TRČI, uklizava kao da je junior koji se tek treba nametnuti treneru, a ne 34-godišnji veteran sa vrhunskom karijerom iza sebe. Uništava protivničke obrane jer je on igrač kojeg se ne može braniti šablonama. On je ''divljak'' koji igra kako on želi, zapravo, kako mu njegov nogometni instinkt nalaže. I na koncu on i dalje zabija. Naravno, riječ je o Ivici Oliću, a da njegov trud, fanatična borbenost i nevjerojatno zalaganje nisu ni u svijetu prošli neopaženo, dokaz je to što je danas FIFA na svojim službenim stranicama posvetila jedan krasan i opširan tekst, baš o njemu, sjajnom Ivici Oliću.

 

 

FIFA podsjeća da je Ivica Olić prvi put pokucao na svjetsku nogometnu scenu na Mundijalu u Japanu i Koreji 2002., kad je svojim golom Italiji najavio preokret Hrvatske. Taj gol je ime Ivice Olića upisao i knjižice svih relevantnih svjetskih nogometnih menadžera, ali je ujedno bio i gol koji je značio početak jedne divne nogometne bajke koja traje punih 12 godina.

U Japanu je te 2002 bio još klinac. Mladić koji je tada po prvi put postao otac. Danas je Ivica Olić iskusan igrač, otac troje djece sa fantastičnom karijerom iza sebe. CSKA, HSV, Bayern i sad Wolfsburg, klubovi su čiji je dres nosio. A u svakom o tih klubova Ola je bio igrač koga su navijači obožavali. Jer oni su namjerodavniji. Kad ti oni pokažu palac dolje, znaš da si gotov, no kad te smatraju idolom, onda si tako nešto nečim i zaslužio. Olić je igrač koji je na svakoj utakmici dres bilo kojeg kluba u kojem je igrao topio znojem, boreći se do posljednjeg atoma snage i svojim trudom je kupio i navijače i suigrače. Olić je jednostavno igrač koji svoje suigrače čini boljima.

 

 

Zabivši prvi gol na jučerašnjoj utakmici Hrvatska - Kamerun, Olić se poslije punih 12 godina ponovo upisao u strijelce na svjetskim prvenstvima. Time je izjednačio rekord koji je do sada sam držao veliki Danac, Michael Laudrup, koji je zabijao na SP 1986. i 1998. 

Kad su mu rekli da je golom protiv Kameruna ušao u društvo jedne nogometne legende kao što je Laudrup, Olić je rekao:

 

''To je fantastična priča. Ja da sam u društvu jednog Michaela Laudrupa, to je nešto sjajno. To mi užasno puno znači i mislim da je to nagrada za cjelokupan trud koji je obilježio moju karijeru. Sad mi se sve vraća. A što se tiče tog gola, šalio sam se sa izbornikom da će 18. lipnja u 18  sati zabiti igrač koji nosi broj 18 na leđima. A to sam ja. Čim sam zabio dotrčao sam do njega reći mu da sam bio u pravu''.

 

 

Gledajući Olića jučer protiv Kameruna, FIFA piše, izgledao je kao tinejdžer kojeg ima po cijelom terenu, koji se žrtvuje za momčad i drži korak za godinama mlađim igračima od sebe. Štoviše, podsjećao je na onog istog igrača koji je zabio Italiji gol 2002.

 

''Kad sam imao 25 godina, shvatio sam da ako mislim nešto u životu napraviti, da ću se morati potpuno posvetiti karijeri i paziti na svoje zdravlje. Životni vijek, odnosno karijere profesionalnih nogometaša je kratak i znao sam da se moram čuvati, biti discipliniran i ponizan. Želio sam samo igrati. Iz tog razloga se nikada ni jednom klubu nisam pridružio zbog novca. Navijači u Njemačkoj su to znali i znali su cijeniti to'', rekao je Olić koji je nedavno produžio ugovor sa Wolfsburgom u kojem će igrati barem još dvije godine.

 

Kad gledamo Olića u kakvoj formi igra na ovom svjetskom prvenstvu, pomalo bizarno zvuči podatak da su milimetri dijelili Olića od povlačenja iz reprezentacije nakon što je zbog ozljede propustio EP 2012. Danas, dvije godine poslije, Olić igra u životnoj formi i jedan je od ključnih igrača izbornika Nike Kovača, bivšeg suigrača Ivice Olića.

 

 

Zanimljivo, ali taj gol protiv Kameruna je Oliću priskrbio i još neke rekorde. S tim golom je postao najstariji hrvatski reprezentativac koji je zabio na svjetskom prvenstvu. Igrač, kojem je Olić oteo taj rekord za samo 27 dana, baš je sadašnji izbornik Niko kovač, koji je zabio gol Australiji na SP u Njemačkoj 2006.

 

''Pa, eto, nisam baš uživao kad sam vidio da mi je uzeo rekord'', smijući se rekao je Kovač te je dodao: ''Šalim se, naravno. Možda baš on zaslužuje tako nešto puno više od nekih drugih igrača. Njegov angažman u svakoj utakmici i njegovo žrtvovanje za momčad u nešto što je posebno i ja sam zahvalan što ga imam u ekipi i što je odustao od reprezentativne mirovine. Znam da možemo još dugo računati na njega''.

 

Nakon nesretnog poraza od Brazila na otvaranju i uvjerljive pobjede protiv Kameruna, Hrvatima za prolazak dalje potrebna je pobjeda protiv Meksika, a Olić je siguran kako do nje on i njegovi suigrači mogu doći:

 

''Mi smo već odigrali odličnu utakmicu i protiv Brazila, no večeras smo pokazali koliko smo zapravo jaki. Trebamo pobjedu i uvjeren sam da ćemo doći do nje. Gledali smo Meksiko protiv Brazila i znamo da smo dovoljno dobri da ih dobijemo i odemo dalje'', rekao je Olić za FIFA-u.

Da, Hrvati mogu sa ovakvim Olićem daleko, a Olić može napisati i još nekoliko divnih mundijalskih priča.