BAYERN igra neuvjerljivo, ali pobjeđuje. Tako je bilo i u posljednja dva kola, kada je teškom mukom prvo pobijedio Augsburg 3:2, a onda i slavio 3:1 protiv Borussije M’Gladbach. I dalje je prvi favorit Bundeslige, a koliko god Leverkusen bio favorit svakog neutralnog gledatelja, razlika u odnosu na Bayern tek je dva boda.

Junak tih dvaju dvoboja, igrač koji je postigao u oba navrata ključan prvi pogodak, nije niti jedan od njihovih velikih i skupih zvijezda, već novopridošlica u prvu momčad. On je mladi reprezentativac Njemačke, Aleksandar Pavlović, zadnji vezni po vokaciji te mladić oko kojeg je nastalo veliko natezanje na relaciji srpskog i njemačkog nogometnog saveza. I jedni i drugi su ga htjeli, a Pavlović je, čini se, izabrao Njemačku.

Momak rođen i odrastao u Münchenu, brzo je postao ljubimac publike, a s obzirom na to kako igra u posljednje vrijeme, vrlo bi lako mogao biti i jedno od najvećih otkrića ove sezone. Iako je tek nedavno promoviran u prvu momčad i potpisao profesionalni ugovor tek prije nekoliko mjeseci, već je postao uzdanica Bayerna i Thomasa Tuchela.

S obzirom na njegovu visinu od 186 cm i stil igre, popunjava poziciju kakva već dugo nedostaje Bayernu, ali i njemačkoj reprezentaciji. 

Problem je otprije poznat

Prije početka aktualne sezone, Thomas Tuchel, tada relativno novi trener Bayerna, znao je da završetak sezone nije bio dobar. Bayern je 11. put u nizu osvojio njemačku titulu, ali uspio je to tek u fotofinišu, nakon što je BVB kiksao u posljednjem kolu kod kuće protiv Mainza.

Prethodno su uvjerljivo poraženi u četvrtfinalu Lige prvaka protiv Man Cityja, a iznenađujuće su ispali i u četvrtfinalu kupa protiv Freiburga. Kada je uprava odlučila usred sezone otpustiti Nagelsmanna i dovesti Tuchela, to svakako nije bio scenarij kakvom su se nadali.

Tijekom ljetnog prijelaznog roka nadoknađen je prethodni odlazak Roberta Lewandowskog te je u klub doveden Harry Kane, a obrana je pojačana sjajnim Korejcem Kimom, koji je bio ključan igrač talijanskog Napolija. Dovedeni su i Laimer te Guerreiro kako bi se dodatno pojačali obrana i vezni red. Međutim, Tuchel je znao da mu za provođenje plana igre treba igrač specifičnog profila - tzv. defenzivna šestica.

Zato je Bayern prvo pokušao dovesti Declana Ricea, pa Moisesa Caiceda, da bi naposljetku plan oko dovođenja Joaoa Palhinhe propao zbog nedostatka vremena posljednjeg dana prijelaznog roka.

Prva su dvojica prodana za preko 100 milijuna eura, dok je Portugalac trebao biti plaćen oko 60. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, čini se kako je igrač kakvog su Bayern i njemačka reprezentacija godinama tražili cijelo vrijeme bio u njihovom kadru.

Nije ovo prvi put ni za Tuchela ni za Bayern da se prinudno, gotovo vatrogasno rješenje pokazalo skoro pa idealno. U sličnim je problemima bio i Pep Guardiola u sezoni 2015/16, kada tijekom ljeta također nisu uspjeli dovesti centralnog braniča, a klub je napustio Dante. 

Kako to obično biva, redom su se tada, na proljeće, ozlijedili Jerome Boateng, Javi Martinez i Mehdi Benatija, pa je slavni španjolski trener morao smišljati gotovo pa alkemičarska rješenja. David Alaba tada je znao prinudno odigrati na stoperu, ali nikad u kontinuitetu, a to sigurno nije činio ni tada golobradi Joshua Kimmich, koji je tek služio kao zamjena u veznom redu.

Njih su dvojica iznijela gotovo cijeli proljetni dio Bundeslige kao stoperski tandem, a Bayern je igrao odlično. Kasnije je Kimmichu to iskustvo pomoglo da se taktički obrazuje i kao desni bek, a Alaba je trajno postao centralni branič nakon nekoliko godina. Nužda je tako proizvela rješenje od kojih je Bayern silno dugoročno profitirao, a kratkoročno nije patio.

Sličan bi mogao biti slučaj s Aleksandrom Pavlovićem nakon što Tuchelu nije ostvarena niti jedna želja što se tiče defenzivno orijentiranog veznog igrača. Osim toga, tijekom cijele sezone Bayern muku muči s ozljedama u obrani i veznom redu, pa tako često izostaju Kimmich, Goretzka i Laimer. Mladi Pavlović bi vjerojatno tek sporadično vidio teren da je situacija sa zdravljem starijih kolega bolja, a kamoli bio spominjan u kontekstu A reprezentacije.

Ovako, Pavlović ne samo da je postigao ključne golove u posljednja dva susreta nego na taktički vrlo osjetljivom mjestu s tek 19 godina djeluje vrlo zrelo. Ako ovako nastavi, mogao bi postati standardan unutar vrlo jake Bayernove konkurencije.

