ZABIJALI su golove, mučili suparničke braniče i golmane, skidali su penale, proglašavani su herojima, potom ismijavani od navijača i medija. Bravurama van terena također su brusili karizmu. Zajedničke su im samo dvije stvari - nekoć su bili ikone domaće lige, a nakon odlaska im se gubi svaki pisani trag. Gdje su danas Filip Lončarić, Željko Malčić, Dinko Trebotić, Mathias Chago i Goran Ljubojević?

 

 

 

S 18 godina  ovaj silno talentirani vratar je izjavio kako je zauvijek odbacio kocku, a s 20 je dobio priliku postati prvi Dinamov golman. Ipak, dolazak Georga Kocha, pa povratak Butine još ga je neko vrijeme držao kao B ili C opciju. Ali upravo s njim na golu Dinamo rastavlja Rijeku sa 6:0 u Maksimiru i Temišvar s 3:0 u Europskoj ligi, dvije najveće pobjede te sezone. Nakon ozljede i povratka sudjeluje u najvećem europskom potresu Mamićevog Dinama – moldavski Sheriff odigrao je 1:1 na Maksimiru, što je bilo dovoljno za to da se odluka o prolasku donese nakon penala. Lončarić je skinuo dva udarca, ali nije mogao obraniti koliko su suigrači mogli promašiti i Dinamo je šokantno ispao iz Lige prvaka, korak prije uobičajene playoff runde. Lončarić se uskoro ponovo ozlijedio, pa morao i „pod nož“ – pokazat će se kako su to tegobe od kojih se neće nikada oporaviti. Ili barem dugo vremena. Iduća postaja bio je rumunjski Gaz Metan iz Mediasa, gdje je u čitavoj sezoni upisao tri nastupa. Iduću sezonu je u susjednoj BIH, gdje se uspijeva izboriti za status prvog golmana, ali zadovoljstvo životom u Sarajevu nije potrajalo dugo i Lončarić j ponovo osjetio draži HNL-a, ovaj put u dresu Osijeka. Samo šest nastupa donijeli su novi bijeg preko granice, ali ni u Zrinjskom se nije skrasio – branio je duplo manje nego u Osijeku. U siječnju ove godine potpisuje za norveški Tromso. Nakon 14 kola na klupi, prigrlio je startnu poziciju koju nije ispuštao do kraja sezone. Pomogao je klubu zadržati prvoligaški status u tijesnoj završnici, što mu je donijelo i produženje ugovora do kraja 2018. godine.

 

 

 

Najpoznatiji konobar HNL-a (radio je kao konobar u kafiću svog budućeg trenera, Srećka Lušića) eksplodirao je 2007. godine. Nakon Dilja, Graničara, Lovora iz Nijemaca, četvrte njemačke lige,a preko Zrinjskog iz Tordinaca dospio je u Cibaliju s punih 26 godina, što mu je bio debi u prvoligaškom nogometu. To ga nije spriječilo da postigne 12 pogodaka (4 Dinamu i Hajduku) čime je igrao krucijalnu ulogu u Cibalijinom ostanku u ligi. Nakon Cibalije zapaženu ulogu imao je i u Šibeniku, čime je njegov ukupni učinak u HNL-u završio na 99 utakmica i 31 pogotku. Nakon toga, karijera je doživjela silaznu putanju – Zrinski iz Tordinaca, Junak iz Sinja i GOŠK iz Gabele. Iz ovog perioda potiče i najteži trenutak njegove karijere – uvjetna osuda na godinu dana zatvora zbog neplaćanja alimentacije. 25 tisuća kuna duga, kako kaže Malčić, nije mogao podmiriti jer mu Šibenik nije isplatio 280 tisuća kuna zaostalih plaća, čime se našao u pat poziciji, a ostatak karijere uglavnom je igrao za stan i hranu. Plan mu je čak bio i „bijeg“ u Kanadu na poziv bivšeg suigrača, ali znajući da ne može pod uvjetnom osudom dobiti vizu, ostao je u Hrvatskoj. U veljači ove godine odjeknula je vijest o dolasku Željka Malčića u treću ligu (jug), u Primorac iz Biograda Na Moru. Pomogao je klubu sačuvati trećeligaški status, a i ove sezone Biograd mirno plovi u trećoj ligi dok je Malčić prvi strijelac ekipe sa 7 golova. Zanimljivo, Malčić nije jedina HNL ikona u redovima Primorca – njihovom obranom zapovijeda stoper Dinama i Zagreba iz šampionske sezone koji je čak i za reprezentaciju odigrao dva susreta, Vedran Ješe. 

