Mateo Kovačić kao 13-godišnjak u gastarbajterskom stanu u Linzu, sa sestrama Katarinom i Jelenom. Na zidu iza njih, Dinamova majica i sat.

Foto: Drago Sopta / Croipix

NEMOJMO se lagati; Mateo Kovačić 2007., kao 13-godišnji dječak, doveden je iz Linza u Dinamo isključivo kako bi se jednog bliskog dana što bogatije prodao. Svi smo to znali i to mu je od početka bila primarna funkcija i namjena.

> Mamić nakon nemoralne ponude: Plačemo i krvarimo zbog Kovačića!

Ne sve ono što je njegova obitelj govorila: povratak u voljenu domovinu iz pečalbe, to što više vrijedi Jelačić nego Stephansplatz, a obožavani Dinamo od Bayerna, Intera, Juventusa i Ajaxa, koji su debelo prije Mateove male mature, pred oca Stipu i majku Ružicu stavljali ugovore i ponude, a oni ih otklanjali, čekajući da se u austrijskoj provinciji pojavi On.

"Smrt" vrijedna 15 milijuna

"Ne znam hoće li to biti prava usporedba, možda nije idealna, ali mi jedina pada napamet. To vam je kao kad vam se roditelji razbole, znate da će prije ili kasnije umrijeti, ali kad se to dogodi, vi ste u šoku." govori šest godina poslije Zdravko Mamić krvavih ruku i suznih očiju.

Desila se travestija njegove usporedbe, pa nije "umro" roditelj, nego onaj kojem bi Mamić mogao biti djed, a za Mateovo tijelo, puno života, u beživotno (bez navijača) truplo Mamićeva kluba prebačena je transfuzija od 11 plus 4 milijuna eura.

Kralj mercata još jednom pokazao moć

Sjajan posao, reći će mnogi: Za klinca, nedvojbeno talentiranog, ali bez velike utakmice odigrane u velikom stilu, uzeti takav novac u ovoj situaciji ravno je dobitku na lotu. Uostalom, tko jamči da će Mateo postati Novi Boban ili Hrvatski Messi. Ah, pardon, to je Halilović, sljedeći dragulj u izlogu.

Zagovornici slobodnog tržišta i Zdravka Mamića, dodat će kako je Dinamo opet za nedokazano dijete iskamčio više nego Hajduk za sve svoje reprezentativce od Srne i Pletikose naovamo. I tome se također neće moći prigovoriti.

Klub koji osim para nema ništa

Ali Mamićev Dinamo ovom je prodajom samo još jednom pokazao kako osim hrpetine love nema ništa. Znamo da nema navijača, oko kluba nema ljubavi i strasti (jer da ih ima i da je ima, jutros bi se prosvjedovalo pod zapadom), nema domaćih igrača odgojenih da im je čast ovdje biti i igrati makar do 22. Kovačić je bio takav, ali nisu mu dali da ostane. "Nemoralna ponuda" nadvladala je kinderštube malog visokomoralnog ministranta.

Umjesto da zajedno s Halilovićem, jedinim talentom te klase na ovim prostorima, bude jamac i temelj barem jedne sezone u Ligi prvaka koje se Dinamovi navijači neće stidjeti, Morattijevim avionom poletio je nakon što ga je stjuardesa pitala "a gdje ti je mama dušo?"

Mamićev Dinamo od ljeta do danas zaradio je 10 milijuna eura od plasmana u Lige prvaka i još 10 milijuna eura od prodaje Badelja i Vide. Ima li netko da vjeruje kako se "zbog preživljavanja" trebalo prodati Kovačića i to barem tri godine prerano?

Dinamo je od ljeta zaradio 20 milijuna eura. Zašto je onda već sad morao prodati Kovačića?

Mamićev Dinamo od ljeta do danas prodao je kičmu i dušu momčadi. Otišli su Badelj, Tonel, Vida i Kovačić. Došli su Pamić i Husejinović. Po tko zna koji put, "najjači Dinamo u povijesti", šest mjeseci prije LP selekcionira se tako da odlaze ključni, a dovode se nedokazani i nedovoljno kvalitetni igrači.

Mamićev Dinamo zahvaljujući Platinijevoj reformi i bez svih nabrojanih, nažalost opet će ući u Ligu prvaka, jer valjda se sjećate kako su završila zadnja dva statiranja tamo, ali to naravno nije ni bitno. "Zdrpi i briši" strategija biti će ostvarena, a u isto vrijeme sljedeće godine, ovdje ćemo čitati sve isto, samo o Haliloviću.

Iskorišten, izložen, prodan

Kovačićeva prodaja ostavlja posebno gorak okus, jer "utopljen" je nakon prve ozbiljne polusezone u karijeri, još nerazvijen i sklon ozljedama. Nećemo ga pamtiti po velikim predstavama u Dinamu, nego kako je iskorišten kao zaštitno lice u sramotnoj kampanji, a u Ligi prvaka postavljen u izlog samo kako bi, kao i Dinamov ugled, bio prodan.