti dalje, a u utrkama koje su dolazile Pironi je briljirao i bio je glavni kandidat za naslov svjetskog prvaka. Koliko god pokušavao potisnuti Gillesovu smrt, smrt kao takva počela ga je proganjati.

Tri tjedna kasnije iz prve ruke vidio je kako je otišao mladi Riccardo Paletti. On se na startu VN Kanade, na stazi u Montrealu koja je preimenovana u Circuit Gilles Villeneuve, zabio u Pironijev Ferrari, koji nije uspio krenuti. Sjedio je u nesvijesti u bolidu i kad su liječnici došli do njega, planuo je rezervoar i Paletti je živ gorio. Kad je požar ugašen, Paletti više nije imao puls i umro je u bolnici.

Pironi je nakon toga pobijedio u Nizozemskoj, bio je vodeći u poretku, a onda je došla utrka u Hockenheimu u koji je stigao s velikih devet bodova prednosti. Francuz je bio fantastičan u kvalifikacijama i osvojio je pole position sa sekundom boljim vremenom od Alaina Prosta.

Sljedećeg jutra padala je jaka kiša i Pironi nije morao izlaziti na stazu. No, želio je testirati nove gume, koje još nisu bile u opticaju, pa je došao na trening s još nekoliko vozača. Staza u Hockenheimu je jednim dijelom prolazila kroz gustu borovu šumu, a vidljivost je bila dodatno smanjena zbog vode koju su jureći bolidi podizali s tla.

Novinari i drugi vozači, koji su bili tog dana u Hockenheimringu, govorili su da je Pironi vozio kao da su neki demoni ušli u njega. Bio je između dvije i tri sekunde brži od svih na stazi, strašno je riskirao u tako teškim uvjetima, ali je letio po stazi.

U toj kišurini i sumaglici od vodene pare Pironi je pri brzini od 270 kilometara na sat razabrao ispred sebe Williams, kojeg je znatno sporije vozio Derek Daly. Britanac ga je također vidio te se maknuo u stranu kako bi propustio Pironija. 

Pironi je par mjeseci kasnije nastradao slično kao Villeneuve

Kad se Daly maknuo, Pironi je stisnuo gas, ali ni on ni Britanac nisu znali da je odmah ispred Dalyja u Renaultu bio Alain Prost. Po tako teškim uvjetima bilo je nemoguće vidjeti njegov žuto-bijeli bolid i Pironi nije imao vremena za reakciju kad se silueta Renaulta pojavila ispred njega.

U nevjerojatnom spletu okolnosti, Pironi je na gotovo identičan način kao Villeneuve par mjeseci ranije pogodio Prosta u stražnji kraj. Bolid se vinuo u zrak, po Prostovom svjedočanstvu na više od 20 metara visine, okrenuo se nekoliko puta oko svoje osi, letio 200 metara i pri slijetanju se prednjim krajem, baš kao Villeneuve, zakucao u tlo.

Prednji kraj njegova Ferrarija smrskao se do neprepoznatljivosti, a Pironi je ostao zarobljen u toj hrpi zgužvanog lima. Prvi mu je u pomoć pritrčao Nelson Piquet, koji se zaustavio kad je vidio što se dogodilo. Skinuo mu je kacigu s glave i šokirao se kad je vidio da mu je lice potpuno krvavo i natečeno. Spustio je pogled i vidio što je ostalo od Pironijevih nogu, okrenuo se i ispovraćao.

Ubrzo su se pojavili liječnici na čelu sa Sidom Watkinsom. Kirurzi, koji su bili među njima, smatrali su da mu se noge moraju amputirati kako bi ga se izvuklo iz bolida i spasilo, a Pironi je poludio kad je to čuo. Zadnjim snagama uhvatio je Watkinsa i urlao:

"Ne daj im da mi odrežu noge, molim te. Sve može, samo noge ne!"

Watkins ga je smirio i, iako u tom trenutku nije znao treba li mu lagati u lice, obećao mu je da mu noge nitko neće dirati. Pironi se ubrzo onesvijestio, a vatrogasci su ga 25 minuta vadili iz raspadnutog bolida nakon čega je prevezen u bolnicu u Heidelbergu.

Obje noge bile su mu smrskane. Slomio je jednu ruku, gležanj mu je bio smrvljen, imao je teške ozljede glave, ali 30-godišnji Didier Pironi je - preživio. Dva tjedna su mu čudesni njemački kirurzi u serijama operacija rekonstruirali tijelo i noge. Prebačen je u bolnicu u Parizu, a ukupno je u bolnicama bio godinu dana.

Sanjao je da će se jednog dana vratiti u Formulu 1, a ohrabrivao ga je i Enzo Ferrari, koji mu je obećao da će ga mjesto u njegovom bolidu čekati ako ikad bude u stanju ponovno voziti. U bolničku sobu poslao mu je repliku pehara za pobjednika Svjetskog prvenstva 1982. godine.

