Foto: Ronald Goršić / Cropix

U REDAKCIJU Indexa javila se čitateljica koja je ostala iznenađena pozitivnom atmosferom na utakmicama zagrebačkog Medveščaka u Ledenoj dvorani Doma sportova. Njeno pismo prenosimo u cjelosti.
 
Ulazim u dvoranu Doma sportova i ostajem u šoku, na tisuće ljudi u isti glas viču "zig-zag",  bake i djedovi s unucima, roditelji s djecom, poznati navijači B sektora, svi u isti glas navijaju za svoje plave medvjede. Dolaze i navijači suparničkog tima. Na licima im se vidi nevjerica i oduševljenje atmosferom, Čujem ih kako pričaju da nisu to očekivali, odnosno da su čuli priče o našim huliganima i neredima na utakmicama. Svi se slikaju, smiju, pjevaju, osjećam se ugodno. Bez ikakvog straha od toga da će mi nešto od nekud doletiti u glavu ili da će netko izazvati neku tuču. Počela je utakmica, ulazak navijača je više nego spektakularan, ali  ne zbog njihovog samog ulaska na led i zbog one vatre koja ih prati na ulasku, već zbog navijača. Svi znaju njihova imena, plješću, bodre ih... Dečki su zabili prvi gol, zavladala je prava ludnica, veselje, nešto neopisivo. Svi u isti glas pjevaju Serbus dragi Zagreb moj... Par minuta kasnije, mi smo primili gol, očekujući da će našeg golmana izviždat, i da će sad svi oko mene počet psovat i negodovat ostajem iznenađena. OPET!  Svi plješću kao da smo ga mi zabili i hrabre naše igrače, jer znaju da oni daju sve od sebe. Starac pored mene od nekih osamdesetak godina diže se sa stolice i viče "Bravo dečki!". Počela sam osjećati neku toplinu oko srca, jer stvarno nisam vjerovala da je ovako nešto moguće. Čitam o Dinamovim utakmicama, praznim stadionima, neredima i postavlja mi se samo jedno pitanje - Kako je ovo moguće?!? Pa recesija je i nekima je veliki trošak odvojiti novce za kartu, ali opet gledajući tu atmosferu, osjećajući ljubav prema tom klubu, sve shvaćam. Medvešćak je naša reprezentacija, kada igraju svi se pretvaraju u jedno. Navijači i igrači postaju jedna duša i srce.

Zašto tako nije na Maksimiru, ne znam, ali možda bi trebalo Dinamo prebaciti u Dom sportova, možda bi napunili bar dvoranu. A sad se vraćam svakodnevnom životu, idem pročitati novine u kojima je vjerojatno opet riječ o Dinamovom debaklu ili nekom Mamićevom, a  ponosu grada Zagreba i ponosu navijača je posvećeno tek par rečenica na sportskim stranicama kako su opet pobijedili.

ZIG-ZAG MEDVEŠČAK!