Foto: AFP

KAŽU da je vrlo zajebano predviđati – posebno ako predviđaš budućnost. Zato, `ajmo sagledati sadašnjost i prisjetiti se nekih trenutaka iz prošlosti. Prisjetimo se nekih monumentalnih trenutaka za povijest kojima smo prisustvovali barem preko TV-a. O tim trenucima će pričati i dugo nakon nas, a mi smo sretni što smo imali priliku živjeti u tom vremenu.

Sjećate li se 2002. godine i finala nogometne Lige prvaka. Na Glasgowskom Hamden Parku, Zinedine Yazid Zidane je okinuo onu volejčinu i zabio u rašlje Bayerovog golmana Hansa Jorga Butta. U finalu, kod rezultata 1:1, to je trenutak za vječnost koji odvaja velike i najveće.

Ili, 1998. godine, u šestoj finalnoj utakmici NBA lige između Chicago Bullsa i Utah Jazza, 5,5 sekundi prije kraja, Michael Jordan je još jednom ispisao nekoliko stranica povijesti. Neki kažu da je Phil Jackson, tada trener Bullsa poručio igračima kako lopta mora ići Jordanu – on će šutnuti i zabiti buzzer beater (šut u posljednjim sekundama košarkaške utakmica koji određuje pobjednika op.a.). U istim tim trenucima, Jerry Sloan, trener Utah Jazza je Stocktonu, Maloneu, Russelu i ostalima rekao da će Bullsi loptu dati Jordanu – potrebno je samo njega čuvati. I ne samo to – svi gledatelji u dvorani su znali da će loptu dati Jordanu, čitav svijet koji je tu utakmicu gledao preko TV-a je isto to znao. Zamislite to, nitko se nije pitao hoće li zaista loptu dobiti Jordan – pitanje je bilo samo hoće li zabiti. Zabio je, sad svi znamo da je zabio – u zraku je nakon šutnute lopte ostala samo ruka.

I možemo se sad praviti pametniji nego što jesmo. Možemo pričati kako današnje kvalifikacije na Buddh International Circuitu nisu začudile apsolutno nikog na svijetu, kako smo svi to znali i očekivali. Dakle, nitko nije sumnjao da će Seb Vettel osvojiti pole-position. Pitanje je bilo samo, koliko će dominantno to učiniti.

Da ne bismo bili pogrešno shvaćeni, ne uspoređujemo Vettela s Jordanom ili Zidaneom. Baš naprotiv, mora on odvoziti još mnogo kilometara, ali isto tako, moramo priznati da je na odličnom putu. Posebno kad znamo kako iza njega stoji Adrian Newey, čovjek koji bi i s Dinamom u Europi napravio čudesan uspjeh. No, nemojmo se udaljavati, ostanimo na Formuli 1.

Iskustvo nas uči da kad svi panično počnu tražiti razloge zbog kojih Vettel i treći put zaredom ne bi postao svjetski prvak, možemo samo istegnuti ruke, preplesti prste i napeto čekati sljedeću sezonu. Kakav će Hamilton biti na Schumacherovom mjestu, Perez u McLarenu itd.

Dobro, ima još nekoliko potencijalnih (čitajte to i kao kratkotrajnih op.a.) rješenja – možda padne kiša, možda Pirelli pod utjecajem Ecclestonea ponovno podivlja kao i na početku sezone, možda se Red Bullu ponovno desi defekt, poput one priče s alternatorom ili ubrizgavanjem na Renaultovim motorima. A možda ne bude ništa od navedenog.

Možda na startu Vettel odjuri, Webber zatvori vrata McLarenima i Ferrarijima i utrka bude obeshrabrujuće jasna.

Ili se možemo sjetiti velikog Enza Ferrarija i njegove izjave kako prvo treba odraditi posao, a onda će doći i plodovi. Vi sami prosudite kako će biti.