Foto: Index
 
KADA je 2012. godine Davor Šuker zamijenio mjesto s Vlatkom Markovićem i postao predsjednik HNS-a, svi koji su navijali da Marković ode, napose Mamić, u utrci za mjesto predsjednika HNS-a, s mnogo, mnogo novaca, i još više prljavog rublja, bili su i Igor Štimac i Duško Grabovac. Mamić tada nije krio kako je njegov favorit na mjesto predsjednika HNS-a, a od spomenute dvojice bio – Davor Šuker! Šuker, do tada sjedivši „kao trupac“ na stolcu, skočio je ozarena lica ustvrdivši u kamere: „Ja sam brend!“ Mnogi su prešli preko te njegove konstatacije, smatravši kako je „brend“ skočio u trenutku strasti i sveopćeg osobnog veselja, samodopadnosti svoje nove uloge. Kamoli da mu je to bila najveća greška kao predsjednika HNS-a.

Izigrani Štimac postaje izbornik

Igor Štimac izigran, na Skupštini kada je ona prekinuta i pretvorena u cirkus od strane navodno odraslih i odgovornih ljudi, kada je glasovanje bilo, u najmanju ruku neregularno i suspektno, pomirio se sa funkcijom izbornika, i trenutno „pao“ u parcijalnu amneziju, zaboravivši, što je sve govorio i za što se htio boriti kao predsjednik HNS-a. Postao je izbornik, brzinski odigranim duplim pasom, ali ne dugoga vijeka. Namještena funkcija priuštila mu je pet minuta „nečega“, (to nije bila slava!), da bi danas bio praktički zaboravljen. Sve je to igra, tj. nogomet u Hrvata.

Zlatna kopačka je aorist, gdje je budućnost?

Od Šukera kao „brenda“, kao zaista činjeničnog stanja da je bio dobar nogometaš na vrhu svijeta, pod njegovim vodstvom, HNS je dotakao dno dna, a Šuker mu i dalje drži glavu pod vodom. U svojem predsjedničkom mandatu, od njegove prve izjave i inspirativnih gluposti, na koje je želio trošiti novac, ljudi dobro upućeni u nogometne prilike, uvidjeli su na "prvu loptu“ da je Šuker ne samo promašio gol već "ceo fudbal“, kao "šef“ HNS-a. Danas ga se ne može dobiti za izjavu, bježeć od medija "k’o vrag od crnog tamjana“, jer što bi im odgovorio? U samo godinu i pol rasturio je hrvatski nogomet, rastrančiravši ga kao poludjeli mesar. I najbolje komade uspio je pretvoriti samo za "čušpajz“.

Šuker, sam po sebi je čovjek koji čvrsto drži stava – da nema stava, nema niti liderskih sposobnosti, strasti, znanja, o bilo čemu, da nešto učini ofenzivno, osim gluposti. Njegova percepcija predsjednika HNS-a otišla je na posve nepotrebne i glupave stvari: ideja "zlatne kopačke“ bila se preseljenje Saveza u Inin neboder, s milijunskim troškovima na luksuz, kupnju katova, i biti jedini Savez na svijetu s centraliziranim reprezentacijama u centru grada. Mada zagrebačke Svetice i nisu sami centar, ali nisu niti u "vukojebini“. Odjednom, "trupac na stolcu“ je "oživio“ i počeo se ponašati kao kauboj, još jedna vrlina "brenda“, koji se izderavao bez puno argumenata na tadašnjeg ministra Jovanovića, kojeg je usput budi rečeno, također tada "prebacilo“. Mnogi su željeli da se njih dvojica jednostavno stave u vozilo hitne pomoći, i odvezu u neku ustanovu, gdje bi im se uspostavila dijagnoza. Tada bi sve bilo jasnije.

