AJAX je ponovno hit. Zasluženo, jer dječji vrtić Erika ten Haga igra nevjerojatno zavodljiv, šarmantan, lepršav, ali i ubojit nogomet. Na svojoj koži to su osjetili Real i Juventus, a nakon pobjede 1:0 u Londonu, momčad koja je sezonu počela od prvog pretkola Lige prvaka, na korak je do senzacionalnog finala.

Za ovaj Ajax danas navijaju svi neutralni ljubitelji nogometa. Zato što je u suhoparnu zbilju modernog europskog nogometa u kojem kolo vode uvijek isti klubovi unio svježinu i dokazao da nekad može i David protiv Golijata. A ljudi takve priče vole. Ten Hagov Ajax je avangarda, baš kao što je bio i onaj Van Gaalov, koji je dominirao europskim nogometom sredinom devedesetih.

Razgovarajući s Ivanom Katalinićem i Vatroslavom Mihačićem, hajdukovcima koji su iz prve ruke svjedočili snazi Ajaxa iz devedesetih, pokušali smo usporediti Van Gaalov i Ten Hagov Ajax.

Ajax i Hajduk proizveli su najviše pravih nogometaša

''Ništa čudno. Svakih dvadesetak godina Ajax izbaci fantastičnu generaciju. Početkom sedamdesetih bila je to ona Cruyffova, koja je tri puta zaredom osvajala naslov prvaka Europe i koja je kao nitko prije ni poslije promijenila nogomet. U devedesetma se pojavilo novo čudo iz Amsterdama. Bio je to Ajax koji je osvojio naslov prvaka Europe 1995., a sezonu kasnije igrao je finale i nesretno izgubio od Juventusa na penale. Evo ih sad opet. Ajax je veliki klub, uz Hajduk je uvijek proizvodio najviše pravih nogometaša. Svima koji poznaju nogomet jasno je bilo da se oni kad-tad moraju vratiti. I ova momčad kao i ona koja je nas pobjeđivala igra jako brzo, s puno igrača prema naprijed i na kratki pas. To je taj stil'', rekao nam je Ivan Katalinić, čovjek koji je na svoje oči trenirajući Hajduk gledao kako igra Van Gaalov Ajax, za mnoge najbolja klupska momčad svih vremena.

Van Gaalov Ajax bio je nepobjediv

Van Gaalov Ajax bio je nepobjediv. Barem smo svi mi koji smo imali sreće gledati tu momčad kako igra bili takvog dojma. Van Gaal je stvorio momčad od multifunkcionalnih i polivalentnih igrača kao što su bili Edgar Davids, Ronald de Boer, Clarence Seedorf i Michael Reiziger, redom igrači koje je baš on odgojio i nogometno oblikovao. Trener Ajaxa ekipu je gradio oko jezgre igrača koji su u svakom trenutku podjednako dojmljivo mogli igrati u oba smjera, posjedovali su nepobjedivu radnu etiku i bili su toliko fizički jaki i taktički obučeni da su se mogli fantastično prilagođavati različitim sustavima i formacijama, ovisno o događajima na terenu.

Recimo, Clarence Seedorf je debitirao u službenoj ligaškoj utakmici 29. studenog 1992. protiv Groningena kad je imao svega 16 godina i 242 dana te je tako postao najmlađi debitant u povijesti Ajaxa. Legendarni Frank Rijkaard, koji se 1993. vratio u Amsterdam kako bi na zalazu karijere predvodio Van Gaalov Ajax do naslova prvaka Europe, za Seedorfa je jednom rekao:

''Možda još nema 17 godina, ali meni je čast dijeliti svlačionicu s takvim igračem.''

Hajduk napravio ono što nije mogao možda i najbolji Milan svih vremena 

Ajax se prošetao skupinom u kojem je bio aktualni prvak Milan, AEK i Salzburg Otta Barića, a u četvrtfinalu Van Gaalov stroj je išao na noge Hajduku. Hajduk je odigrao hrabro na Poljudu i utakmica je završila bez golova. Uoči uzvrata Hajduk su svi već oplakali, a jedino je Igor Štimac pokušavao ohrabriti suigrače.

''Samo da izdržimo da do poluvremena ne primimo gol. Oni će postati nervozni, a tada je sve moguće'', nadao se Štico. Ipak, Ajax je golovima Kanua i Francka de Boera već u prvih 45 minuta zaključio priču, a u nastavku je De Boer zabio i svoj drugi gol za konačnih 3:0.

''Imali smo kasetu od 45 minuta s njihovim prekidima, proučavali smo ih, vidjeli da uglavnom idu na prvu stativu. Ali to je tako, ipak su nam zabili iz prekida. Ajax je ipak bio prejak, imali su najbolju momčad, možda i jaču od one s Cruyffom iz 70-ih, igrali su kao Barcelona s Guardiolom'', rekao nam je Ivan Katalinić.

U polufinalu je Bayern u prvoj utakmici u Munchenu uspio izvući ''nulu'', ali je u uzvratu prošao gore od Hajduka. Ajax je tu večer odigrao možda i najbolju utakmicu generacije i s konačnih 5:2 najzadovoljniji su mogli biti Bavarci koji su se lako mogli doma vratiti i s deset komada u mreži. Za mnoge je ta utakmica predstavljala nešto najbolje što se u nogometu moglo vidjeti, "totalni nogomet" u punom smislu. U finalu opet Milan, treći put iste sezone. Aktualni prvak s možda najjačom momčadi u klupskoj povijesti nije imao šanse. Treći poraz od Ajaxa u istoj sezoni bez da su postigli gol. Gol Patricka Kluiverta za 1:0 i za naslov prvaka.

