Foto: Index/V.M.

"NISAM je gledao kako baca. Bio sam na terenu bez televizora. Tek sam snimku uspio pogledati”, rekao je Mirko Kolak, otac zlatne kopljašice Sare. Propustio je trenutak u kojem je njegova kći ostvarila san koji se samo rijetkim sportašima ostvari – da postanu najveći, da pobijede na Olimpijskim igrama. I dok otac nije mogao gledati Saru kako baca svoj najbolji hitac majka Aleksandra je navijala u kafiću.

“Bilo nas je malo, ali bili smo žestoki” kaže Aleksandra koja je posljednjih dana primila more čestitki zbog Sarinog uspjeha.

“To je samo njen uspjeh. Vidim da mnogi sada pričaju o mom rukometu, ali to nema nikakve veze”, kaže Sarina ponosna majka koja je samo na trenutak uključila telefon da naruči cvijeće za Sandru Perković. Isključili su ga jer više nisu mogli odgovarati čestitarima. Kolakovi su nas primili u svom domu dok su se spremali na doček Sandri koja je njihovoj Sari darovala koplje. Pet kopalja koje su naručili Grad Rijeka i Hrvatski olimpijski odbor nije stiglo na vrijeme za Rio.

Još uvijek ih čekaju.

“Samo su joj dali koplje u ruke”

Sarin put do olimpijskog zlata počeo je u osnovnoj školi, na tjelesnom. Bacala je lopticu. I odlično je išla ta disciplina u kojoj se samo u školi mogla natjecati. Kad je taj dječji sport prerasla učlanila se u lokalni atletski klub Sloboda.

“Samo su joj dali koplje u ruke”, jednostavno kaže Sarina majka. Činilo nam se kao da želi kazati da je taj sport izabrao Saru, a ne ona njega. A možda je tako i bilo. Kako je prerasla bacanje loptica tako je Sara vrlo brzo prerasla i svoj lokalni atletski klub. Preselila se u Rijeku, grad koji je joj postao drugi dom.

“Obožava Rijeku. Na sve je automobile nalijepila natpis “Volim grad koji teče”. Rijeka joj je drugi dom i tamo su stvarno puno napravili za nju. Atletski klub Kvarner joj kao druga obitelj. Kada odlazi na ispite spava kod direktorice kluba. Zbog sporta je Sara morala potražiti i treći dom. Pronašla ga je u Celju odakle je njezin trener Andrej Hajnšek.

“Nisu to bile lake odluke. Ona je svoje tinejdžerske godine provela izvan obitelji, u Rijeci, bez nas”, kaže Mirko Kolak kojem osmijeh ne silazi s usana i očiju.  Majka dobacuje da Sandra stalno kasni iz Rijeke. Uvijek odgađa odlazak koliko god može.

"Ostajem u Riju"

Odgodila je i odlazak iz Brazila. Hrvatski olimpijski odbor nije previše vjerovao u nju pa je joj naručio kartu da se 18. kolovoza vrati u Hrvatsku.

"Ja se 18. ne vraćam. Ostajem u Riju”, rekla je majci. Tvrdoglavo je ove sezone ispunjavala svoje ciljeve – olimpijsku normu, ulazak među osam najboljih kopljašica i na kraju je napravila najviše što sportaš može – popela se na najvišu stepenicu olimpijskog postolja. Europski atletski savezu tom trenutku nije imao ni njenu fotografiju. Usprkos tome Sarini roditelji kažu da je HOO bio uz Saru i kada je bilo najteže. Kada se ozlijedila i dugo oporavljala.

“Rijeka, klub Kvarner, Olimpijski odbor. Svi su oni bili uz nju. I naravno trener. Andrej je ne samo trener, nego i vrhunski pedagog i čovjek. Nitko nema ni jednu lošu riječ za njega. Fantastičan je”, dijeli pohvale Mirko Kolak dok nas vodi prema Sarinoj sobi. Okićena je brojevima s brojnih natjecanja, kilogramima medalja, fotografijama s drugim atletičarima, novinskim isječcima. Među njima je i već izrađena fotografija Sare Kolak i Andreasa Thorkildsena snimljena u Riju. Kolakovi su je dali izraditi kao malo iznenađenje za Saru koja je po tom norveškom bacaču dala ime koplju - daru Sandre Perković.

Na zidu su i fotografije sada već slavne crte dugačke 63,5 metra s glavnog ludbreškog trga. Crte iscrtane prije manje od mjesec i pol dana kada je osvojila brončanu medalju  na Europskom prvenstvu u Amsterdamu. Iscrtana je samo nekoliko metara od točke za koju Ludbrežani vjeruju da je centar svijeta. Tek je iscrtana, a već će je morati produljivati. Na tom istom trgu u ponedjeljak će Ludbrežani dočekati Saru Kolak i proslaviti s njom medalju koju donosi u rodni grad.

"Sada će doći i naše zlato”, kaže Mirko spremajući pregršt medalja. I ne misli na medalju nego na Saru.

"Ona je meni još uvijek dijete. I pokret koji je napravila prstom nakon pobjede isti je onaj koji je radila s dvije godine", otkriva Aleksandra Kolak. Kolakovima je Sara dijete iako se već upisala među najveće.