Šukerove inspirativne bedastoće

Onda su se odjednom smirile strasti, a uvrede na relaciji Mamić- Jovanović zamrle. Jovanović je smijenjen, bez uspjeha u svom radu, kao ministar s obrazloženjem "da se umorio“, a Šukera je "prebacila“ sinapsa, krivo obradivši informaciju, pa je odjednom interes i svrha HNS-a, postao "poklon“ od milijun eura od HNS-a za kamp u Rijeci, ne rekavši pri tome hoće li taj kamp biti HNS-ov, kada se već toliko ulaže u njega, tj i drugih klubova pod HNS-om? Kako se Šuker poput Jovanovića „nije umorio“, krenuo je dalje sa svojim idejama; „Plavi stadion“, kao stadion nacionalne reprezentacije, ne bi bio više Maksimir…, i još mnoštvo bedastoća na koje su dobro upućeni ostali bez daha. Očito Šuker dobiva inpute, što treba govoriti, raditi, bez svojeg stava prezentirajući tuđe kao svoje, a čak niti to ne odrađuje dobro. Istina, komunikacije treba biti među klubovima, ali do određene granice. Jer ipak je on predsjednik HNS-a. Ali od samoga njegovoga „šefovanja“, čini se kao da svi pušu u isti rog, jednostrano i jednostranački. Tako je HNS postao lakrdija i cirkus, a Šuker njegov glavni akrobata s mnoštvom klaunova oko sebe.

Šuker nije, to je gotovo sigurno, u ovih godinu i pol koliko „stoluje“, pod „svojim“ mišljenjem, čak niti pregledao izvješća, raznoraznih organizacija koje su „navijale“ za školovanje navijača, ponajprije navijačkoj kulturi, što navijača, što klubova, što same države, no nitko to nije uzeo u obzir, niti pročitao. O tome postoje i zapisnici, pisma i evaluacije, što je činiti da se ovakve stvari više ne događaju. Nitko u HNS-u nije niti otvorio omotnice u kojima je pisalo i bilo naznačeno da će doći do eskalacije i sukobljavanja. Od nekadašnjeg vrhunskog nogometnog „brenda“, kako je sam za sebe ustvrdio, Šuker je postao „brend“ dijametralno suprotne stvari – vandalizma, kaosa, nekontroliranog ponašanja i sam izgubivši kompas, pozvavši Severinu „koja mu je ne znamo što“…, na večeru, s noćenjem i doručkom na prošlo prvenstvo u Rio, grad karnevala, o trošku HNS-a. Što nije platio put nekom istinskom navijaču paraplegičaru i pobrinuo se za njega, jer je potonjem to bio životni san? Niti jednom pravom navijaču to ne bi smetalo, dapače, pozdravili bi taj čin. Koliko košta da košta!

Grabovac dobar FIFI i UEFI u Hrvatskoj ne valja

Duško Grabovac, jedan od nekadašnjih pretendenata za predsjednika HNS-a (Štimac, Grabovac) proveo je pola života u nogometu, ali ne u Hrvatskoj. I za to postoji dobar razlog. Grabovac radi van Hrvatske, u FIFI i UEFI, kao delegat ili član komisija za određene sektore, poliglota je, zna znanje, ima stav i „prezentnost“, kapacitet i dobro je „normiran“ za posao predsjednika HNS-a. Ali dobro upućeni tvrde da niti Vlatku Markoviću nije bio „simpatija“, jer je znao, a i danas je tako, da se s njim ne može manipulirati. Da bi Grabovac, došavši na mjesto predsjednika HNS-a napravio popriličan „nered“, što mnogima ne odgovara, dao „crvene kartone“ marionetama i postavio svoju ekipu koja bi znala što i kako se radi, svjesni su svi koji su u nogometu „doma“. No biti dobar za FIFU i UEFU, ne znači biti dovoljno „kvalificiran“ za „svetinju“ tj. hrvatski nogomet. On barem ne bi osramotio Hrvatsku, no raznorazni sateliti, prijašnji i današnji , ne daju mu doći do izražaja. S razlogom. Čovjek bi napravio od HNS-a instituciju, no ne ovakvu kakva je danas. On je na sasvim drugoj razini cijelog nogometnog sustava.

"Smatram da bi Grabovac iz više razloga bio idealno rješenje za smirivanje stanja u hrvatskom nogometu i usmjeravanje prema konstruktivnim europskim rješenjima ovih i ovakvih situacija“, kaže magistar sportskog prava Ivan Milatić, vrlo dobro upućen u nogometnu situaciju.

