KROZ povijest nogometa brojne legende su svojim golovima, asistencijama i potezima ostavljale neizbrisive tragove po kojima se pamte. No, samo su dvojica uspjela izvesti majstoriju koja se opisuje jednom riječju, a koja priča nezaboravnu priču. Panenka i Aguerooooo!

Čeh je u finalu Europskog prvenstva 1976. godine izvodio odlučujući penal za Čehoslovačku protiv Njemačke. Umjesto snažnog udarca ili profinjenog i preciznog gađanja strane, odlučio je bocnuti loptu te svoju karijeru, ugled, reputaciju i cijelu naciju staviti na kocku. Ipak, čuveni Sepp Maier bacio se u stranu, a lopta češkog napadača lagano je ušla u mrežu po sredini gola. Otada se svaki udarac iz penala izveden na takav način zove - panenka.

Jedna riječ priča priču

Aguero je u posljednjem kolu Premier lige 2012. godine u četvrtoj minuti sudačke zabio gol za preokret Manchester Cityja protiv Queens Park Rangersa (3:2), čime je klubu s Etihada nakon stotina milijuna arapskih eura i 44 godine čekanja donio titulu. Legendarni komentator Martin Tyler u eter je poslao nezaboravno: "Aguerooooo!" a onda dodao: "Kunem se da nikad više nećete vidjeti nešto poput ovog."

Vjerojatno i nećemo. No, to i nije tužna vijest. Za takvim trenucima se ne tuguje, oni i jesu veliki zato što sjećanje na njih izaziva uglavnom pozitivne emocije i jezu. Uostalom, kasnije su skoro sve dramatične završnice utakmica i natjecanja podsjećale na taj epski kraj susreta na Etihadu. Tužno je što Sergija Aguera više nećemo gledati na terenu. Ne zato što je shvatio da je njegovo vrijeme prošlo, nego zato što je njegovo zdravlje ugroženo.

Argentinac je na stadionu Nou Camp, tamo gdje je po isteku ugovora s Manchester Cityjem stigao prošlog ljeta, uz jecaje objavio kraj impresivne karijere, nakon što je prije mjesec i pol dana zbog boli u grudima napustio teren tijekom prvog okršaja protiv Alavesa.

U Barcelonu je otišao da bi igrao s jednim od najboljih prijatelja Leom Messijem, ali genijalac iz Rosarija je zbog Barcinih financijskih problema otišao u PSG. Tako je Aguero odjednom postao jedan od onih koji moraju ponijeti teško breme post-Messijeve ere, ali ozljeda je prolongirala njegov debi sve do sredine listopada.

Stigao je upisati tek pet nastupa, od čega samo dva kao starter. Postigao je i jedan gol, posljednji u svojoj karijeri, a zabio ga je u porazu od Real Madrida u El Clasicu. Samo šest dana kasnije odigrao je posljednju utakmicu u karijeri. 

Junak je jedne od najsrčanijih završnica u povijesti nogometa

Cijela njegova epizoda u Barceloni bila je nekako čudna i simbolična. Prateći Messija došao je u klub u kojem je okončao karijeru, a upravo se uz Messija vežu počeci njegove karijere jer se kao 17-godišnjak tijekom U-20 Svjetskog prvenstva 2005. godine upoznao s njim, nakon čega je krenulo veliko prijateljstvo. Tako je Messi kasnije bio kum njegovom sinu Benjaminu, kojeg je dobio u braku s Giannom, najmlađom kćeri Diega Maradone, s kojom se rastao 2012. godine.

Simbolična je i činjenica da je posljednji gol zabio Realu, što samo podsjeća koliko je bio efikasan, posebno u najvećim utakmicama. Primjerice, Chelseaju je u 23 nastupa zabio 15 golova, Arsenalu 11 golova u 19 utakmica, Manchester Unitedu devet pogodaka u 16 navrata...

I na kraju, sudbina je htjela da on, kao igrač koji je postigao odlučujući gol u jednom od najsrčanijih završetaka prvenstava svih vremena, zbog kojeg je Sir Alex Ferguson kasnije priznao da je to ubrzalo njegovu odluku o odlasku u penziju, zbog srčanih problema nogometu kaže zbogom.

No, koliko god kraj karijere bio tužan, koliko god čuveni "Aguerooooo!" trenutak bio velik, argentinski predator može samo biti sretan. Oborio je brojne rekorde, zaradio milijune i ostavio brojne uspomene.