Otkud odjednom Pavlović?

Još krajem prošle sezone u bavarskim medijima izašla je vijest kako je na početku svibnja Thomas Tuchel bio vrlo zadovoljan onime što na treninzima vidi od tada još 18-godišnjeg momka. Isticao se pregledom igre i udarcem, a to se vidi i u posljednjih nekoliko utakmica. Međutim, kada su ga pitali za golove, mladi je veznjak odgovorio očekivano: "Da, dobro je postići tako važne golove za svoju momčad, ali moj prvi adut su ipak asistencije. Uživam kad mogu proigrati suigrača."

Što je najzanimljivije od svega, u nedavnom je intervjuu za njemačku televiziju vrlo jasno opisao svoj stil igre: "Pokušavam igrati jednostavno. Odigravam dodavanja koja se nude i ne kompliciram. Slijedim što treneri govore i naprosto igram na terenu."

Čini se kako Pavlović ima ono što imaju mnogi veliki igrači - na terenu vidi stvarno naprosto. Ne tako da ih kasnije može opisati i objasniti - uostalom, igra je često i prebrza - nego hvata konce u hodu i slijedi trenerske upute. Vjerojatno baš zbog toga djeluje značajno zrelije od svojih godina s obzirom na to da praktički bez pogreške, sada već nekoliko utakmica u nizu, igra na taktički ekstremno zahtjevnoj poziciji.

Ono čime je impresionirao na treninzima te se istaknuo, pogotovo u utakmici protiv Stuttgarta, na terenu, njegova su ubacivanja lopte u 16 metara. Pavlović ima prirodan centaršut te sjajno izvodi prekide, što je samo dodatna kvaliteta na ono što već posjeduje. Mali problem i dalje je duel igra, ali to je dio koji će se vjerojatno riješiti sam od sebe, s dodatnom masom i muskulaturom, s obzirom na to da je mladi Bayernov nogometaš i prilično visok.

Može biti nedostajuća njemačka karika

Slično kao i Bayern, sada i Julian Nagelsmann na klupi njemačke reprezentacije traži balans u veznoj liniji. Njemačka na mjestu centralnog veznog ima darovite i tehnički briljantne igrače kakvi su Ilkay Gundogan ili Joshua Kimmich, pa i vrlo prodornog i po gol opasnog Leona Goretzku. Svi oni su bolji u igri prema naprijed nego prema nazad, a Emre Can često je ozlijeđen te nepouzdan. Baš kao i Tuchel u Bayernu, i Njemačka traži svoju defenzivno orijentiranu šesticu.

Kako se kod Pavlovića već povela drama oko izbora između Srbije i Njemačke, po medijima se spominje kako je mladi igrač već odlučio kada je prihvatio poziv njemačke mlade reprezentacije. Na to je Piksi Stojković izjavio: "O njemu (Pavloviću) ovisi, što se nas tiče - mi smo spremni izaći u susret. Želimo svakom našem djetetu dati šansu, ali mora se ići korak po korak. Sad je netko debitirao za Bayern, pa kao u 'A' tim. Ne ide to baš tako."

Kako stvari stoje, u njemačkom taboru razmišljaju drugačije. Svjesni su da je upravo to igrač koji bi se idealno uklopio u njihove taktičke postave, koje su, dakako, vrlo slične onome što igra Bayern. Jednako tako, sve su glasnije spekulacije da bi mogao odraditi generalnu probu baš u sljedećem ciklusu prijateljskih utakmica, kada Njemačka bude igrala protiv Francuske i Nizozemske. Ako u Bayernu ostane prvotimac - što je vrlo moguće - gotovo će sigurno biti tako.

A onda će se na tom vatrenom krštenju, protiv dvije sjajne reprezentacije, vidjeti koliko može.

Kakva je budućnost?

Ova je sezona, na račun više sile prije svega, ispala kao nogometni trampolin za Aleksandra Pavlovića, pošto je odskočio u visine kojima se, barem ne toliko brzo, ni sam nije nadao. 

Njemu predstoji nastaviti putanjom kojom je krenuo, igrati na isti način kao što to sada čini, a najveći će ispiti doći vrlo brzo. Bayern baš ovaj vikend igra ključnu utakmicu protiv Leverkusena, koja bi mogla biti presudna u borbi za prvo mjesto. Nedugo zatim, Bayern nastavlja svoju europsku odiseju s dva susreta protiv Lazija, a brzo će na red doći i dvoboj protiv BVB-a.

U sklopu reprezentacije sasvim je moguće, ako se klupski sve nastavi ovim tempom, da će na teren prvi put izaći baš protiv Francuske, a to nijednom igraču ne bi bilo lako.

Sve u svemu, za Pavlovića dolaze presudni tjedni koji će kratkoročno definirati njegovu putanju u karijeri. Dugoročno, pak, nema skoro pa nikakve brige. Već je na ovom malom, ali znakovitom uzorku utakmica pokazao da je netko zbog koga Bayern više ne mora pošto-poto na tržištu tražiti rješenje za defenzivno orijentiranu šesticu. 

A to je već puno.