 

 

Mathias Chago 

 

Silno simpatični Kamerunac koji je u Hrvatsku došao ne bi li stekao novaca da prehrani svojih desetero braće i sestara kod kuće vjerojatno nije ni slutio koliko je trnovit put do uspjeha. Nakon što  ga je menadžer doveo u Hrvatsku, a zatim i ostavio na ulici bez vize ili kune u džepu, u pomoć je stigao Ćiro Blažević koji mu je pružio prenoćište – što u formi stana, što u formi prostorija za trening u Maksimiru. Dinamove skaute osvojio je nakon prijateljske utakmice protiv slovenskog Aluminija, pred početak koje je molio igrače da mu pomognu dobiti ugovor u Dinamu kako bi prehranio obitelj. Maksimirske navijače osvojio je čeličnim plućima i zalaganjem, te konstantnim pohvalama satarašu, koje je za njega i danas najbolje jelo na svijetu. Brojne ozljede stalno su mu remetile ritam i tek je jednom u pet sezona bio standardni prvotimac kroz većinu sezone i to odmah na početku svojeg mandata u Dinamu, kada je bio jedna od glavnih poluga opijajućeg Kužeovog Dinama. Time je zavrijedio čak i nastup u jakoj kamerunskoj selekciji, ali utakmica protiv Obale Bjelokosti mu je ostala i jedini nastup. Nakon posudbi i smucanja po Istri i Lokomotivi, Chago je već dvije godine na Bliskom istoku. Iranski Foolad, klub u vlasništvu najjače metalne sile u državi koji je do statusa prvoligaša došao sumnjivim pretumbacijama i gašenjima drugih klubova potpisao je s njim višegodišnji ugovor. Chago je danas jedini stranac u ekipi, a u dvije i pol sezone odigrao je 80 utakmica te postigao 4 pogotka.

 

 

Od dijela medija prozvan „Ibričićevim nasljednikom“, a od većine navijača Hajduka prezren kao „Šošin igrač“, Dinko Trebotić se još za vrijeme najslavnijih dana u Hajduku našao u unakrsnoj vatri Hajdukovih kadrovskih križaljki. Iako su posudbe u Rudeš i sinjski Junak obrazložene kao stjecanje iskustva, istina je da Hajdukova struka nikad nije dovoljno vjerovala mladiću koji se nikad nije ustručavao u svlačionici reći svoje mišljenje. Tako je u nemilost u Hajduku stigao kod trenera Miše Krstičevića, koji mu je i donio konačnu presudu, odnosno rastanak s Poljudom. Prva stanica bio je Zagreb, ali kruna njegove karijere ostaje dvogodišnji mandat u Lokomotivi gdje je s potentnim Dinamovim mladcima izgledao, barem u dijelu utakmica, kao ozbiljan HNL igrač. 2014 prelazi u mađarski Videoton gdje postaje prvotimac, a prve sezone osvaja i mađarsko prvenstvo s klubom koji je prije 31 godinu igrao finale Kupa UEFA u kojem je bolji bio madridski Real. Ovog ljeta otisnuo se u Izrael, točnije Bnei Yehudu iz Tel Aviva, klub koji je nakon pada u drugu ligu ekspresno izborio povratak u elitni razred izraelskog nogometa. Yehudi baš i ne ide najbolje – tek jedna pobjeda u posljednjih deset službenih susreta rezultirala je pretposljednjim mjestom na ljestvici, bodovno izjednačeni sa začeljem. 

 

 

 

 

Pranjić, Kranjčar, Vranjević, Carević, Tomić i Ljubojević s jedne, a Pennant, Defoe, Jeffers i Glen Johnson s druge strane. Mjesto radnje je Upton park, godina 2003., a ishod sada već legendaran – hrvatska mlada reprezentacija svladala je bahatu Englesku s visokih 3:0. Junak ove priče zabio je dva gola i asistirao za treći, a tom prilikom će, vjerojatno u afektu, i izjaviti: „Dodajte HNL-u reklame i tribine kakve imate u Engleskoj i vidjet ćete da nemamo ništa lošiju ligu od njih!“. Talentirano osječki napadač zablistao je vrlo rano i od prvih HNL dana u klubu s Drave počeo nemilice trpati protivničke mreže. Transfer u Dinamo trebao je biti kruna karijere, ali unatoč vrlo dobroj sezoni i pol, Ljubojević je bio jedan od onih koji je platio ceh novim strujama u Dinamu koje su nužno uslijedile nakon „lige za bedaka“. Avantura u Belgiji bila je protkana ozljedama i nestabilnostima, pa se Ljubojević vratio u Zagreb, ovog puta u istoimeni klub. Nakon toga, mijenjao je klubove kao na traci – AIK, Osijek, rumunjski Targu Murges, iranski Naft (postoji li stereotipnije ime nekog kluba na svijetu?), te ponovo Osijek koji je bio posljednja HNL postaja stasitog centarfora. Daleka Azija nužna je situacija svih koji mogu zaraditi, a upravo s tom svrhom Ljubojević je igrao najprije u singapurskom Balestieru (gdje ga je vodio hrvatski trener Marko Kraljević, koji će biti proglašen i najboljim trenerom lige) i indonezijskoj Sriwijayi. U Indoneziji je doživio presedan u kojem je FIFA suspendirala domaću ligu zbog uplitanja Ministarstva policije koja je blokirala nastavak prvenstva i Ljubojević se vratio kući. Danas brani boje iz Mladine, a trenutno predvodi listu najboljih strijelaca 3. HNL Zapad s deset golova. Usto je odlučio uložiti i u život van nogometa te se može pohvaliti privođenju studija sportskog menadžmenta kraju. Osim toga, vjerojatno će se okušati i u trenerskom poslu, te polaže akademiju pri HNS-u radi dobivanja potrebnih licenci. Kum je i veliki prijatelj predsjednika Hajduka Ivana Kosa, koji je demantirao da u njemu vidi novog sportskog direktora splitskog kluba.