Momčad koja je pokorila Europu 1995. nije pala s neba. Hajduk to najbolje zna

Ta momčad bila čudesna, po svemu posebna, ali ona nije pala s neba i nije se pojavila preko noći. Van Gaal ju je godina strpljivo i pažljivo gradio, brusio, sve dok ju nije doveo do savršenstva. Ajax je osvojio Kup UEFA 1992., ali momčad koja je tri godine kasnije poharala Europu sagrađena je na drugim temeljima. Bergkamp, Jonk i ostali nositelji igre su otišli, a Van Gaal je već iste sezone počeo stvarati još jaču, još moćniju momčad. Hajduk je to odmah osjetio na svojoj koži.

Hajduk je u rujnu 1993. u prvom kolu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova naletio na Ajax. Kopljanici su tada bili totalna nepoznanica, a Bili su imali solidnu ekipu predvođenu Mornarom, Rapaićem, Hibićem, Koznikuom i Računicom. Golom Mornara Hajduk je pobijedio u prvoj utakmici u Ljubljani (tamo se igralo zbog rata u Hrvatskoj). Svi mi koji smo navijali za Hajduk nadali smo se da Katalinićeva momčad može proći i da taj slavni Ajax nije ništa posebno. Bila je to iluzija. Ajax je te večeri demonstrirao moć, Vatroslav Mihačić je čak šest puta vadio loptu iz svoje mreže, a mi koji smo utakmicu gledali preko malih ekrana hipnotizirano smo gledali u klince, ne previše starije od nas, kako igraju nogomet nikad prije viđen.

Možda 6:0 zvuči ružno, ali imali smo sreću da igramo s njima, možda najboljom ekipom svih vremena

"Bilo mi je žao što prva utakmica nije završila većim rezultatom u našu korist jer smo zaista odigrali odlično, sjećam se i stativa i promašenih zicera. Meni je još veći motiv bio što mi se na dan odgođene prve utakmice rodio sin. Utakmica u Amsterdamu je bila 60 minuta al pari, da je Mornar ili Kozniku zabio u kontri koju smo imali, bili bismo još u igri. Ali dođe vrijeme kad više ne možete, držali smo se do 56. minute, a onda je krenulo. Bez obzira na sve dobro što smo učinili, doživjeli smo težak poraz, meni najteži u karijeri'', prisjetio se noći 29. rujna 1993. Mihačić pa je nastavio:

''Ta generacija je bila preteča modernog nogometa koji se igra danas. Ta je generacija bila preteča današnje Barcelone. Istina, primili smo šest komada u toj utakmici, ali mogu čak reći da je sreća da smo naletjeli na njih jer sam imao čast da igram protiv možda i najbolje ekipe u povijesti nogometa. Tih 6:0 jako ružno zvuči, ali vjerujte mi, nitko od nas nije bio previše razočaran. Ljudi su igrali jedan sasvim drugačiji nogomet. Činjenica da sam ja bio najbolje ocijenjen u momčadi Hajduka najbolje oslikava kakva se utakmica igrala. U Ljubljani smo bili bolji, imali smo niz šansi, a oni su igrali svoju igru, bez previše panike i nervoze. Očito, mi smo tu utakmicu odigrali iznad svojih mogućnosti pa nas je to zavaralo da možda nešto možemo napraviti. U Amsterdamu smo doživjeli sudar s realnošću.''

Samo su Hajduk i Parma znali kako s Ajaxom

Nakon što je sadašnja generacija Ajaxa postala hit, mnogi su skloni uspoređivati je s onom Van Gaalovom. Katalinić i Mihačić cijene Ten Hagov Ajax, ali obojica tvrde da je ova momčad daleko ispod one.

''Ova generacija bi morala proći još puno toga da bismo ju mogli uspoređivati s onom. Treba vremena za sazriju, a nisam siguran hoće li to biti moguće s obzirom na to da će neki od ključnih igrača otići već na ljeto. Oduševljen sam kako igraju, ali mislim da ih nosi euforija i rezultat. Nisam uvjeren ni da su sigurni protiv Tottenhama premda imaju fantastičan rezultat. U drugom poluvremenu smo vidjeli i da ta momčad ima neke limite. Tu je razlika između ove ekipe i one Van Gaalove. Kod one generacije jedino je konačan rezultat bio upitan, pobjednik nikad nije dolazio u pitanje. S kim god da su igrali, jasno je bilo tko će na kraju slaviti'', kazao je Mihačić, a Katalinić se nadovezao:

''Jako je teško uspoređivati ere. Mnogi će reći da je najbolja generacija Ajaxa ona Cruyffova od koje je sve krenulo. Meni je pak ipak najbolja ona ''moja'', ona koja je 1995. postala prvak Europe. Ta je momčad bila toliko dominantna da je u tri sezone izgubila samo dvije utakmice – od nas i od najjače Parme ikad u polufinalu Kupa kupova iste sezone. Prošetali su se Ligom prvaka sljedeće sezone, a u finalu 1996. izgubili su od Ajaxa tek nakon penala. Mislim da sam bio jasan koja je najbolja momčad Ajaxa ikad i mogu li se ove dvije generacije uopće uspoređivati.''