Prve dvije godine hodao je na štakama, ali se do 1986. potpuno oporavio. Sve glasnije su bile priče da bi se mogao vratiti u Formulu 1, a one su dobile podlogu kad se Pironi pojavio na testiranjima momčadi AGS. Njegova vremena bila su u rangu njihova prvog vozača Renea Arnouxa, ali problem je bio desni gležanj, koji je mogao izdržati par krugova, ali ne i ogromne naporne čitave utrke.

Osim toga, Didier je dobio ogromnu odštetu od osiguranja za ozljede koje su mu prekinule karijeru i taj iznos morao bi vratiti da bi se ponovno mogao natjecati. Sve više su ga počele zanimati utrke powerboata (moćnih glisera) kojima se počeo baviti i 1987. uključio se u Svjetsko prvenstvo.

Ljeto koje je puno obećavalo

Tog 23. kolovoza 1987. godine život je izgledao dobro za Francuza. Bio je sve uspješniji u powerboat racingu, u tajnosti je dogovarao angažman u Formuli 1 za 1988. godinu, a njegova supruga Catherine Goux čekala je blizance.

S dva kopilota je sa svojim strašnim gliserom Colibri 4 tog dana nastupao na utrci kod Isle of Wighta u Engleskom kanalu. Par tjedana ranije slomio je četiri rebra na utrci u Španjolskoj, ali to nije moglo pokolebati neustrašivog Pironija. 

U drugom krugu utrke kod Isle of Wighta Pironi je bio u lovu na talijanski gliser, koji je vodio u utrci. Vrijeme je bilo oblačno, ali dobro, a more uglavnom mirno. Iz Southamptona za Belfast u to vrijeme plovio je tanker Esso Avon, koji je podignuo poveće valove na površini.

Talijanski gliser ih je vidio na vrijeme, na njih je naletio pod odgovarajućim kutem i praktički ih preletio. No, baš kao i Hockenheimu pet godina prije, Pironi je riskirao i, ovaj put, baš kao i Villeneuve, pogriješio. Colibri 4 je pri brzini od 185 kilometara na sat pod krivim kutem došao na val, udario ga i onda se vinuo u zrak.

Prevrnuo se i gornjom stranom, gdje su sjedili Pironi i njegovi kopiloti, udario u površinu mora, koja je pri takvoj brzini bila kao beton. RAF je odmah poslao spasilačke ekipe iz svojih baza, ali svi su znali da pomoći nema. Didier Pironi, Claude Guenard i Bernard Giroux od siline stravičnog udara poginuli su na mjestu.

Tako su Gilles Villeneuve i Didier Pironi, s par godina razmaka, skončali na isti način. Radeći ono što su najviše voljeli i što im je bila strast. U životu su obojica puno riskirala, ali je sudbina, kako je rekao Pironijev dugogodišnji mehaničar Pietro Corradini, željela da im sreća u jednom trenutku okrene leđa. Jedan krivi potez, kriva odluka u djeliću sekunde pokazali su kakve male nijanse mogu značiti život ili smrt.

Kralj bez krune

Obojica su prerano otišla kao veliki, jedni od najvećih talenata u povijesti Formule 1, koji nikad nisu osvojili naslov svjetskog prvaka. Obojica su bila jako, jako blizu, ali im jednostavno nije bilo suđeno.

"Gilles je bio superzvijezda, svjetski prvak bez krune. Svi su ga obožavali. Nije bio tipični playboy, ali je obožavao život i živio je punim plućima. Formuli 1 trebaju takvi vozači, a danas ih je sve manje.

Formula 1 nisu samo elektronika, motori i bolidi. Formula 1 su ljudi, vozači, njihovi karakteri sa svim njihovim mana. To ljudi vole i toga danas nedostaje. Nema više vozača kao što je bio Villeneuve", rekao je Jo Ramirez.

Iza Gillesa su ostali kći Melanie i sin Jacques, kojega je otac tjerao da se bavi automobilizmom. Jacques Villeneuve jednom je rekao da je njegov otac po tom pitanju bio strašno sebičan i vrlo strog te da je zbog njega imao migrene. 

Iako nije želio da ga se uspoređuje s ocem, Jacques je 1997. godine prezime Villeneuve ipak ugravirao na pehar Svjetskog prvenstva u Formuli 1 nakon što je u Williamsu u velikoj borbi s Michaelom Schumacherom došao do titule.

Krug obitelji Villeneuve se tako zatvorio, sin je postigao ono što otac nije uspio, baš kao i jedan od dva Pironijeva blizanca, koji je 2020. godine kao član tima Mercedes-AMG Petronas podigao pehar svjetskog konstruktorskog prvaka. Njega i brata je Pironijeva udovica Catherine Goux rodila nedugo nakon njegove pogibije.

Nazvala ih je Didier i Gilles.