IGOR ŠTIMAC               

Igor Štimac rođen je 6. rujna 1967. godine u Metkoviću. Nogometnu karijeru počeo je u lokalnoj Neretvi, da bi kao 17-godišnjak prešao na Poljud. Od 1985. - 1992. godine igra u dresu splitskog Hajduka, odigravši stotinjak utakmica u svim natjecanjima. 1992. godine prelazi u Španjolski Cadiz da bi se dvije godine kasnije opet vratio nakratko u Hajduk. Od 1995. do 1999. brani boje Derby Countyja, kasnije i West Hama. Profesionalnu karijeru završio je u Hajduku 2002. godine.

Za reprezentaciju Hrvatske nastupa od 1990. - 2002. godine, ukupno odigravši 53 susreta uz dva gola, Estoniji i Izraelu. Po završetku igračke karijere Štimac se baca u trenerske vode. 2005. godine vodi Hajduk do naslova prvaka Hrvatske, da bi sljedeću sezonu proveo u Vinkovcima gdje je Cibaliju spasio od ispadanja. U sezonu 2009./2010. vodio je NK Zagreb, a nakon višegodišnje velike borbe za mjesto predsjednika Hrvatskog nogometnog Saveza, 2012. godine, odlaskom dotadašnjeg izbornika Slavena Bilića u redove moskovskog Lokomotiva preuzima klupu hrvatske nogometne reprezentacije.

Za kormilom Hrvatske debitirao je na Poljudu protiv Švicarske. Švicarci su slavili s velikih 4:2 sasvim pokvarivši promociju novog izbornika. U međuvremenu sjajno starta u kvalifikacijama za SP u Brazilu, upisavši tri pobjede i remi. U posljednjem susretu, njegovi igrači pregazili su u prijateljskoj utakmici reprezentaciju Južne Koreje, pokazavši kako pod paskom novog stratega napreduju iz mjeseca u mjesec. Dvoboj sa Srbijom na Maksimiru kruna je trenerske karijere Igora Štimca, iako mnogi strahuju kako je ovaj dvoboj uzeo previše osobno.

Tome u prilog idu nepromišljene izjave posljednjih mjeseci, od onih po oslobođenju hrvatskih generala do inih najava ovog povijesnog ogleda koji će "donijeti nezapamćenu zadovoljštinu Hrvatima". Poznata je i povijest njegova odnosa s izbornikom Orlova Sinišom Mihajlovićem. Nakon susreta Hajduka i Zvezde 1991. godine ostali su u zavadi više od deset godina, pritom nekoliko puta otklonivši svaku mogućnost u pomirenje, iako su iz Srbije stizale pomirbene izjave.

SINIŠA MIHAJLOVIĆ     

Siniša Mihajlović rođen je 20. veljače 1969. godine u Vukovaru. Nogometnu karijeru počeo je NK Borovo da bi 1988. prešao u Vojvodinu, a 1990. u Crvenu Zvezdu. Nakon dvije godine na Marakani, Mihajlović je dobio poziv Rome. 1994. pak prelazi u Sampdoriju za koju je u četiri sezone odigrao preko 150 susreta. Od 1998. do 2004. igra u redovima rimskog Lazija, postavši ljubimac navijača, a karijeru završava u milanskom Interu. Osvojio je dva naslova Serie A, pet talijanskih kupova te Kup Kupova i Superkup.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je od 1991. do 2003. upisavši 69 nastupa uz devet golova. S Jugoslavijom je 1998. igrao osminu finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj, a dvije godine kasnije u Belgiji i Nizozemskoj u četvrtfinalu. Odmah po završetku igračke karijere Mihajlović je postao pomoćni trener Nerazzurra. 2008. godine preuzeo je trenersku klupu Bologne, a sljedeću sezonu Catanije. U sezoni 2010./2011. trenirao je Fiorentinu, da bi 24. travnja prošle godine nakon nekoliko mjeseci špekulacija ipak postao izbornik Srbije.

Sa klupe Orlova do sada je vodio deset susreta, upisavši mizeran skor od tri pobjede, dva remija i čak pet poraza, ostavivši Srbiju nakon četiri kvalifikacija kola na samo četiri boda, daleko iza vodećih Hrvatske i Belgije. Utakmica na Maksimiru veliko je biti ili ne biti za popularnog Mihu. Srpski mediji već mjesecima pišu da bi u slučaju poraza u Zagrebu trebao dati ostavku, s obzirom na broj kontroverzi koje je upriličio u prvih godinu dana na klupi reprezentacije.

Kao i u slučaju Štimca, radi se o vrlo karizmatičnoj i tvrdoglavoj osobi, koja preže rijetko pred čim u aspiracije ka željenom cilju, bilo da se radi o sukobu ili eskivaciji istog. Ako govorimo o trenerskom umijeću, mnogi će hrvatskog stratega pretpostaviti srpskom, međutim valja uzeti u obzir kako je kadar s kojim raspolaže Igor Štimac ipak podosta kvalitetniji. Obojici je vrlo vjerojatno zagarantirana bogata trenerska karijere, Štimcu zbog angažmana u devetoj reprezentaciji svijeta, a Mihajloviću ponajviše zbog neizbrisivog traga koji je ostavio u talijanskoj Serie A.