NIJE se ponovio Hazar, a Dinamo je u uspavanki pobijedio najlošiju momčad s kojom se susreo u Europi još od Tofte, jer Linfield je klase TŠK-a, ali bez Tina Lovrekovića, odnosno Pistol Petea.

> Šokota odlazi, Pokrivač "se boji povratka u veći klub od Monaca"

> Izlet u Belfast vratio optimizam

Dinamova igra je bolovala od standardnih boljki koje prate prve utakmice u predsezoni, koje još više dolaze do izražaja kada se sastanu momčad koja teži igri i ona koja je svim silama opstruira. Dinamovci su prilično griješili u povezivanju igre, bilo je mnogo pogrešnih dodavanja, ali su zato odigrali prilično odgovorno i nije bilo ni traga podcjenjivanju protivnika.

Najkorektnije je odigrao stoperski dvojac Bišćan-Drpić, a da li će taj temelj biti dovoljan da se dohvati Liga Uefa, još ćemo vidjeti.

Previše se pokušavalo kroz sredinu umjesto da se domaćine razvlačilo, pri čemu bi dodatnu prednost Dinamu donijeli Tadić i Mandžukić u napadu, jer najraspoloženiji Dinamov napadač s pola snage može predriblati svakog od sinoćnjih protivnika.

Naravno da se sa najvećom pažnjom očekivao prvi nastup u službenoj utakmici najvećeg ovoljetnog pojačanja. Pedro Morales je proigravanjem za gol pokazao upravo ono zbog čega je doveden, ali da bi ga se moglo nazivati "Modrićevim nasljednikom" prije nego što se dalje proda morati će malkice suzbiti zaigranost i u procesu prilagodbe europskom nogometu obogatiti igru odgovornošću.

Također je dobro da je vatreno krštenje (onaj start po gležnju mu je malo utjerao strah u kosti) doživio protiv ovako skromnog protivnika. Igra u sljedećim pretkolima će ipak tražiti mnogo više čvrstine.

Ovo pišemo jer se Morales čini sposobnim ispraviti sve manjkavosti, dok se navedeno nakon još jedne loše predstave ne može reći za Sammira, koji se po tko zna koji put gubio (kao i loptu) u bezglavim jurcanjima kroz sredinu.

Još će navijači Dinama plakati za Čalom

Carlos Santos de Jesus je svoju četvrtu sezonu u Hrvatskoj (kako brzo prolazi vrijeme, nije ni čudo da svi Dinamovi Brazilci "žele igrati za hrvatsku reprezentaciju" jer uvjete za Domovnicu ovako ili onako steknu prije nego Edo Maajka) započeo u prvoj momčad na poziciji lijevog beka, a protiv Linfielda je bio uvjerljivo najgori Dinamov igrač.

Ni u obrani, niti u napadu nije napravio baš ništa, odnosno je, jer jedina prilika za Linfield - O'Kaneov udarac - je došao nakon njegovog bijega sa strane koju je trebao čuvati. Carlosovi izleti u napad su posebna priča: kada krene centrirati, Balaban i Mandžukić se ne moraju ni namještati jer lopta je garant u gol-autu. Njegove pogreške u primanju i predaji lopte je teško iti pobrojati.

Oprezni profesor bi svakako na to osjetljivo mjesto već u uzvratu morao gurnuti Ibaneza, koji ne griješi početnički kao Carlos, a u napadu je prilično opasniji. Daleko da je omanji argentinski bek definitivno rješenje za lijevog bočnog, ali Carlos spada u kategoriju koju je inaugurirao Anderson i gdje su se ugurali Sammir i on.

Chago i Vrdoljak nakon Vukojevića i Pokrivača

Srce momčadi je također osjetno skromnije nego prošle sezone: nakon što su se igrači koji su držali te pozicije do prije mjesec dana prodani za kombiniranih 12-ak milijuna eura, naslijedili su ih nespremni i nesigurni Chago na kojem je vidljiva preduga pauza, kao i zahvalni i vrijedni Vrdoljak, koji ima iste nedostatke kao i Kamerunac iz Retfale: osjećaj za igru i dodavanje lopte ikome tko je udaljeniji tri metra od njega.

Koliko će pomoći Balaban i Butina?

Ako su Chago i Vrdoljak upitnici, minusi večerašnje utakmice su Butina i Balaban. Ljubimac maksimirskog sjevera bi morao pokazati kudikamo više sigurnosti: u sljedećim utakmicama će njegove loše procjene pri centaršutevima i nesigurna izbijanja značiti golove u Dinamovoj mreži. No sjetimo se i Kochovog gola kroz uši protiv Hazara nakon čega je postao heroj i spasitelj, ali i podsjetimo kako Dinamo ne može trpjeti čak dva "Chaga" u ekipi: i na Butini je vidljiva apstinencija od prvotimskog nogometa.

Čeka se nova runda medijskog guranja Badelja i Mandžukića u reprezentaciju

Nakon večerašnje utakmice u kojoj su najzapaženiji bili mladi napadač i najugodnije iznenađenje: novi Dinamov hit-veznjak Milan Badelj nema sumnje da će krenuti nova runda lobiranja za ovaj dvojac kako bi se što hitnije priključio udarnim sastavima reprezentacije, odnosno Dinama.

Badelj je svakako dobitak: dodavanjima i pregledom igre je unio živost u već odumrlu utakmicu i također zaslužuje start u uzvratu, ali na duge staze će se prije pokazati u HNL-u jer Linfield nije i ne može biti mjerilo za glorificiranje nakon dobro odigranih 15-ak minuta.

Mandžukić je konačno shvatio da od izležavanja na (pra)starim lovorikama iz Arene nema ništa i da se do reprezentacije neće probiti preko kolumna nego preko golova i na Windsor Parku i u Kranjčevićevoj.

Linfield? Momčad kao što je prvak Sjeverne Irske u prvom krugu čistilišta Lige prvaka igra samo zbog zadovoljenja kubertenovskih načela, što je večeras nastupom i pokazala, jer njima je jedini i ostvareni cilj bio - ne osramotiti se. Nije bilo njihove najavljene tvrdoće na granici regularnosti, oni su prigodu da igraju s Dinamom shvatili kao veliku čast i nisu to ničim htjeli kompromitirati.

Bila je to još jedna pripremna utakmica "na Hitrec-Kacijanu"

Dinamo je na gostujućem stadionu imao domaću atmosferu zbog neprestanog navijanja BBB-a. Kontingent navijača "narančastih" je carevao na praznom stadionu u Belfastu "zbog sezone godišnjih odmora" u dijelu grada koji revno prati parade oranskog reda, dok su ovaj put na istoku maksimirski ubogog Windsora carevali plavi transparenti i provokativno istaknute zastave Vatikana i Republike Irske.

Protestanti na drugoj strani nisu zbog toga odveć protestirali, ali bi zato svih njih par stotina zahvatila teška euforija prilikom kornera ili jednog i pol točnog spojenog dodavanja njihovih "Bluesa".

Zvonko Alač