DINAMO je u velikoj krizi igre i rezultata. Hajduk ga je svladao na Poljudu u derbiju i otišao mu na pet bodova prednosti (uz jednu utakmicu više), a četiri dana kasnije Plavi su doživjeli šokantan poraz od kosovskog Ballkanija u drugom kolu grupne faze Konferencijske lige.

Više od rezultata, Dinamove navijače brine igra njihove momčadi. Ni u jednoj od dvije spomenute utakmice prvak Hrvatske nije složio ni jednu pravu šansu za gol. Sada je u situaciji da mora pobijediti Istru, a to će morati učiniti bez Brune Petkovića te s još nekoliko upitnih igrača.

Nakon debakla na Kosovu, navijači su u velikoj mjeri prozvali i okrivili igrače, prije svega one koji su tu stigli ovog ljeta. No, kritika nisu pošteđeni ni seniori poput Josipa Mišića ili Sadegha Moharramija. Dinamovi navijači nezadovoljni su i igrama svojeg najvećeg dragulja te se pitaju što se dogodilo s igračem koji je na početku sezone izgledao kao najbolja desetka lige.

Pričalo se o velikom interesu Arsenala, a prema nekim navodima je Dinamo poručio da ne želi ni slušati ponude ispod 30 milijuna eura. No, Martin Baturina prolazi jedan sasvim normalan proces nogometnog odrastanja, a Dinamo ga mora čekati.

Dinamova desetka i dalje čeka asistenciju ove sezone. Dala je dva bitna gola pa nestala

Baturina je na najbolji mogući način otvorio sezonu. Bio je strijelac jedinog pogotka u derbiju s Hajdukom u Superkupu kojim je Dinamo stigao do trofeja. Impresivan je podatak da mu je to bio čak četvrti gol protiv bivšeg kluba u šest utakmica koliko je odigrao protiv Bijelih.

Dinamo se uskoro okrenuo europskim obvezama. Glatko je prošao Astanu, a onda je uslijedio dvomeč s AEK-om. Već prije prvog susreta je Baturina bio upitan zbog bolesti. Dobio je 19 minuta na Maksimiru, a u Ateni nije odigrao ni minute.

Oporavio se do Sparte protiv koje je odigrao 65 minuta na Maksimiru. Startao je i u nevjerojatnom porazu u Pragu te je na 3:0 vratio nadu Dinamu i zabio jedini gol Plavih na toj utakmici koja je završila još jednim ispadanjem. To je, manje-više, to od Baturine u ovoj sezoni osim što je protiv Rijeke iznudio penal te sudjelovao u akciji kod pogotka za 3:0 protiv Istre u Puli.

Startao je u ukupno 14 utakmica ove sezone. U HNL-u je odigrao 660 minuta, ali još nije zabio gol niti imao dodavanje koje mu se računa kao asistencija. Susret protiv Ballkanija je bio čak sedma utakmica u nizu u kojoj nije na konkretan način sudjelovao kod Dinamovih golova, a posebno je fascinantna činjenica da ove sezone nije kreirao šansu za suigrače. U čemu je problem?

Odlazak Ivanušeca je sve promijenio. Baturina od simpatičnog talenta mora postati nositelj igre

Ključan trenutak, barem iz te perspektive, bio je odlazak Luke Ivanušeca, a u manjoj mjeri i Josipa Šutala. Njih dvojica nisu bili samo ključni ili najbolji igrači, nego igrači koji uz Brunu Petkovića i Josipa Mišića diktiraju tempo, organiziraju igru i stvaraju prednost.

Baturina je bio u idealnoj poziciji kao spojka između Ivanušeca i Petkovića. U njima je imao dva starija igrača koja su na sebe morala preuzimati puno veću odgovornost u igri i koji bi svojom klasom radili razliku koja pomaže Baturini da sakrije određene manje u svojoj igri.

Ivanušeca više nema i netko mora podnijeti njegov kreacijski teret i konkretan učinak u vidu asistencija i golova. Baturina se nameće kao logično, a možda i jedino rješenje, ali tek sad vidi i osjeća koliko je dalek put od simpatičnog talenta (i to ogromnog) do čovjeka koji može u Dinamu biti nositelj.

Sada Dinamo puno više osjeti nekoliko njegovih slabijih partija i momčad ne može igrati tako da čeka nekoliko njegovih bljeskova na susretu. Od njega trebaju nekoga tko će stalno biti u igri i aktivno stvarati višak.

Ovo je sasvim normalan period odrastanja. Kada to ne bi prošao, gledali bismo novi slučaj Ćorić ili Halilović

Oscilacije i traženja su sasvim normalan proces odrastanja za mladog igrača, posebno kada mora preuzeti novu i mnogo ozbiljniju ulogu, onu u kojoj uskoro neće biti skrivanja ni u jednoj fazi igre, pa tako ni obrambenoj.

Dinamo nema drugu opciju nego da čeka Baturinu. Ogroman je talent, sjajno razumije igru na intuitivnoj razini i barata loptom kao rijetko tko u ligi. No, do idućeg koraka stoji dug put odgovornosti s njegove strane i strpljenja s Dinamove strane.

Samom Baturini je ovo najbolji scenarij. Dinamo je u prošlosti već imao primjere velikih nada u Ćoriću ili Haliloviću koji su propustili napraviti taj ključan korak prema nogometnom sazrijevanju. Dugo su bili okruženi iskusnim igračima i klasama pored kojih su se mogli šlepati, 80 minuta igrati loše i u par poteza pokazati koliko mogu.

Igrači se kad tad moraju naviknuti igrati i griješiti bez zaštitne mreže. U suprotnom nikad neće biti više od talenta, a posebno kada odu iz poznate sredine u lige u kojima se igra brži i bolji nogomet.