Izrežirani prekid utakmice u Italiji repriza od prije tri i pol godine

Iako se znalo tjednima prije utakmice Hrvatska – Italija, da će doći do prekida, nitko nije trepnuo. Taj prekid utakmice, bakljada, koje su unijele žene u donjem rublju jer nije bilo ženskih policajki na stadionu za pretres, a policajci ih nisu pregledavali samo je „repriza“, od prije tri i pol godine, kada je prekinuta utakmica Italija – Srbija u Genovi. Tada je Ivan Bogdanov, „vođa i kolovođa“ srpskih navijača dobio avionsku kartu u oba smjera i 60 tisuća eura, da se utakmica prekine, dobro odradivši svoj posao, mada nije polučio uspjeh na višem nivou, osim uličnom, za što je bio poslan u Italiju. Tako su i Srbi željeli „skinuti“ svoga predsjednika FSS-a (Fudbalski Savez Srbije) Tomislava Karadžića, a navlas se ista priča dogodila i s Hrvatskom, po istom scenariju. Niti po tome nismo bili originalni, samo se još ne zna tko je bio financijer najnovijih događanja u Hrvata. No izazvani prekid i divljaštvo nisu „skinuli“ Šukera, niti naudili HNS-u. Samo je izbornik izjavio u trenutku slabosti, nagutan valjda, dima od bakljade, "da Hrvati nisu takvi divljaci“. Naravno da nisu, i što se on ima ispričavati u ime nacije, koja je također s gnušanjem gledala umjetno izazvano divljaštvo, u svrhu "skidanja“ HNS-a i Šukera? Bilo je svega osim nogometa.

Dinamo i Hajduk

"Dinamo i Hajduk, koji nije htio odigrati utakmicu, je pokušaj da se ukaže još jednom na samovolju i svu vlast u rukama jednog čovjeka. Nažalost, u ovom su slučaju izgubili svi oni koji vole nogomet, a na važnosti su dobili isključivo Šuker i Mamić, jer Šuker radi po diktatu Mamića“, kaže Milatić.

HNS je šokiran solidariziranjem navijača i igrača Hajduka, što je posve razumljivo, jer ne igraju po „nečijim pravilima“. Igrači igraju za svoje navijače i ne mogu ih iznevjeriti, kao što niti navijači neće njih. Sada ih HNS poziva na „konstruktivan razgovor“. A o čemu, kada je sve već rečeno neigranjem? Ovo je bio samo lakmus, da stvari u nogometu ne stoje nikako dobro.

"Postavljanjem Duška Grabovca u ovom trenutku više ne bi bilo nikakvih manipulacija. On nije ekscesan, zna što radi i kako radi, zna put, posjeduje znanje i volju, te zna kako učiniti nešto konstuktivno i dobro“, ustvrdio je Milatić.

"Kao činjenica za sve izrečeno, je da HNS nema čovjeka u svojim redovima koji radi s navijačima, kao niti MUP Hrvatske. Nitko se ne hvata toga, a strategija postoji kao i plan, a poanta je, da niti država niti institucije zadužene za ovakove stvari ništa ne rade po tom pitanju“, zaključuje Milatić.

Ako neće one, onda bi bilo dobro za većinu hrvatskih navijača, koji se jasno određuju i otklanjaju od vandala, da se u HNS-u promijeni predsjedništvo, jer nije biran Biblijom nit svecima, a kako se svi u HNS-u kunu u sve svoje pa i Boga samoga, da su im nogomet i navijači na prvome mjestu, onda bi trebali pokazati to svoje „poštenje“ i Grabovcu pružiti priliku. Nije jasno, ako je dobar „vani“, FIFI i UEFI, što ne valja da radi u Hrvatskoj? Gore od Šukera pogriješiti, da se trudi iz petnih žila ne može, vis-a-vis svojeg znanja, dok Šuker to odradi jednim zamahom noge. Krasno je „brendirao“ HNS, klubove, nogomet, navijače i samu naciju. Manje štete bi bilo da je ostao sjediti kao „drvo na stolcu“, kao ideja, koja se nažalost pretvorila u stvarnost po naciju.

Vedrana Milas/Objektiv


>>Index prenosi članak u suradnji s autorom. Stavovi u tekstu ne odražavaju nužno i stavove uredništva Index.hr .