NAKON prvog kruga Svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji od pet afričkih ekipa ispalo je svih pet, nijednu utakmicu imalo vrijednu gledanja nisu odigrali. Od pet ekipa iz južnoameričke zone, prošle su četiri, ispao je samo Peru. Jasno je koji kontinent zaslužuje više slotova, odnosno veću kvotu ekipa na svjetskim prvenstvima.

Unatoč tome stalno se pokušava podilaziti afričkim timovima i povećavati njihovu kvotu na SP-u. Na Svjetskom prvenstvu 2026., na kojem će doći do velikog povećanja timova u finalu, sa sadašnjih 32 na čak 48, Afrikanci bi trebali imati čak devet slotova, Južna Amerika šest. Sada je Afrika na pet slotova, a Južna Amerika na četiri i pol. Ovih pola slota je zbog toga što peto mjesto nije zajamčeno, peta južnoamerička reprezentacija u dokvalifikacijama ide na pobjednika Oceanijske zone.

To je najčešće Novi Zeland otkako je Australija premještena u Azijsku zonu – što je, pak, posebna bedastoća. Peti Južnoamerikanci rutinski dobiju Novi Zeland i tako riješe stvar. I da, Oceanijska zona po sadašnjim pravilima ima samo pola slota! Njihov prvak, Novi Zeland, nakon ljutitih bojeva s pacifičkim otocima koji imaju stanovnika poput Brača ili Korčule i rezultata u zoni pet-šest golova razlike, ne ide direktno na SP, već na noge nekom poput Urugvaja ili Kolumbije.

Znači Afrika od kvalifikacija za SP 2026. dobiva četiri repke više, Južna Amerika samo 1,5 više. Na temelju čega? Čak i Europa dobiva samo tri tima više (13 na 16).

I sve to iako nijedan kontinent nema tako loš kolektivni rezultat kao Afrika.

Tako na primjer Paragvaj, moja simpatija i odlična ekipa, teško prolazi krvoproliće južnoameričkih kvalifikacija, Čile i Venezuela isto, a iz Afrike se može kvalificirati svako malo bolje organizirano pleme. Postoji li itko tko se ne bi složio da su Paragvaj i Venezuela bolji od svih afričkih ekipa u Rusiji, a kamoli onih koje se nisu ni kvalificirale?

Mislim da je svima jasno zašto se to radi – zato što FIFA i nogomet općenito po svaku cijenu žele pokazati da nisu rasisti. Naravno, to je lijep i plemenit cilj, ali su metode pogrešne, kao i uvijek kad se s vrha radi redistribucija u ime "pravednosti". Dugo se pričalo o uzletu afričkog nogometa, da je pitanje kad će prva afroekipa ući u polufinale ili čak finale, a ispada da više ne mogu proći ni prvi krug.

S druge strane, Afrikanci su okosnica sve većeg broja europskih repki. 

Kako to objasniti?

Kao i obično, vrijedi uplesti psihologiju i politiku. Ljevičari će reći da je na snazi opet neokolonijalizam koji najbolje Afrikance odvlači u EU, i to više ne samo u EU klubove, što je stara praksa, već i EU repke, s promjenama državljanstva i svime što ide.

Konzervativci i nacionalisti plakat će nad gubitkom nacionalnog identiteta europskih repki sa strancima.

Pravi liberali će reći da svatko zaslužuje najbolju šansu individualno realizirati svoj talent, pa ako je za nekog Malijca ili Kongoanca to Francuska ili Belgija, što je tu loše?

*** Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva Index.hr portala, već su to osobni stavovi autora.