Bio je među omiljenim igračima svlačionice, zato je Guardiola plakao zbog njega

Suigrači će ga pamtiti po veselom karakteru, spremnom da zbija šale i na svoj račun. Zbog takve naravi volio ga je i Pep Guardiola, koji je zaplakao tijekom davanja izjave prošle sezone, kada je govorio o odlasku Aguera. Veliki stručnjak bio je u društvu Barcinih igrača i klupskog osoblja na tribinama Nou Campa prilikom Aguerovog oproštaja.

Argentinac je čak i na oproštajnoj konferenciji za medije imao nekoliko trenutaka kada je zbijao šale. Dok je govorio o problemima sa zdravljem i kako se sada osjeća, uz osmijeh je rekao: "Ako ništa, dobro je da sjedim ovdje i da vam govorim o svemu ovome."

City će ostati neizbrisiv dio njegova života i karijere, ali on je i prije dolaska na britanski otok bio poznat javnosti. Imao je samo 15 godina, jedan mjesec i tri dana kada je 2003. godine debitirao za prvu momčad argentinskog Independientea, a bio je i najmlađi član U-20 reprezentacije Argentine koja je 2005. godine osvojila naslov svjetskog prvaka.

Nadimak Kun dobio je zbog zaluđenosti japanskim crtićem čiji se junak zvao Kum-Kum. Europski dio karijere počeo je u Atletico Madridu s kojim je 2010. godine osvojio Europa ligu, kada je briljirao u tandemu s Diegom Forlanom.

City će ga najviše pamtiti po tom golu za titulu jer je njime izazvao vjerojatno najviše emocija u povijesti kluba, ali ostat će zapamćen i po brojnim rekordima. 

Argentinski predator o kojem govore njegovi rekordi

On je s 260 golova najbolji strijelac u povijesti Cityja, sa 184 pogotka u Premiershipu najbolji strijelac među strancima u povijesti, a trenutačno je ukupno četvrti najbolji strijelac lige svih vremena.

Na toj listi ispred njega su još samo Andy Cole koji mu bježi samo tri gola, Wayne Rooney (208) i Alan Shearer (260). Podatak koji možda najbolje opisuje njegovu predatorsku osobinu pred golom je omjer minuta po jednom pogotku. On u Premiershipu zabija svakih 108 minuta i po tome je najbolji igrač u povijesti među igračima koji su postigli minimalno 20 golova. Iza njega je legendarni Thierry Henry koji je zabijao svakih 121.8 minuta. 

Uz Alana Shearera jedini je igrač u povijesti Premiershipa koji je u šest različitih sezona postizao barem po 20 golova, a uz Henryja jedini koji je tu kvotu premašio pet sezona u nizu. Uza sve to ima i rekordnih 12 hat-trickova u Premiershipu.

"Ova konferencija sazvana je kako bih vam rekao da prestajem igrati nogomet. Strašno mi je teško, ali je zdravlje najvažnije. Imao sam uz sebe najbolje liječnike koji su mi rekli da je ovako najbolje. Tražili smo sve načine na koje bih mogao ponovo igrati, ali nije bilo nade. Ponosan sam i sretan zbog svoje karijere. Od pete godine sanjao sam da ću biti nogometaš i da ću igrati u prvoj argentinskoj ligi. Nisam mislio da ću doći do Europe. Želim zahvaliti svima, Independienteu i Atletico Madridu koji se kladio na mene kao 18-godišnjaka. Hvala svim ljudima u Manchester Cityju, oni ionako znaju što osjećam prema njima. Doći u Barcelonu, jedan od najvećih klubova na svijetu, bilo je nevjerojatno, ali je ispalo kako je ispalo", rekao je prilikom oproštaja.

Pored brojnih golova, sjajnih poteza i onog nezaboravnog trenutka iz svibnja 2012. godine, priča 33-godišnjeg Aguera nas podsjeća na nešto što nadilazi nogometne i sportske okvire. Moguće je odabrati svoj put i njegov početak, ali svoj kraj ne možemo odabrati. Ni Zinedine Zidane nije planirao crveni karton i poraz u finalu Svjetskog prvenstva protiv Italije, kao ni Usain Bolt onaj pad u posljednjoj utrci karijere, a da ne spominjemo primjere preranih smrti velikana.

Aguero je svojim golom uklesao jedan od najdubljih tragova u povijesti nogometa, a krajem karijere ostavio je možda još veću poruku jer u ovo vrijeme pandemije, nervoze i razjarenih politika valjda je najbolje sjetiti se da smo svi samo - ljudi.